Ivo Ravlić / HANZA MEDIA
Kruno Žulj, građevinski poduzetnik koji na pitanje koliko zgrada ima u Baškoj Vodi odgovara "da me ubiješ, ne znan", nekidan je dobio još jednu građevinsku dozvolu.
Ne bi to uopće bila vijest, da taj komad papira nije čekao dugih 14 godina. Kako je to moguće? Žulj tvrdi da ga je kočio Josko Roščić (HDZ), načelnik Baške Vode i njegov nekadašnji prijatelj.
Tvrdi i da je Roščić mijenjao prostorne planove, te da su mu stranački kolege obilazili važne institucije s molbom da se stane na žulj Žulju, kojemu je sada ipak stigla pravomoćna građevinska dozvola da može graditi na parceli u samom centru mjesta, desetak metara od rive.
No, odmah u prvoj rečenici dokumenta jasno piše da objekt mora biti "upravne ustanove, javne i društvene namjene". Kako to lijepo Žulj prevodi – može graditi zgradu Općine, javnu kuću ili džamiju.
Raspitivao se da napravi i privatni zatvor. Ali, znate kako je, sto komplikacija, posebni uvjeti. To bi investitoru možda bilo i najdraže, jer je uvjeren da ima dosta kandidata za boravak iza rešetaka. I to ne samo zbog ove parcele za koju je Žulj čekao dozvolu 14 godina. Negdje u isto vrijeme, naime, kupio je on bio i zemlju na granici s Baškim poljem, tik uz more, s namjerom da gradi hotel. I tamo mu, kaže u razgovoru za "Kroniku", prostorne karte Roščić miješa već 15 godina, piše Slobodna Dalmacija.
Ali, nije tu kraj priče. Kontroverznog načelnika kontroverzni investitor otvoreno optužuje da ga je tražio mito. Ucjenjivao. Sve je to Žulj prijavio DORH-u, USKOK-u, predsjednici i premijeru. I dok tvrdi da je ta dokumentacija zapela po nekim ladicama, načelnik odgovara da su tužbe odbačene.
Kako god, Žulj najavljuje da sad priprema novu tužbu, protiv Općine. Traži odštetu. Davno je uložio puste milijune u kupnju te dvije parcele, pa nas pita, znamo li koliko je do danas mogao zaraditi na objektima da je dozvole onda i dobio? Ne znamo. Ali on prognozira da bi sudskim postupkom mogao iz Općine povući oko 30 milijuna kuna, što je više nego čitavi godišnji proračun Baške Vode.
Žulja, međutim, nije briga za novac. Otvoreno priznaje da žel samo "malo pecnuti načelnika". I tako, u inat Jošku Roščiću, nasred mjesta sad planira graditi neidentificirani stojeći objekt težak dva milijuna eura.
Budući da u ovom članku obojica iznose svakojake i teško dokazive optužbe, na račun jedan drugoga, naravno, a spominju se tu i ratno profiterstvo i građevinska mafija, moramo naglasiti da se ograđujemo od njihovih izjava.
Idemo, dakle, prvo čuti što kaže Kruno Žulj.
Kažete da 14 godina čekate građevinsku dozvolu za parcelu iznad tržnice u centru Baške Vode. Kako se kronološki mijenjala njena namjena?
- Kad san kupio zemlju bila je poslovno-stambena zona. Onda je načelnik metio da joj namjena bude crkveni objekat. Pobunio san se. Zašto crkva? Onda je metnija da bude poslovno-turistička zona, a kasnije - društvena namjena. Da ne mogu zaradit na zgradi. Da ne mogu iznajmljivat prostore. Mislio je da neću vadit papire za takvo nešto, a kad je vidio da san ipak krenio, iša je u Zagreb. Žalio se 32 puta ovde-onde, ali je svagdi izgubio.
Na što se načelnik konkretno žalio?
- Da je parking kraći 20 centi, da nema prilaza puta. Da nema ovo, ono. Sto stvari. Ima u obrazloženju, piše. A nema veze s vezon. Odbijeno sve.
Sad kad ste dobili građevinsku dozvolu, što ćete uopće graditi?
- Iman 1200 kvadrata za objekat javne namjene. Vidit ćemo posli šta će bit. Može vjerski objekt. Od bilo koje vjere, šta god me bude volja. Mogu džamiju napraviti. Evo, crkvu našu ode već imamo, znači mogu graditi protestantsku. Ili islamski centar. Ma ima vjera sto vrsta! U projektu san napravijo zgradu Općine. Sve su to kancelarije. Sve uredi. Cila zgrada. Od vrva do dna. A kad se legalizira prostitucija imat ću prvu javnu kuću u Hrvatskoj koju je načelnik odredio. Meni ne smeta. Tako je on tio. Šta ja tu mogu.
Dobro. Kad će javna kuća biti gotova, kakvi su vam planovi?
- Radit ćemo je odma iza Nove godine. Stajemo u peti misec jer će zabranit radove zbog sezone, a tad ćemo već grubo okrečit do vrva. Druge godine ide uređenje unutra. Znači da dobivamo najjači veliki objekt koji će služit ni za šta.
Koliko će vas koštati ta investicija?
- Računan, oko dva miljuna eura.
Vi ćete, dakle, ukucati puste milijune samo za dišpet Roščiću? Nije vam to problem?
- O, nikakav, nikakav problem! Posebno mi je zadovoljstvo. Kad bude gotova, vola ću okrenit za sve Baškovođene.
Zašto su vas, kako kažete, općinski vijećnici htjeli sabotirati?
- Filip Vidulin, donačelnik i županijski vijećnik, oda je po Splitu. Tražili su kod svojih da mi ne dozvole da radin, ali nisu uspili. A zašto? Iman ja još jedan objekat za koji dozvolu vadin 15 godina. To je parcela kod bungalova prema Baškom polju di ću radit hotel. Ista je tu priča. Načelnik van je meni, kad san u ovo sve uzlazio i kupova zemlju s namjeron da radin tržni centar na onoj parceli u centru mista, tražio pola te buduće zgrade. Da bi ja to dvoje moga radit. Znači, tio je da ide dva kata Općini, dva meni. A pola tržnog centra ti je dva miljuna eura.
Je li se to smije tako tražiti? Vi to nekako olako govorite.
- Ne smi! Tribalo je zatvorit ili mene ili njega. Ali ja san to prijavio USKOK-u, DORH-u, Mladenu Bajiću. Javio san se na televiziju i govorio o tome. To šta san tamo reka on nikad nije demantira.
Dokle je prijava stigla na DORH-u?
- Ništa. Stoji u ladici već tri godine.
Jeste li s načelnikom Roščićem i prije toga imali ikakav poslovni odnos?
- Jesmo, dok nije zapelo. Izgubio je čovik kompas. Nisi više moga davat koliko njemu triba.
Što ste mu davali?!
- To više ne vridi.
Kako ne vrijedi?
- Šta si njemu da, sad ne vridi. Svaki put traži još. Izašlo je sve to, u "Slobodnoj", u "Večernjem". I u "Nacionalu", oni su najbolje žegli. Sve šta je tražio tamo piše. A ovde za hotel je bio uvjet da mu, ako ću počet radit, moran odma dat.
Što, kako, koliko?!
- Prije je bilo pedeset, sto iljada, pa bi bio miran, a sad je došlo do dva milijuna! On je nezasitan. Ucjenjivao me.
Kako je to izgledao? Gdje, kada?
- Mi smo tili najprija ima puno godina na pijaci tili zajednički radit tržni centar. Odma je tražija pola objekta. I kad smo dogovorili sve, ja reka kad dobijemo lokacijsku dozvolu, idemo u podjelu. Dava san in pijacu 300 kvadrata zatvorenog tipa, hladnjača, pločice, parking, sve. To su dobivali sotin da san ima ja pravo nadogradnje gori. Ali ne, to je bilo njima malo, onda je posla Vodovodu dopis da mi ne daju suglasnost i tu je puklo. Zakačili smo se. Znači prije deset godina je on mene ucjenjiva za tu zemlju. E, ali ja ću sad napravit zgradu društvene namjene, baš kako piše u dozvoli. Meti naslov "Žulj gradi javnu kuću u Baškoj Vodi". Jesu one ljubičaste po svitu, te javne kuće, ali mi ćemo je metit cilu u plavo, da bude lipše. Po etaži 320 kvadrata će imat, četiri kata.
Uozbiljite se, to je ilegalan biznis...
- Bit će i islamski centar! Muslimani će jedva dočekat. Izglasalo je Općinsko vijeće da to mora bit javna zgrada i ja ću tako napravit. Mogu je džabe dat nekome, ili Općini, a to neću. U ovih misec dana bi triba dobit dozvolu i za hotel tamo prema Baškom polju, na onoj drugoj parceli di čekan dozvolu 15 godina, a onda ću ih opet tužit.
Kako će Općina sve to platiti...?
- Bit će jedno 30 milijuna kuna. Jednu zemlju san platio tri milijuna eura, drugu četiri. Prija 15 godina da si uložija nešto, neka banke izračunaju koliko san moga zaradit. Toliko mi imaju dat. Dakako! 15 godina investicija u dva objekta, koliko san ja tu moga zaradit? Triba neko to platit. Uziman jake advokate i gonit ćemo ih.
Roščić je načelnik još od 1993. godine...
- Upozna san sa svime i Plenkovića i Kolindu. To da od 2003. godine kad san kupija zemlju devet godina nisan moga ni papirić izvadit. Ona je odgovorila, napisala zahvaljujem i proslijedila DORH-u, a kad se otvori hotel zvat ću ih da dođu. Iman tamo četiri i po iljade kvadrata uz more. Prominija je karte, metija da je do hotela "Milenij" pješačka zona, ali to mu ne pije vode. Ja san dobija dozvolu, čekan građevinsku, iđen sad s bageron turit sve. Bit će hotel četiri do pet zvjezdica, 270 ležaja.
Jeste li još išta pokušavali po pitanju dobivanja dozvola za te vaše parcele, objekte?
- Doveo san iz Europske unije komisiju i oni su ustanovili da su zaminjene karte. I tutnija san to gori Anki Mrak-Taritaš i Bajiću. Briga nji jesu-nisu. A ja iman sve nalaze. Za sve šta pričan iman dokumente, ne može me niko prozvat da neman.
Kažete da ste nekoć bili u dobrim odnosima s Roščićem, jeste li mu pomagali u kampanji?
- Vodija san mu ih prvih godina odozgara kolko mu je tribalo.
Što ste vodili?!
- Glasače.
Odakle?
- Iz Ercegovine. A on u osamnest godina nije da da se nijedan hotel u Baškoj Vodi napravi. Thompsonu i Mati Buliću nije da pravit kuću. Thompson je na kraju proda zemlju, a Mate Bulić je osta. Nakon osan godina mu je da radit, pa mu je sad ćeri piva na svadbi.
Ha, dobro. Pratite li kad bi se mogla legalizirati prostitucija?
- Ne znan, sad ću tražit od ministarstva.
Mogli ste vidjeti ima li kakvih poticaja.
- Iz Europske unije, he-he! Ma, meni je super. Ja san zadovoljan, ne more bolje. On je računa, šta će mi javna zgrada. Ali ja vadin to šta on kaže. Iša san na zatvor, ali za zatvor tribaju posebne dozvole.
Ali se može napraviti privatni zatvor?
- Jasno! Kako može fakutlet. Gleda san ja sve živo. U Širokom za nedilju dana dobiješ diplomu, zašto ne bi moga i ovde.
Fakultet je odlična ideja. Nego, koliko imate zgrada po Baškoj Vodi?
- To ne znan tačno, da me ubiješ ne mogu se sitit. Mora bi ić po redu brojat. Zadnju san napravio 2003. godine, otad radin samo u Makarskoj. Njihov me načelnik nikad nije ni zovnija. A Općina Baška Voda će naplatit komunalije sad kad krenen radit, ali izgubila je tako i tako. Moglo je 30, 40 ljudi radit u tržnom centru. Mogli su imat pijacu zatvorenog tipa da je načelnik tija. A sad će plaćat kazne.
Roščić: Žulj je sve zgrade napravio bez dozvole, a dužan nam je na stotine tisuća kuna
Načelnik Josko Roščić kaže da je odluke o namjeni zemljišta donosilo Općinsko vijeće isključivo prema Prostornom planu, a ne on osobno.
- Žulj je tražio da radi poslovno-stambenu građevinu. Vijeće je odbilo zahtjev i zatražilo su da se postupi isključivo prema Prostornom planu, da se napravi poslovna zgrada. Isključivo poslovna. Ne poslovno-stambena. U toj zgradi mogu biti uredi, ali i kafić, restoran, bilo šta. Ali stan ne može. Sve što on priča je odbačeno na sudu kao neosnovano. On od jada i bijesa pokušava lažima nekoga kompromitirat – kaže Roščić.
Tvrdi da Općini nije bilo u interesu da Žulj gradi stambene objekte. Razlog su, kaže, loša iskustva:
- Nažalost, nismo imali povjerenje u gospodina Žulja. Sve njegove zgrade u Baškoj Vodi su rađene bez i mimo građevinske dozvole. Dužan je Općini na stotine tisuća kuna jer ih nije ni legalizirao. Stanari nemaju vlasničke papire, zgrade nemaju uporabne dozvole, umjesto četiri etaže, što je po zakonu mogao raditi, radio je šest. Načinjena je ogromna šteta. Otud nama nepovjerenje u rad gospodina Žulja – ograđuje se Roščić.
Na pitanje je li investitora ucjenjivao, odgovara da su to teške gluposti.
- Pokrenuo je postupak, a DORH i sud su ga odbacili. Nisu te gluposti htjeli ni razmatrat jer ne piju vodu.
Je li istina da vam je davao stanove? Dovozio glasače iz Hercegovine prvih godina vaše kandidature?
- Di su ti njegovi stanovi?! Ma, priča gluposti. Poslušajte šta kažen, on je to prijavio i sve mu je odbačeno. Mi smo prije 18 godina prekinuli bilo kakve odnose kad je počeo radit mimo građevinske dozvole. Ja s njime nisam niti pričao. Može reć što ga je volja, a sve šta ja kažen je dokazivo. Podržavao je nezavisne liste. Na zadnjim izborima je bio na jednoj. Znate koliko dođe ljudi iz Hercegovine glasat u Bašku Vodu? Oko pedeset. I zaista je on tu zadnju godinu dovodio neke ljude, kako su nama govorili, ali to je kompletno zanemarivo glasačko tijelo – odgovara načelnik koji se ne libi na teške optužbe uzvratiti istom mjerom:
- On je svoj novac zaradio na prodaji jaja, ulja i brašna opkoljenom Sarajevu, Bihaću i Cazinu. Građani govore da je to krvavi novac. Žulj je na čudan način za vrijeme rata do njega došao. Na jadu i bijedi drugih. Na gladi. I taj novac je upotrijebio za građevine ispod Biokova rađene bez građevinske dozvole. Većina nema ni uporabnu dozvolu, vlasnici se ne mogu uknjižit, zakinuti su i država i Općina – kaže Roščić.
Dodaje da su već bili na sudu zbog Žuljevih izjava, kao i u vezi čekanja dozvole 14 godina i u vezi optužbi za stanove i dovođenje glasača. Kaže da je presuda stigla nedavno od suda u Zagrebu gdje nisu htjeli "ni razmatrat njegove laži, odbačeno kao neistinito".
Načelnik poručuje da je Ministarstvo uprave obavilo dva inspekcijska nadzora.
- Privatna tužba na sudu mu je odbačena prije dva miseca, od prostornih planova do mita i korupcije – kaže Roščić.
No, na stranu njihove privatne razmirice, ono što treba zabrinuti sve mještane Baške Vode jesu Žuljeve najave da bi mogao tužbom dobiti 30 milijuna općinskih kuna. Pitamo Roščića, što će biti ako se to ostvari?
- Žulj je već privatnom tužbom tužio Općinu i izgubio spor. Neki dan smo od Viskog suda u Zagrebu dobili rješenje o odbacivanju tužbe. Tražio je 600 tisuća kuna odštete, oni to nisu tili ni razmatrat, sudac je izjavio da je iz njegovih navoda vidljivo da ne govori istinu. Izgubio je. A zašto vam to nije rekao? – pita nas načelnik i prilaže riješenje Županijskog suda u Zagrebu gdje piše da je u kaznenom predmetu protiv njega "zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti odbijena žalba", tužitelja Žuljeve tvrtke "Čarolija" kao neosnovana. Datum sjednice naveden je 5. srpnja 2018. godine.
Roščić poručuje i da trakavica s dozvolom za gradnju na zemljištu pored tržnice još nije gotova:
- Na sadašnju dozvolu ja nemam ništa protiv, ali najvjerojatnije će ići upravni postupak jer mu je neko u Županiji dozvolio jedan metar veći objekt nego što je propisano planom i zakonom. Također je od prije dužan je par stotina tisuća kuna Općini zbog nelegalno izgrađenih etaža i bit će tu jako zanimljivih tužbi jer su ti kvadrati mjerljivi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....