U popularnoj grupi 'Mamine tajne anonimne i javne' osvanuo je jedan status koji je mnoge potaknuo na razmišljanje:
Prenosimo ga u cijelosti:
- Molim za pomoć. S partnerom sam u vezi skoro četiri godine, ne živimo zajedno. Na početku veze pokazao se kao dobar i pažljiv s minimalnim pokazivanjem ljubomore (za što sam na početku veze mislila da je relativno normalno). S godinama ta ljubomora i opsjednutost mnome, mojim kretanjem i kontroliranjem poruka prerasla je u nenormalno stanje - NEPODNOŠLJIVO. To je toliko jako da ne može podnijeti da niti jedan trenutak nismo zajedno ili da se ne čujemo ako smo odvojeni. Ako nismo skupa zove me svakih pola sata. Napominjem da nigdje ne izlazim, odrasla sam osoba u četrdesetim godinama, odavno su me prestali zanimati izlasci i slične stvari...
Radim, posvećena sam djetetu i kući. Znači nema niti jedan jedini opravdani razlog za sumnju. Vidi sve poruke na mome mobitelu, ništa ne krijem i sve mu i sama ispričam. Sve ove godine sam se trudila dokazivati, uvjeravati, objašnjavati, razgovarati, imati razumijevanja i sve je uvijek na kraju bezuspješno. On "vrti svoj film" i samo je on u pravu. Rijetki su trenutci kada "kao shvati" (vidim po njemu da mu je došlo do mozga), ali tada je njegov odgovor na sve samo "da, da" i tu je kraj razgovora. Brani mi druženje s djetetom jer je onda on odbačen, a ako ga pozovem s nama onda je opet nezadovoljan jer nismo sami.
Znači nikad i ničim mu se ne može dovoljno udovoljiti. Koliko god vremena provedemo zajedno, opet nije dovoljno. Vidimo se svaki dan i opet ni to nije dovoljno te me konstantno optužuje da nemam vremena za njega. Kada ima slobodan dan organizira nam ga po svojoj želji tako da smo zajedno cijeli dan... Kad kažem da ne bi ili ne mogu jer imam druge obaveze ili želje on to ne može prihvatiti i počinje sa zločestim optuživanjem i uvjeravanjem da idem s nekim drugim, da nemam obaveze, lažem, da nemam vremena i kad sam zadnji put bila s njim (a svaki dan se vidimo). U više navrata me osramotio i lažno optužio u javnosti da gledam druge muškarce i to tako da bi vikao toliko jako da svi čuju. Više puta sam doživjela užasan stres zbog toga te imala narušeno zdravstveno stanje.
Nije mu bitno ako idemo negdje protiv moje volje i želje, samo da smo zajedno i da je ispunjen njegov dan te da me ima na oku i da sam "njegova". Apsolutno ne poštuje moju želju i potrebu da se odmorim, da imam vremena za sebe, kućanske poslove i druženje s djetetom jer svaki taj trenutak za njega znači da je odbačen. Ako mu ukažem na problem, on ga ne doživljava ili okrivi mene, uvijek s lažnim optužbama. Očajna sam već u pokušajima da prekinem taj odnos, na rubu sam ludila i nemam više snage za ništa. Vjerujem da je i on polako svjestan da je kraj, ali ne odustaje.
Kad kažem da je najbolje da se raziđemo ne želi to čuti niti prihvatiti, uporno i dalje zove i dolazi ispred moje kuće gdje radi probleme. Nakon svake rasprave već za pola sata zove i pravi se kao da se ništa nije dogodilo i pita zašto sam ljuta. Ne znam kako se riješiti takve osobe koja ne želi prihvatiti moju želju za prekidom. Pokušala sam na razne načine, objašnjavanjem i dokazivanjem da je to najbolje rješenje te da ovako samo patim i da sam više umorna od toga svega, ali za njega kraj ne postoji. Molim Vas za savjete kako prekinuti odnos s nekim tko to uporno odbija - napisala je ta žena.