Nakon oštre siječanjske bure vidi se - Italija! Pogledajte rijetko viđene kadrove suprotne obale Jadrana i dalmatinskih otoka

Maja Šain iz Postrane na Korčuli nedavno je fascinantnom fotografijom Glavata, otočića sa svjetionikom smještenim otprilike na pola puta između Lastova i Mljeta, pobijedila na natječaju jednog internetskog portala za najbolju fotografiju Dalmacije.

Korčulanima je ime osnivačice popularne Facebook grupe "Korčula u slikama" dobro poznato, ono stoji iza zapaženih kadrova Glavata, Badije, morske pučine, mjeseca iznad mrkente, starinskih suhozida, valova i sličnih motiva karakterističnih za Dalmaciju.

Nije Dalmacija samo sunce i more, no Maji uspijeva te poznate motive objektivom uhvatiti na posebno čaroban, ponekad čak i distopijski način koji je pronašao put do ljubitelja fotografije, ali i do običnih laika koji uživaju u bojama i emocijama njezinih slika. Pobjeda na natječaju potvrdila je ono što su promatrači davno primijetili, a to je nedvojbeni talent koji se skriva u Majinu objektivu, ali i srcu.

Za sebe kaže da je prvenstveno Postranka, a onda žena, majka i skoro kraljica, zaključuje uz smijeh. Prve fotografije napravila je još u djetinjstvu, ukućanima je dosađivala jednokratnim aparatima koje je kupovala na kiosku, a onda se odlučila posvetiti svojoj ljubavi.

- Intenzivno sam počela fotografirati 2015. godine, u životnom razdoblju kada mi je trebao odmor, hobi, zapravo - ispušni ventil. Fotografija me oduvijek opuštača, kada slikaš val koji se odbija od mrkentu, hvataš trenutak, ispunjava me neki neobičan osjećaj ljubavi.

Ljubavi prema otoku, prema moru, prema Glavatu, prema svemu što me okružuje, kao da ponovno upoznajem svoj otok i gledam ga nekim drugim očima - zaneseno navodi naša sugovornica.

Glavat, taj mitski otočić na pola puta do Lastova kojeg Korčulani gledaju cijelog života, nekad im se čini da lebdi iznad pučine, nekad izgleda kao daleki brod, nekad izvire iz morske pjene, a Maja je tijekom posljednjih nekoliko godina uhvatila sva njegova izdanja.

- Pun mi je kompjutor Glavata - priznaje uz smijeh, ali i sa sjetom jer, priznaje, taj je otočić podsjeća na brata kojeg više nema.

Uz sve svoje motive Maja veže emociju, vjerojatno zato njezine fotografije pobuđuju posebnu reakciju publike. Najljepše fotografije Glavata nastale su prilikom berbe maslina.

U jednom trenutku, negdje oko podne, sunce se spusti, otočić zasvijetli obasjan suncem, a ova Korčulanka odustaje od berbe i hvata se fotoaparata. Njezina sestra Stela zbog toga se znala ljutiti, ali sada joj je drago.

Fotografije nastaju kroz objektiv aparata Nikon s9500 kojeg, kako kaže, ne bi dala ni za što na svijetu.

- Na trenutke mi se čini kao da sam ga prerasla, treba mi nešto bolje. Svoje radove s početka 2015. i danas ne mogu niti usporediti, prije bih objavljivala bilo što, a danas ipak pazim i na tehničke imperative u skladu sa svojim znanjima i vještinama.

Ono što je isto kao na početku je trenutak, ne čekam strpljivo pravi moment, nego fotografiram impulzivno. Baš zato ne koristim fotografski stalak, moji su stalci kantuni starih kuća i grane masline - ističe Šain.

Jedino za što joj je potrebno strpljenja je Italija. Da, dobro ste pročitali, Maja je svojim objektivom nekoliko puta "uhvatila" suprotnu obalu Jadrana, glasoviti brodviti poluotok Monte Gargano koji se nakon bure može sasvim jasno vidjeti s Korčule.

Pisalo se po društvenim mrežama kako to nije Italija, kako je to nemoguće, no ako detaljno pogledate fotografiju, sasvim je jasno da prikazuje istureni, talijanski rt, otočanima dobro poznat.

Svoju je ljubav prema fotografiji, ali i brojne slike, prije nekoliko godina odlučila podijeliti sa zajednicom na društvenim mrežama, tako je nastala jedna od popularnijih korčulanskih grupa na Facebooku koja danas broji više od 5000 članova.

- Moja prijateljica Marija Šegedin Jende i ja odlučile smo otvoriti grupu. Puno nas je amaterskih fotografa na otoku, vjerojatno zato jer imamo i previše ljepote oko nas za slikavanje, grupa je namijenjena svima koji svoje radove žele podijeliti s drugima.

To vam je jedna mirna grupa, ljudi uživaju u fotografijama, a autori u divnim komentarima. Najviše volim kad me pohvale Korčulani koji žive u inozemstvu, kad napišu da ih je moja fotografija vratila doma, to me jako veseli - otkriva nam Maja.

Osim Marije koja, kako kaže naša sugovornica, također ima vrlo dobro oko za fotografiju, u grupi objavljuju i drugi lokalni fotografi. Njih jako cijeni, oni je potiču i inspiriraju.

- Asja Bernetić me oduševljava, ona je majstorica za detalje, a fotografiju njezina muža Tončija koja prikazuje lumbarajsku barku s crvenom mrižom mogla bih gledati na ure.

Ema Pecotić ima lijepih slika, a posebno moram spomenuti Antonija Kriletića i njegov album "Flora otoka Korčule", sliku biljke prati edukativan tekst kojeg preporučujem baš svima, i odraslima i djeci - zadovoljno ističe pionire svoje foto-grupe.

Obitelj je podržava u njezinu hobiju, dodaje Maja, djeca, suprug, prijatelji, sestra... Velika joj je podrška prijateljica Marija s kojom krene u lov pa ako štogod uhvate, kaže kroz smijeh misleći na dobre fotke, dobro uhvate, ako ne barem su se družile.

Pitamo je zašto nikada ne snima ljude kao i noćne prizore koje vidimo vrlo rijetko.

- Ne volim fotografirati ljude. Zamole me ponekad da dođem slikati neki događaj, ali to mi ne ide. U gužvi se ne snalazim, draže mi je kad sam sama s aparatom.

Lica i portreti me također ne privlače, to je jako teško, treba imati dodatnu opremu i tehničke vještine, to prepuštam profesionalcima. Isto je i s noćnim slikama, trebala bih imati bolji aparat. Svoje slike ponekad samo malo izoštrim, ne koristim filtere - naglašava Šain.

Dobra se "fotka", kaže, može slikati i s mobitelom, ljubav prelazi granice tehnologije, no ako imate mogućnosti, kupite neki bolji fotoaparat i krenite u lov, možda se iznenadite. Pitali smo je što čini dobrog fotografa i dobru fotografiju:

- Ljubav, samo ljubav. Tehniku učite, ali ljubav treba osjetiti u srcu i to je cijela filozofija.