Gradonačelniče, objasnite otočanima novi zakon

Nacrt novog Zakona o otocima već je tjedan dana objavljen na internetskoj stranici e-Savjetovanje, o njemu će javna rasprava trajati samo još desetak dana, a do sada je na objavljeni tekst nacrta stigao tek jedan jedini komentar.

Nije to ništa neobično za Hrvatsku, čiji se građani rado masovno bave minornim temama koje se, u političkom kontekstu, najčešće svode na prijepore i interakcije tzv. ljevice i tzv. desnice, ili tradicionalno-konzervativnih skupina s liberalno-urbanim, a u kontekstu šoubiza na pitanja tipa koja je dama i koliko povećala usne ili cice, gdje je i kada prošetala novu boršicu poznatog brenda ili pak pronašla novu ljubav.

Ozbiljne i važne teme koje sudbinski i dugoročno utječu na život u ovoj zemlji uglavnom prolaze ispod radara javnosti, a ona o njima dozna s polupraznih sjednica Sabora, ako i tada, ili tek onda kad se cijela stvar, u ovom slučaju novi Zakon o otocima, dovrši i kad ljudi na svojoj koži osjete njihove pozitivne ili negativne učinke. Češanje iza uha i zagledavanje u čudu u odnekud pristigle novosti najćešća su rekacija puka onda kad je već kasno.

A novi Zakon o otocima je vrlo važna stvar. Taj dokument zadržava dosadašnja prava otočana na različite beneficije, razrađuje ih i proširuje u odnosu na (do)sadašnji zakon, uvodi na otoke i čitav niz novosti te, bar na deklarativnoj razini, novi pristup države prema samostojećim dijelovima kopna, ali je najvažnije od svega da je potpunosti usmjeren na razvoj otoka s novim intrumentima i mjerama koje su u skladu s preporukama Rezolucije Europskog parlamenta o posebnoj situaciji otoka. Upravo se zbog tog i drugih dokumenata EU-a koji se tiču otoka i donosi novi zakon. A to istovremeno znači da će otoci jednoj novoj drugačijoj indeksaciji stupnja razvijenosti moći u svojim razvojim planovima biti neovisniji u odnosu na jedinice lokalne samouprave kojima pripadaju i, konkretno, daleko lakše stizati do europskog zajedničkog novca predviđenog za regionalni razvoj.

Mogli bi profitirati

Skupina otoka koji pripadaju gradu Zadru u tom bi novom pristupu mogla i te kako profitirati, a ono malo stanovništva koje sad živi na njima, s time da bi neke buduće mjere iz novog zakona mogle privući i novo stanovništvo, s više optimizma gledati u budućnost otoka.

Sad, može se razgovarati o nekim prijedlozima novog zakona, recimo o onome da gospodarstvenici na otocima imaju pravo na vodu kao privreda na kopnu, s time da razliku plaća država, što je u redu, ali se pri tome isključuju svi koji se bave turizmom, ali čini se kao da ne postoji mjesto i prilika za razgovor o tome. Link na internetskoj stranici nikako nije dovoljan da bi otočani doznali sve o Nacrtu budućeg zakona, a čak ga do sada nisu u cijelosti proučili niti izabrani predstavnici mjesnih vlasti – predsjednici mjesnih odbora.

U zadarskom slučaju ovo je prilika i gradonačelniku Zadra, grada koji u svom sastavu ima čak sedam otoka, te zadarskom županu da pokažu inicijativu i okupe barem predstavnike onih kojih se novi zakonski akt najviše tiče. Ovakvi poslovi ne spadaju u djelokrug rada skupih PR i inih savjetnika koji su spretni objasniti šefovima kako se lijepo nasmiješiti u TV programu ili odraditi izbornu kampanju, ali ih definitvno ne znaju uputiti na to kako preuzeti inicijativu u krajnje ozbiljnim temama. A donošenje nekog novog zakona to sigurno jest.