Iznenada preminulog mladog zadarskog nogometaša Antonia Jurjevića, ispratilo je u ponedjeljak na Gradskom groblju mnoštvo Zadrana - nogometnog svijeta, igrača, suigrača, trenera, pripadnika javnog života te mnoštvo građana Zadrai okolice.
Svi pristuni su bili sa gropom u grlu, ali ponosni na Antonia koji je tako rano izgubio života. Nije bilo čovjeka, a bilo je preko 5000 ljudi da nije pustio suzu kada je na lijes mladog nogometaša položeno na tisuće bijelih ruža, ljiljana i vijenaca, a posebno je znakovito bilo postavljanje dresova u kojima je pokojni Antonio igrao i branio iz malonogometnih klubova Kukljice, Tartaruge, Brodarice, Svetog Ante i klubova velikog nogometa Zadra, Primorca, Raštana i drugih.
Vodeći sahranu don Petar je u divnom govoru roditeljima, braći, rodbini i svima ostalima koji su bili na sahrani izrazio sućut, a u jednom trenutku se sjetio i jedne stare poslovice te kazao:
- Da kod Boga ne bude sve ne dobra trava, on uzima najbolje cvijeće kao što je naš Antonio. Antonia koji će na božjim livadama i travama igrati nogomet i braniti -kazao je don Petar.
Zamjetili smo i Antonijeva trenera Josipa Jolu - Butića, koji je nakon ovih riječi svećenika, pustio suzu i nije mogao dugo doći do daha, a kada smo ga tješili kazao nam je:
-Sva tri Antonio i njegova dva brata Karlo i Josip su moja dica. Ja sam ih trenirao u kadetima, juniorima izveli ih na nogometni put. Ne mogu vjerovati da ga nema, eto to je život. Neka ti je vječna slava i laka ti hrvatska zemlja naš Antonio, kazao je Jole.
Nakon obreda svećenika, klapa Bibinje je otpjevala pjesmu