Zbog sulude birokracije učenicima ne možemo dijeliti voće i mlijeko koje plaća EU

Dok ministrica prosvjete Blaženka Divjak pokušava u škole uvesti informatiku uz cjelovitu kurikularnu reformu, jedan ne manje važan projekt zdrave prehrane po školama doživio je potpuni fijasko, barem u Dalmaciji.
Projekt vrijedan 23 milijuna kuna, što ga financira Europska unija, službenog naziva "Podjela voća i mlijeka", definitivno nije zaživio po našim školama. Svjedoče o tome brojke, prema kojima je manje od polovice škola u četiri dalmatinske županije uključeno u ovakav oblik zdrave prehrane djece (u Dubrovačko-neretvanskoj županiji 30 škola, Splitsko-dalmatinskoj 69, Šibensko-kninskoj 20 i Zadarskoj 36 škola).
Šteta je dvostruka. Osim što osnovci i srednjoškolci ne dobivaju voće i mlijeko, koje je osnova zdrave prehrane, na gubitku su i hrvatski mljekari i OPG-ovi, koji ne prodaju svoje proizvode, premda je novac osiguran iz EU-a i najvjerojatnije će tamo biti vraćen ukoliko se uopće ne iskoristi.
O čemu se radi, pokušali smo doznati na terenu, gdje smo po tko zna koji put došli do istih zaključaka. Za sve je kriva hrvatska birokracija jer podjela voća nije samo uzeti kašetu jabuka, donijeti je u razred i dati djeci. Za realizaciju školske sheme voća i mlijeka trebale su se napraviti organizacijske predradnje, od načina skladištenja, čuvanja, podjele te plaćanja voća, pa do uređenja i adaptacija školskih kuhinja, što je preduvjet da bi se učenicima moglo dati mlijeko.
U svakom slučaju, sve je zakomplicirao novi pravilnik koji je na snagu stupio početkom ove školske godine i na leđa škola prebacio komplicirane postupke javne nabave voća i mlijeka, zbog čega je većina škola ispala iz sheme zdrave prehrane. Dosadašnjih godina o tome se brinula Agencija za plaćanje u poljoprivredi koja je voće nabavljala i plaćala te ga distribuirala po školama. Međutim, to se od ove školske godine promijenilo na štetu učenika koji ostaju bez zdravog obroka.

Problemi sa skladištenjem

Osim što se moraju brinuti o nabavi voća (što uključuje provedbu postupaka javne nabave i javnih poziva), sada škole odgovaraju i za kvalitetu takvoga voća, odnosno odgovorne su za načine podjele i zdravstvenu ispravnost mlijeka, pa su mnogi u strahu od mogućih problema odustali. Samo rijetke škole u Dalmaciji imaju školske kuhinje, koje mogu udovoljiti zahtjevnim standardima kada je mlijeko u pitanju.
Kako je riječ o lako kvarljivoj robi, školama je lakše bilo odustati od projekta negoli se nositi s rizicima da djeca popiju pokvareno ili nedovoljno kvalitetno mlijeko, zbog čega bi u konačnici imali zdravstvenih teškoća. Tako je najlakša izlazna opcija za sve bila odustajanje od projekta, koji plaća Europa unija i u konačnici škole ne košta ništa.
Ali ipak nije sve tako jednostavno kako se čini. Dok je Agencija za plaćanje u poljoprivredi nabavljala voće, brinula se i o rokovima i načinima njegova plaćanja dobavljačima i OPG-ovima. Sada nakon što je postupak prešao u nadležnost škola, pred ravnateljima se pojavio nepremostivi problem - plaćanje voća dobavljačima.

Naime, Agencija školama tromjesečno refundira troškove, a škola bi trebala svojim novcem dobavljaču platiti jabuke na temelju ispostavljenih faktura za ta tri mjeseca. Kako naše škole uglavnom nemaju novaca ni za kredu ni spužvu, nisu mogle na ovakav način regulirati plaćanja.
Manje škole u ovoj su se situaciji bolje snašle jer se radi o manjim iznosima, dok se velike škole, s primjerice tisuću učenika, teško financijski mogu uklopiti. Nisu puno pomogle ni jedinice lokalne uprave, osim onih bogatijih poput Dubrovnika, koje u svojim godišnjim proračunima nemaju predviđen novac za ovu namjenu, pa je tako shema školskog voća i mlijeka uglavnom ostala samo mrtvo slovo na papiru, jer nitko neće isporučivati voće a da mu se ne plati.
Drugi još veći je problem mlijeko. Da bi škola mogla učenicima dijeliti besplatno mlijeko, mora imati odgovarajuće opremljenu kuhinju, što većina dalmatinskih škola nema, a nema ni novca za nabavu nove kuhinjske opreme, koja je nužna ako će djeca piti mlijeko.
Ravnatelji škola s kojima smo razgovarali ističu da nemaju ni odgovarajuće prostore za skladištenje hrane niti osoblje koje će je distribuirati. A znade se dogoditi da jabuke dođu gnjile, kruške tvrde, u svakom slučaju nejestive, pa ih djeca bacaju oko škole, što opet stvara problem spremačicama, koje to moraju kupiti i zbrinjavati.
Za razliku od ostatka Dalmacije gdje su prijave za mlijeko gotovo sporadične, dubrovačka Osnovna škola Lapad za niže razrede, odnosno za 420 učenika organizira i podjelu mlijeka. Škola je nabavila posebne posude u kojima će se mlijeko kuhati te rosfraj posudice iz kojih djeca piju, što je iziskivalo dodatne financijske troškove.

Nema novca za kuharicu

- Bez pomoći Grada Dubrovnika ne bismo uspjeli - ističe ravnateljica lapadske škole Mirjana Kaznačić. Ona naglašava da prije svakog velikog odmora spremačica opere 900 jabuka u toploj vodi, obriše ih krpom kako bi bile sigurne za učenike.
I osnovna škola u Kistanjama za svoje učenike uspjela je organizirati voće ali ne i mlijeko. Naime, za mlijeko nemaju nikakvih uvjeta.
- Za podjelu mlijeka treba imati odgovarajuću kuhinju te zaposliti kuharicu, a mi za to nemamo novca - kazala nam je ravnateljica školeSanja Marasović Stručić.
Niti u Osnovnoj školi u Vrgorcu učenici nemaju svježe voće ni mlijeko. Iako se škola bila prijavila ove godine, nije uspjela pronaći dobavljača, zapravo nitko nije pokazao zanimanje za dostavu voća u Vrgorac.
- Nitko od dobavljača i lokalnih OPG-ova nije pronašao interes da nam dostavlja voće. Bilo im je neisplativo dovoziti, pa tako ove godine ne sudjelujemo u shemi školskog voća - pojasnio je ravnatelj Krešimir Kuran, naglašavajući da nemaju kuhinju pa ne mogu sudjelovati u osiguranju mlijeka za učenike.

U resornom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta ne vide nikakve probleme u provedbi "sheme školskog voća". Ističu da se projekt najvećim dijelom financira novcem Europske unije, kao i novcem iz državnog proračuna, u ukupnom iznosu od 23 milijuna kuna.
Što se tiče primjedbi s terena da škole moraju kontrolirati kvalitetu voća, u Ministarstvu prosvjete ističu da je dobavljač odgovoran za kvalitetu voća, povrća i mlijeka, a ne škola. Dobavljač mora dostaviti pisanu izjavu prema kojoj ima obvezu isporučiti voće i povrće, mlijeko u skladu s propisima Europske unije i nacionalnim standardima kvalitete.
Također odbacuju tvrdnje da škole trebaju osigurati novac za plaćanje dobavljačima koji će poslije refundirati od Agencije za plaćanje.
- Budući da se novac za provedbu ove školske sheme osigurava iz Europske unije i iz nacionalnog proračuna, škole za to ne izdvajaju novac, poručili su iz resornog ministarstva.
Škola koja sudjeluje u ovoj školskoj shemi odabire dobavljača, brine o raspodjeli voća i povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda te organizira prateće obrazovne mjere, namijenjene ponajprije učenicima, stav je ministarstva prosvijete.
Kako doznajemo, javni poziv za dodjelu voća i mlijeka trajno je otvoren pa će se neke škole zasigurno uključiti u projekt nakon Nove godine, kada u svojim proračunima osiguraju potreban novac za nabavu voća i mlijeka. Tomu se nadaju i u Hrvatskoj mljekarskoj udruzi.
Predsjednica Udruge Vera Volarić očekuje da će se stanje oko podjele mlijeka u hrvatskim osnovnim i srednjim školama popraviti. To više što se osim favoriziranja zdrave prehrane djece na taj način potiče i domaća mljekarska proizvodnja, koja je pala na najniže grane u novijoj hrvatskoj povijesti.

Apriori negativan stav

- Odaziv škola je slab jer smo mi takav narod. Sve ono oko čega se treba malo potruditi nama je problem. Sve ono što se besplatno daje od strane EU-a treba iskoristiti, pri tome mislim na škole koje potpisuju ugovore s dobavljačima za mlijeko i voće. Definitivno treba veći angažman škola i ravnatelja. U nekim školama imamo izvrsna iskustva. Mi nismo nadležni za podjelu mlijeka, nego samo to pratimo jer u našoj djelatnosti imamo i promociju mlijeka kao zdravog obroka u školama - pojasnila je Volarić, naglašavajući da ravnateljstva nekih škola smatraju da zdrava prehrana nije bitna za djecu i unaprijed imaju negativan stav prema shemi podjele voća i mlijeka. Za djecu je bolje imati mliječni obrok negoli obrok brze hrane, kazala je Volarić.

- To bi bio vjetar u leđa našim proizvođačima mlijeka, koji rade mukotrpan posao. Možete zamisliti kakva se poruka šalje proizvođačima mlijeka kada naše škole ne žele sudjelovati u ovom projektu. Osim što mlijeko treba proizvesti na farmama, treba ga i potrošiti - zaključuje Volarić, koja razumije da škole imaju probleme sa školskim kuhinjama koje nisu adekvatno opremljene. Ali u tom slučaju treba sklopiti ugovore s dobavljačima-mljekarima, koji mogu organizirati isporuku mlijeka u tetrapaku, što je jednostavnije kako za podjelu, tako i za konzumaciju - predlaže Volarić.
Nisu zadovoljni ni voćari, poglavito ove godine kada je općenito voće loše rodilo i kriza je na tržištu.
- Ministarstvo prosvjete donijelo je odluku da škole vode igru kroz sustav javne nabave. Ne možete dovesti ljude da voće daju ispod svake cijene - kaže nam predsjednik Hrvatske voćarske zajednice Željko Banjavčić.
On ističe da vozi voće 20 kilometara do jedne škole u kojoj su dva učenika. Te dvije jabuke koje im isporučujem mene koštaju 60 kuna. Znači dostava nije isplativa, ali europski novac treba iskoristiti maksimalno - reći će Banjavčić, naglašavajući da veća potrošnja voća generira i veću proizvodnju, a to Hrvatskoj treba.
- Sve škole traže da dijete dobije jedan plod, bilo jabuke ili kruške do 150 grama, što povećava troškove sortiranja i pakiranja. Takvo voće se teško nalazi pa dajemo i komade veće od 150 grama, što nam se ne plaća i na gubitku smo - govori Banjavčić.
Tako nitko nije zadovoljan školskom shemom voća i mlijeka. Proizvođači jer im je teško udovoljiti zahtjevima škola, a škole pak sa druge strane negoduju zbog prevelike administracije koju im je natovarilo resorno ministarstvo. U takvoj igri mačke i miša najviše trpe učenici koji ostaju bez zdrave hrane, koju je trebala financirati Europska unija.