U Hrvatskoj najveći rast mirovina imaju bivši političari, a što je s radnikom koji ima 30 i ‘kusur‘ godina staža? Ništa! Jad i bijeda...

Saborskim zastupnicima i članovima Vlade u posljednjih pet i pol godina mirovina je narasla za 2275 kuna, tako da svaki od njih danas u prosjeku prima 10.300 kuna mjesečno.

Taj iznos predstavlja posve nedostižnu plaću u mnogim stalnim zaposlenjima koja zahtjevaju visokoobrazovnu kvalifikaciju, te čak tri i pol prosječne mirovine radnika koji su cijeli svoj radni staž, za razliku od političara, u mirovinske fondove uplaćivali visoke doprinose. Obične mirovine u zadnjih su pet godina, inače, rasle u prosjeku nešto više od 400 kuna. Čak 450 000 Hrvata među njima živi od mirovine manje od 2500 kuna, premda su mnogi od njih radili ( i plaćali doprinose) puni radni vijek.

Mirovinski uzor hrvatskim političarima očito je njemačka kancelarka Angela Merkel, koja nakon 16 godina provedenih za kormilom njemačke države ovih dana odlazi u mirovinu koja će iznositi čak 15 tisuća eura neto. No, za razliku od Merkel koja svojim biračima ostavlja u amanet još uvijek najsnažniju europsku ekonomiju što nije znatno posrnula ni u pandemijskoj recesiji, epohalne hrvatske gospodarske rezultate naši trudbenici i umirovljenici nikako da osjete na svojoj koži.

U njima uživa uglavnom tek uska i povlaštena politička kasta, što svoje blagostanje i u mirovini i u radnom vijeku crpi iz javnih fondova koje porezima pune obični smrtnici. Premda se već desetljećima javno trubi kako sva mirovinska primanja u Hrvata treba striktno vezati uz sredstva koja pojedinac u toku radnog vijeka uplati u namjenske fondove, mirovine po posebnim propisima očito predstavljaju nepromjenjive i svijetle iznimke koje u mnogim kategorijama odskaču od egzistencijalne muke šljakerske većine.

Nastavi li se ovaj trend usklađivanja mirovina s gospodarskim rastom, bogati bivši političari će na novih 3% ubrzo dobiti mirovine od 10 600 kuna, te će njezin iznos doseći 1,5 prosječnu plaću u državi. Onih 450 tisuća najugroženijih umirovljenika iz rada u najoptimističnijoj viziji dobiti će povišicu od dodatnih 50-ak kuna i mirovina će im opet ostati daleko ispod linije siromaštva.

Koncept je više nego pravedno zamišljen; radnik koji je radio 30 i kusur godina prima mirovinu skoro navlas istu koliku povišicu mirovine dobije saborski zastupnik za samo 5-6 godina usklađivanja.

Da paradoks kontinuiranog rasta 'neradničkih' i stagnacije 'radničkih' mirovina bude veći, valja znati kako se broj umirovljenika iz rada u Hrvatskoj kontinuirano smanjuje, a u pandemiji je taj proces dosegao i razmjere nesvakidašnjeg ubrzanja. Radi povećane smrtnosti starijih osoba u zadnjih godinu i pol, u Hrvatskoj danas u odnosu na sredinu 2020. živi čak 5.650 umirovljenika manje, objavio je nedavno HZMO. Preminulo je čak 15 posto umirovljenika više nego u pretpandemijskim godinama. Trend povećane umirovljeničke smrtnosti se jednako nastavio i u ovoj godini, no uštede koje je taj proces polučio u mirovinskom sustavu države uglavnom, kako vidimo, na svojim računima osjećaju oni koji ionako imaju najveće mirovine, ostvarene temeljem samododijeljenih im političkih privilegija.

Stručne prognoze o kretanju budućih mirovina u Hrvata nisu nimalo blistave. Nastave li se sadašnji trendovi, Hrvatska će 2052. godine po mirovinama biti na samom dnu europske ljestvice, smatra Danijel Nestić, mirovinski stručnjak i viši znanstveni suradnik na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Kako bi se to izbjeglo, on preporučuje racionalizaciju sustava, povećanje prosječnog radnog staža, ali i usklađivanje tzv. povlaštenih mirovina s ostalima.

„Mirovinska prava na temelju posebnih propisa trebalo bi približiti pravima u općem sustavu. Hrvatska ima relativno velik broj invalidskih mirovina i sigurno je da će se za buduće mirovine morati primijeniti racionalnija pravila“, uzalud opominje Nestić.

Ni uza sve to, sadašnju razinu mirovina u odnosu na prosječnu plaću neće biti moguće sačuvati bez da se u mirovinski sustav počne ulijevati više sredstava, ili povećanjem transfera iz proračuna ili višim uplatama samih građana. Problem je veoma nalik suočavanju svijeta s klimatskim promjenama: čak ni uz radikalno smanjenje emisije štetnih plinova, odnosno primatelja visokih mirovina bez radnog pokrića, ne piše nam se dobro. No, s privilegiranim umirovljenim bogatašima iz političkih redova propast će nam biti kudikamo brža: već nam je nadohvat ruke.