Trojac osuđen na 54 godine zbog ubojstva Karmela Fistanića, glavni planer egzekucije vikao sutkinji: ‘Nisam kriv, niste mi dali ni obranu iznit...‘

Na ukupno 54 godine zatvora u ponedjeljak su nepravomoćno na splitskom Županijskom sudu osuđeni Stjepan Ringwald (49) iz Šibenika, Jerko Pirić (36) i Vlado Zolota (48), oba iz Omiša, zbog ubojstva Karmelina Fistanića (38) početkom studenog 2019. godine.

Ringwald je kao direktni egzekutor osuđen na 19 godina, Pirić koji je, po svemu bio glavni planer, dobio je godinu dana manje, dok je Zolota koji je bio "back up" i koji je pratio kretanje žrtve kako bi dojavio to Ringwaldu dobio je 17 godina zatvora.

Na izricanju se nije pojavio Ringwald što je bilo i za očekivati obzirom da nije na to bio obvezan, a na zadnjem je ročištu glasno kritizirao sudsko vijeće na čelu sa sutkinjom Ivonom Rupić te je neprestano ponavljao da ne želi sudjelovati u kršenju zakona jer "ja nisam sklon kršenju zakona od kad sam se rodija".

Nedostajalo je samo da kaže onu poznatu: "Milost ne tražim niti bih vam je dao....".

Pirić i Zolota mirno su, pod budnim okom pravosudnih policajaca, pratili izricanje presude i obrazloženje, a jedino je Pirić, kad su mu stavljali lisičine na ruke na kraju suđenja viknuo sutkinji: "Nisam kriv, niste mi dali ni obranu iznit...".

Bivši legionar referirao se na činjenicu da je na zadnjem ročištu kazao da nije u psihičkom stanju iznijeti obranu jer je noć prije pokušao suicid izrezravši se žiletom po licu i podbratku. No, sutkinja je tada odbila zahtjev za odgodom kao i sve ostale zahtjeve za izuzeća, eshumaciju tijela i slično želeći pod svaku cijenu dovesti suđenje do kraja da se ne bi dogodilo da 12. prosinca ove godine sva trojica izađu na slobodu jer im tada ističe maksimalni istražni zakon.

Ovako će, obzirom na visinu kazne iznad pet godina, u istražnom zatvoru ostati još najmanje godinu i pol dana, a treba vidjeti hoće li presuda do tad postati pravomoćna.

Trojica su osuđena jer su se dogovorili da će usmrtiti Fistanića, što se i dogodilo 9. studenog 2019. godine oko 13.55 sati. Tako je Ringwald došao svojim "Renaultom Kangoo" tog dana na parkiralište kod splitskog groblja Lovrinac gdje su ga čekali Pirić i Zolota. Sva su trojica sjeli u vozilo "Fiat Doblo" kojeg je vozio Zolota i otišli u Omiš. Došavši pred apartman u Zolotinom vlasništvu, iz auta izlaze Ringwald i Pirić i ulaze u apartman, a nedugo zatom Pirić izlazi i dolazi do Zolote koji je sjedio u autu te nešto pričaju. Zolota potom odlazi autom, a Pirić se vraća u apartman.

Zolota prati kretanje žrtve i javlja ovoj dvojici, a u jednom trenutku Pirić izlazi i pješke dolazi do parkiranog Zolotinog vozila dok Ringwlad u motociklističkoj kacigi sjeda na yamahu T-Max i prati polo u kojem se nalazio Fistanić s djevojkom.

Na predjelu Slavinj, kod skretanja s državne ceste D-8 u smjeru mjesta Brzet, Fistanić je zaustavio osobno vozilo kako bi on i djevojka pojeli hranu prethodno kupljenu u fast foodu. Ringwald je, viddjevši to, dojurio na motociklu i s njegove lijeve strane kroz poluotvoreni prozor ispalio šest hitaca u glavu i vrat žrtve. Potom bježi prema Splitu, ostavlja motor na Pazdigradu i pješice se vraća do svog vozila parkiranog na Lovrincu te odlazi u Šibenik.

Nakon ubojstva na noge se digla splitska i omiška policija, danima su pregledavane snimke video nadzora i slagan je mozaik.

- Sva tri okrivljena su se međusobno poznavali i imali su prijateljske odnose, a 1. studenog su viđeni i u jednoj konobi. Gospodo moja, sud je očekivao da će obrana ponuditi mnogo više od optužbi da je sve inskonstruirano i da su i policajci i vještaci radili aljkavo i neprofesionalno svoj posao. Također, navodi o podmetnutoj krvi koja je pronađena na jakni u Ringwaldovom stanu u Šibeniku je sve što je obrana ponudila u vezi materijalnih dokaza, obrazložila je, uz ostalo, sutkinja Ivona Rupić.

Obrana, očekivano, nije zadovoljna ovakvom presudom pa je i Pirićeva odvjetnica Doris Košta okupljenim novinarima još jednom ponovila da niti jedan dokaz koji je obrana predlagala nije prihvaćen te je izrazila sumnju u vjerodostojnost snimki video nadzora kao jednog od ključnih dokaza.

- Mi smo znali šta nam se sprema i ovo nama nije bilo nikakvo iznenađenje ne zato što su oni svjesni da su nešto napravili, nego su svjesni da su temeljem onih načina kako su se naši dokazi razmatrali drugačije nije ni moglo završiti. Kako ćemo mi dokazati nešto kad nam se to nije dopustilo, mi imamo pravo sumnjati u vjerodostojnost iskaza svjedoka i vještaka, kazala je, uz ostalo, odvjetnica Košta.