U dvorani u kojoj vježbam su stupovi u koje se mogu zabiti, a nema ni dovoljno spužve da mogu bezbrižno pasti

S 21-godišnjim Zagrepčaninom Tinom Srbićem, prvakom svijeta na preči - kraljevskoj gimnastičkoj disciplini, razgovarali smo jučer preko WhatsAppa, čim se u Montrealu probudio jutro nakon što je postigao najveći uspjeh u povijesti hrvatske gimnastike i Lijepoj našoj dao najljepši poklon za Dan neovisnosti. U svom debitantskom nastupu na Svjetskom prvenstvu iza sebe je ostavio Nizozemca Epkea Zonderlanda, olimpijskog i dvostrukog svjetskog prvaka, te Švicarca Pabla Braeggera, europskog prvaka i olimpijca.

- Još mi je nestvarno. Zato sam par puta pogledao medalju da vidim je li još tu. To je bilo moje prvo Svjetsko prvenstvo. Bio sam sretan što ću na njemu nastupiti i nadao sam se da ću biti blizu finala. Nisam razmišljao o zlatu. Mislio sam da će ono doći za koju godinu, ali došlo je malo ranije. U Kanadi sam proveo dva tjedna. Bilo je to prekrasno iskustvo. Odlično sam se osjećao. Vježbao sam opušteno i bez pritiska, i nastup sam uspio odraditi kao na treningu - kaže taj bivši gimnazijalac (pohađao je 10. gimnaziju prirodoslovnog smjera), ljubitelj matematike i student Fakulteta strojarstva i brodogradnje, s adresom u zagrebačkoj Dubravi.

Ljubitelj matematike i izvrsni student FSB-a Sportske obveze uspijeva uskladiti s fakultetom koji se, uz medicinu, smatra jednim od najtežih.

- Sve je u organizaciji vremena. Znam kad mi je trening, kad je faks, učenje, kava s prijateljima… Sve stižem i nemam vremena za ljenčarenje – kaže mladić za kojeg se često ističe da je zbog bolesti oca morao brzo odrasti.  

Do svjetskog zlata je došao trenirajući u uvjetima koji su daleko od idealnih.

- Uvjeti u Zagrebu nisu dovoljno dobri za ovo što izvodimo. U dvorani nema dovoljno mjesta, u njoj su stupovi u koje se možeš zabiti. Nema dovoljno spužvi da možemo bezbrižno pasti. Radili smo s tim što imamo i uspjeli doći do svjetskog zlata, ali Zagreb zaslužuje pravu gimnastičku dvoranu – ističe Tin.

Tigran Gorički, predsjednik Hrvatskog sokola, priča nam da Tin trenira gimnastiku od četvrte godine i da se odmah vidjelo da se radi o vrhunskom talentu. Bio je najbolji u svim selekcijama, jako uspješan na Europskom juniorskom prvenstvu. Uzlaznu putanju je nastavio i u seniorskoj kategoriji. Na svom prvom Svjetskom prvenstvu napravio je senzaciju, a uz to sve ispite na fakultetu redovno polaže.

Cilj Tokio

- Postoji dosta mali postotak ljudi koji mogu toliko koncentrirano i savjesno obavljati sve svoje zadaće i pored toga stići se zabaviti. Ima dugogodišnju djevojku, kompletna je ličnost, vrhunski sportaš i vrhunski profesionalac. Nema riječi kojima ga se može nahvaliti – kaže Gorički i nastavlja: 

- Nitko ne može reći da je očekivao da će netko iz Hrvatske postati svjetski prvak u gimnastici čak i kad je bolji od konkurencije. Tko kaže da je očekivao, taj nije iskren. Jer to je riskantna sprava i svi u finalu su bili podjednaki tako da je svatko od njih mogao biti prvi i zadnji. Ali Tin je pokazao šampionski gard  i da je bio najmirniji u najvažnijem trenutku. Postao je nasljednik Marija Možnika i to na najbolji mogući način.

- Kada se u gimnastici postane svjetski prvak, više od toga nema. Jer olimpijsko zlato jest prestižnija medalja, ali je lakše ostvariva jer je konkurencija u pojedinim disciplinama na OI manja nego na Svjetskom prvenstvu. To su činjenice, tako da svjetska medalja ima posebnu težinu i u gimnastičkim krugovima nema jače od toga. Sljedeće mu je da mirno i bez ozljeda dočeka kvalifikacije za OI, plasira se u Tokio što je ranije moguće i tamo napadne medalju. Sada mu je samo nebo granica – zaključuje predsjednik Tinovog kluba.

Na Tina su posebno ponosni i na njegovom fakultetu i obavijest o njegovom uspjehu su odmah objavili na svojoj internetskoj stranici.

- Bio sam presretan kad sam u nedjelju čuo tu vijest. Poznajem kolegu Tina koji ne samo da je izvrstan sportaš, već je i izvrstan student, a to mogu biti samo oni najbolji. Nije to samo redovito pohađanje predavanja i vježbi, već su tu i seminari i projekti koji su obvezni. Nemam toliko riječi pohvale koliko je stvarno sjajan – rekao je Zvonimir Guzović, dekan Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu.