StoryEditorOCM
FotoreportFOTO: IRENA RADIĆ ROSSI O ISTRAŽIVANJU BRODA "GAGLIANA GROSSA"

Priča o nalazištu kod Gnalića zazvonit će na sva zvona, u napetom povijesnom romanu ili na filmu!

24. rujna 2017. - 13:00
gnalic_brodolom27-130917.JPG

Istraživačka kampanja na lokalitetu Gnalić, gdje se na morskom dnu nalaze ostaci trgovačkog broda "Gagliana Grossa" potonulog 1583. godine s teretom za carigradsko tržište i obnovu starog harema sultana Murata III., nastavlja se ovih dana pod vodstvom doc. dr. sc. Irene Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru, u sklopu projekta Arheologija jadranske plovidbe i brodogradnje (Archaeology of Adriatic Shipbuilding and Seafaring ili skraćeno "AdriaS").

Gnalić nije samo nalazište brodoloma; po bogatstvu nalaza on je kasnorenesansni mikrouniverzum kojim se oduševljavaju istraživači i javnost, pa ipak, svake se godine naši istraživači iznova susreću s neizvjesnošću nastavka istraživanja zbog kroničnog pomanjkanja novčanih sredstava.

– Započeli smo s istraživanjima koncem srpnja zbog naših suradnika iz Njemačke, Udruge za promidžbu podvodne arheologije (FUWA) iz Koblenza, koji nas jako podržavaju, a taj su termin rezervirali za nas. Naime, istraživanje kod Gnalića, koliko god bilo važno i priznato u domaćim i međunarodnim krugovima, puno ovisi o entuzijazmu i dobroj volji stručnjaka, studenata i volontera da se uključe u njega i podržavaju ga. Ovih dana očekuje se da Vijeće za kulturna dobra Ministarstva kulture RH odluči o mogućem dodatnom financiranju.

Za sada nam je dodijeljeno 40.000 kuna, što je iznimno skroman iznos u odnosu na neizmjerno značenje nalazišta u kontekstu kasnorenesansne Europe i Mediterana. Njime se može pokriti tek nekoliko istraživačkih dana. Ogroman trud uložen u istraživanje, a time i spašavanje nalazišta koje je izrazito ugroženo i neprocjenjivo vrijedno na svjetskoj razini, valjalo bi vrednovati drugačije.

Bez pomoći koju dobivamo od volontera koji svoju volju, novac, trud i opremu ulažu u naše istraživanje ne bismo uspjeli učiniti ništa više od onoga što su već činili naši prethodnici, a to je spašavanje vrijednih nalaza da ne postanu meta pljačkašima, bez mogućnosti znanstvenog istraživanja. Volonterska pomoć na svim razinama ustvari održava projekt na životu. Prošle se godine dogodilo da projektu Gnalić uopće nisu dodijeljena sredstva, ali smo zahvaljujući razumijevanju u Ministarstvu kulture ipak uspjeli osigurati naknadnu podršku, kaže dr. Radić Rossi.

Unatoč istraživanjima svih prethodnih godina, još uvijek se nevjerojatne količine informacija prikupljaju preko nalaza s morskog dna, kombiniranih s informacijama iz povijesnih arhiva, prije svega Državnog arhiva u Veneciji u kojem istražuju dugogodišnji suradnici na projektu, Mariangela Nicolardi i Mauro Bondioli, postižući nevjerojatne rezultate...

– U pitanju je velika količina kvalitetnih podataka kakva se rijetko pronalazi za brodove iz toga doba. Od podataka za koga je, kako i gdje građen taj brod, pa do važnih događaja u koje su uključeni ljudi vezani uz njegovu priču. S obzirom na to da danas znamo kako ga je izgradio brodograditelj Frane Valenčić, podrijetlom iz Korčule, vrijednost broda u kontekstu hrvatske pomorske prošlosti još više raste. Proučavali smo ove godine kako je izvedena brodska konstrukcija u središnjem dijelu broda, uz kobilicu. Pokušavali smo identificirati na koji je način brodograditelj napravio brodsko orebrenje, postoji li neka jasna logika i sustav u tome. Shvatili smo da postoje neka rješenja koja nismo uspijevali interpretirati na odgovarajući način. Neki manji umetci, koje nismo očekivali na temelju spoznaja kojima smo raspolagali o brodogradnji toga doba, nalazili su se između rebrenica i rebrenih nastavaka.
Kolega Bondioli je, zahvaljujući svojem iskustvu u proučavanju starih dokumenata, shvatio da su mnogi mletački brodograditelji naručivali drvenu građu koja je bila već unaprijed obrađena, a cijena za to bila je prilično visoka. Takva bi građa za brod veličine onoga potonulog kod otočića Gnalića koštala od 2000 do 2500 zlatnih dukata. U slučaju našega broda cijena za drvenu građu iznosila je samo 850 zlatnih dukata, što je više nego upola manje. Shvatili smo da je u pitanju način na koji Frane Valenčić gradi brod. Kupuje neobrađene trupce, uštedi mnogo novca za nabavu materijala, ali je prisiljen s tim materijalom rješavati probleme tijekom rada, tj. graditi s onime čime raspolaže. Bez arhivskih istraživanja teško da bismo ikada shvatili logiku Valenčićeve brodske konstrukcije - ističe zadarska istraživačica.

Jedna od osnovnih zahtjevnosti istraživanja s kojima se suočavaju istraživači brodoloma kod Gnalića jest - ronjenje. Istraživači čitav dan borave na moru, izloženi buci pumpa i kompresora. Dva puta na dan se roni i provodi se po pola sata na morskom dnu. Tu treba dodati dekompresiju, pripremu urona, raspremanje opreme... Aktivnost zapravo neprekidno traje, a samo pola sata prijepodne i još toliko poslijepodne odnosi se na samo istraživanje.

– Neprekidno se mora voditi računa o dvije različite stvari - o znanstvenom istraživanju i o ronilačkoj sigurnosti. Radna dubina iznosi od 24 do 27 metara, a na lokalitetu se nalaze i razni toksični materijali iz brodskog tereta, s kojima izlazimo na kraj zahvaljujući suradnji sa Zavodom za istraživanje mora i okoliša Instituta "Ruđer Bošković". Mnogi koji prosuđuju rezultate našega rada vjerojatno svega toga nisu svjesni.

Činjenica je da je brodolom kod Gnalića nevjerojatno bogata priča koja ilustrira razdoblje kasne renesanse u svim pogledima i to je njegova najveća vrijednost. Svaki predmet koji uzmete u ruku sadrži u sebi svoju priču, vezanu uz određeni dio Europe i Mediterana, uz određene ljude i događaje. Preko gnalićkih nalaza možemo ilustrirati razdoblje kasne renesanse u Njemačkoj, židovske trgovačke zajednice u Portugalu, situaciju u Grčkoj u kasnom šesnaestom stoljeću, trgovinu dragim kamenjem iz Perua preko Nizozemske do Venecije i Carigrada, ili krenuti u bilo kojem drugom željenom smjeru.

Došlo je vrijeme u kojem su se generirali povoljniji uvjeti jer smo se našli uklopljeni u međunarodnu znanstvenu zajednicu i napokon krenuli ukorak s naprednom metodologijom rada. Vjerujem, stoga, da će jednoga dana priča o nalazištu kod Gnalića zazvoniti na sva zvona. Ona još uvijek čeka svoga pisca koji će je pretočiti u napeti povijesni roman ili redatelja koji će je filmski ispričati. U njoj je mnogo elemenata u kojima se može prepoznati naša svakodnevica i događaji s kojima se i danas susrećemo, iz kojih bismo mogli naučiti što bi trebalo izbjeći, a što nastaviti u budućnosti. Gnalić nedvojbeno zaslužuje upravo takav pristup - zaključuje dr. Irena Radić Rossi.


 

05. studeni 2024 07:44