Tri su načina za zaustavljanje Covida-19: za prvi smo zakasnili, drugi će se previše odužiti, a treći zvuči zastrašujuće

U osnovi, postoje tri načina za zaustavljanje Covida-19.

Prvi podrazumijeva drastične mjere ograničavanje kretanja i zabranu približavanja ljudi, uz stalna, uporna testiranja na virus ne bi li se zaustavio njegov prijenos.

No, sada kada je virus "zagazio" u više od 100 zemalja diljem svijeta ta je opcija, realno, nemoguća. Svi ugledni svjetski epidemiolozi slažu se da se 'korona' toliko proširila svijetom da se i najstrožim mjerama može tek usporiti, ali ne i u potpunosti obuzdati. I Svjetska zdravstvena organizacija potvrdila je da države ne mogu jednostavno zaključati svoje stanovništvo kako bi pobijedile viurus.

Drugi način je cijepljenje, ali cjepivo, kao što znamo, možemo očekivati tek za 12 do 18 mjeseci.

Treća opcija je potencijalno učinkovita, ali užasna i zastrašujuća. Po njoj bi zapravo samo trebali pričekati dok se dovoljno ljudi zarazi i - ako preživi - postane imuno. Na taj bi način virusu bilo sve teže i teže, a zatim i nemoguće pronaći osjetljivog ljudskog domaćina kojeg bi mogao zaraziti. Taj je fenomen poznat i kao imunitet krda.

Na tom su tragu, kao što je poznato, bili Britanci, zagovarajući kako bi bilo najbolje da se stariji i bolesni izoliraju, a mlađi i otporniji kroz normalne društvene kontakte razbole i steknu imunitet. Nešto slično je prije nekoliko dana izrekao i nizozemski premijer Mark Rutte, poručivši kako "možemo usporiti širenje virusa i istovremeno uspostaviti grupni imunitet na kontrolirani način."

No, zadnje projekcije pokazuju da bi takva strategija vodila u katastrofu. Bio bi to previše rizičan eksperiment koji bi se mogao lako oteti kontroli. Vlada Borisa Johnsona stoga je ublažila svoj plan, ovaj su tjedan najavili da će ipak učiniti više na suzbijanju virusa.

Cijeli svijet ujedinjen je u misiji spašavanja života, strogim mjerama nastoji se usporiti širenje virusa kako se zdravstveni sustavi ne bi preopteretili i kako bi što više ljudi dobilo šansu da budu izliječeni. Time se pandemija stavlja pod kontrolu, no i dalje se raspravlja hoćemo li za njeno okončavanje ipak trebati imunitet krda? O čemu se zapravo radi?

Kada je dovoljno populacije otporno na virus njegovo širenje prirodno prestaje jer nema dovoljno ljudi koji ga dalje mogu širiti. Dakle, “krdo” postaje imuno, iako mnogi pojedinci unutar njega još uvijek nisu.

Znanstvenici su izračunali kako je za prag kolektivnog imuniteta kod Covida-19 potrebno oko 50 posto imunih. Dakle, otprilike polovica čovječanstva trebala bi preboljeti zarazu koronavirusom da bi i ostali imali zaštitu "krda".

To se već događalo s mnogim virusima. MIT Technology Review podsjeća, primjerice, na virus Zika, bolest koju prenose komarci i koja je 2015. godine uzrokovala pravu epidemiju panike zbog povezanosti s abnormalnostima novorođenčadi.

Dvije godine kasnije Ziku gotovo nitko više nije spominjao. Brazilska studija utvrdila je provjerom uzoraka krvi da je 63 posto stanovništva u gradu na sjeveroistoku Salvadora već bilo izloženo virusu i znanstvenici nagađaju da je imunitet krda razbio tu epidemiju.

Kod koronavirusa scenarij bi ipak bio puno crnji - epidemiolozi predviđaju da bi, da bi ga se pustilo da se nezaustavljivo širi, mogao inficirati i do 60 posto svjetskog stanovništa. A to nitko normalan ne želi. Užasna je i sama pomisao na opciju prema kojoj bi milijarde ljudi zarazili "koronom", a milijuni umrli kako da bi zaštitili druge.

Sve ovo što rade Vlade diljem svijeta ima za cilj izbjeći takvu katastrofu. Svjetski čelnici i zdravstveni sustavi traže rješenja kako virus više ne bi predstavljao ovakvu opasnost kakvu sada predstavlja. Drastičnim mjerama usporavaju širenje pandemije da bi se dobilo na vremenu dok se ne nađu učinkoviti lijekovi i cjepiva.

Oni su na putu, važno je samo da dok ne stignu što više ljudi preživi. A za to moramo slušati preporuke zdravstvene struke i strogo se pridržavati pravila o izolaciji, jednostavno moramo!