Zadranin objasnio zbog čega su Kinezi nezadovoljni: ‘Nemaju puno za izgubiti, a ovaj oblik histerije posebno upada u oči. Zapad treba biti oprezan‘

Događa li se u Kini još do jučer nezamislivi val prosvjeda i sveopći bunt stanovništva?!

Buknulo je u prošli četvrtak u zapadnoj regiji Xinjiang, gdje stanovnicima jedne višestambene zgrade uslijed nametnutih strogih mjera karantene zbog korona virusa nije bio omogućen pravovremeni bijeg, a nastavilo tijekom vikenda u svim većim gradovima ove mnogoljudne zemlje.

Precizno bi bilo reći da je smrtonosni požar bila kap koje je prelila čašu, jer su se, primjerice, još u travnju stanovnici razvijenog Šangaja žalili na nestašicu hrane, pa u je u rujnu stanovnicima Chengdua bilo zabranjeno pobjeći iz stanova tijekom razornog potresa, onda je u Guizhou poginulo 27 putnika u nesreći autobusa koji je stanovnike vozio u izolaciju, da bi se prošlog mjeseca dogodila smrt 14-godišnjakinje nakon što je dobila temperaturu i nije joj, također u karanteni, bilo moguće pružiti odgovarajuću liječničku skrb.

Vrh države na čelu sa svemoćnim Xi Jinpingom uporno ustrajava na nultoj-covid politici, tvrdeći da se tako najbolje spašavaju životi. Službeno se barata brojkom od svega 5200 izgubljenih života u pandemiji koja je upravo izbila u Kini, ali u to malo tko vjeruje, pa i u samoj zemlji, inače prilično izoliranoj kada je u pitanju dotok informacija.

- Ovakvi masovni prosvjedi iznimno su rijetki u Kini, gdje vladajuća Komunistička partija nemilosrdno suzbija svaki izraz neslaganja. No tri godine nakon početka pandemije građanima je već dosta karantena, testiranja na covid, sve strože cenzure i kontinuiranog napada na osobne slobode – komentirao je CNN.

AFP

Zbog bijelih papira koje nose prosvjednici događanja u Kini već su nazvana "revolucijom bijelih papira" ili "A4 revolucijom". Očekivalo se da će intenzitet nezadovoljstva pasti s pravim radnim danom u novom tjednu, ali je dopisnica Sky Newsa objašnjava da je ‘atmosfera još napetija‘.

- U zraku je osjećaj da će policija tvrdo nagaziti svakog tko se večeras pokuša ovdje okupiti – napisala je Helen-Ann Smith i probudila neka događanja iz ne baš tako davne prošlosti, koja su ugušena u krvi.

Zadranin David Lekaj, savjetnik za euro-azijsko tržište i aktivan promatrač zbivanja u Kini, kaže da je ovakav razvoj događaja bio očekivan jer se građani tamo suočavaju s diktaturom u svakodnevnom životu.

- Građani su nezadovoljni nizom politika Xi Jinpinga i Komunističke partije Kine dugo godina iz više razloga, a ponajprije su ljuti na osobnu odluku Xi Jinpinga kojom nije dopušten uvoz efikasnih Zapadnih cjepiva. Kina se od početka pandemije oslanjala isključivo na domaće proizvođače cjepiva, i nije odobrila uvoz efikasnih zapadnih cjepiva. Kina pokušava razviti vlastito mRNA cjepivo koje se očekuje najranije do svibnja 2023. Posjet njemačkog kancelara Olafa Scholza Pekingu početkom studenog završio je dogovorom da cjepivo Pfizer-BioNTech bude dostupno strancima koji žive u Kini – pojašnjava Lekaj.

Pitali smo ga kakvi su izgledi da ovaj bunt preraste u pravu revoluciju, čime se već kalkulira na Zapadu.

- Kinezi - kaže on - masovno prosvjeduju po prvi puta nakon Tiananmena, ali tadašnji prosvjedi nisu usporedivi sa sadašnjim. Osim toga ne postoji organizacijska piramida kao u vrijeme prosvjeda na Tiananmenu, nego je više riječ o spontanom okupljanju, tako da ne možemo reći kako će stvari završiti.

Između opcija da režim odgovori brutalnošću viđenom već toliko puta ili, što se već može nazrijeti iz tamošnjih medija, svaljivanjem odgovornosti na lokalne razine vlasti, Lekaj predviđa prvi scenarij:

- Pojačat će se represija. Već je uhićeno puno prosvjednika, a to će biti još masovnije i brutalnije. Neke informacije govore o pucanju na prosvjednike od strane policije. Uvesti će potpunu cenzuru interneta i vijesti o prosvjedima. Lokalne vlasti su već u problemima jer ne znaju kako reagirati, popuštanjem ili represijom. Što god napravili, mogu se okriviti iz vrha vlasti. Svi scenariji su mogući, ali iskustvo iz Wuhana govori da na kraju vrh partije nađe žrtvene jarca na nižim razinama.

AFP

Ono što upada u oči jest strah, skoro histerija vlasti u Pekingu kada su u pitanju mediji. Možda najapsurdnija stvar od svih jest cenzuriranje prikazivanja gledatelja bez maski na SP-u u Katru. To se dogodilo i tijekom utakmice Kanade i Hrvatske tako da milijunski auditorij nije mogao vidjeti razdragane Hrvate na tribinama nakon gola Marka Livaje, već su slikom usmjereni na dvojicu izbornika.

- Režim u Pekingu se boji medija jer su građani frustrirani činjenicom da ostatak svijeta već davno ne živi u karanteni. Cenzure su uobičajene u Kini, već je uhićeno nekoliko stranih novinara, pa je za očekivati da će pod raznim izgovorima stranim dopisnicima biti ograničeno kretanje u Kini. Uvesti će nadzor ili potpuno zatvaranje stranih redakcija kako vrijeme odmiče – prognozira Lekaj.

Zbog ovakvog ponašanja Komunističkoj partiji već je isporučen prvi račun u vidu pada većine indeksa na burzi. Peking zapravo reže granu na kojoj sjedi godinama i unosno profitira.

- To je pravo pitanje. Kinezi su inače preplašeni za bilo kakav aktivizam i nespremni za solidarizirane prosvjede, ali sada očito nemaju puno toga za izgubiti: masovno ostaju bez posla i bez elementarne slobode kretanja. Učestali lockdowni dovode do masovnog gubitka radnih mjesta srednje klase koju čini 400+ milijuna građana. Visoka stopa nezaposlenosti mladih koji izlaze na tržište rada u zadnje tri godine. Suočavanje s diktaturom u svakodnevnom životu - prisilno testiranje tri puta dnevno, zatvaranje ljudi u stanove višekatnica zbog pojave jednog slučaja zaraze u zgradi, zatvaranje proizvodnih pogona tvrtki ... - reći će naš sugovornik.

Ipak nije za uplitanje Zapada i pomoć snagama koje su se usudile izaći na ulice.

- Zapad treba biti oprezan u ovom slučaju. Ovdje se mahom radi o mladim ljudima, studentima koji su liberalni iznutra, ali vrlo nacionalistički prema vani. Svaka podrška izvan Kine može imati kontraefekt čak i kod samih prosvjednika. Drugačije je bilo u Hong Kongu koji je praktički postao dio Zapada u zadnjih sto godina pod britanskom krunom. Kina nije takva, odnosno građani Kine uglavnom nisu mentalno skloni Zapadu. Ali bez obzira na sve, pokrenuta je klica promjena u Kini i režim je jako uzdrman – poručuje David Lekaj.