Kako se film Vlade Zrnića pretvorio u ‘nadrealni susret‘ u Kneževoj palači i zaslužujemo li imati bogatstvo ako, pobogu, ne znamo što ćemo s njim?

Potpuno neočekivano, situacija u zatvorenom, koncertnom prostoru Kneževe palače u Zadru izgledala je nadrealno jer se ne pamti kada su Zadrani do zadnjeg mjesta popunili ovu dvoranu u kojoj je "Kino zona" prije nekoliko dana organizirala „fotografsko-filmski susret.“

Posjetitelji (koji su sâmim dolaskom pokazali da kulturna publika u Zadru još uvijek postoji i da Zadrani vape za kvalitetnim sadržajima) pristigli su na projekciju 30-minutnog dokumentarnog filma o fotografskom opusu Zvonimira i Ante Brkana, koji je 1996. godine, kao art film, napravio Vlado Zrnić.

Uz projekciju filma „Ulični događaj braće Brkan“, organiziran je i razgovor s gostima - autorom filma, redateljem i sveučilišnim profesorom Vladom Zrnićem, te kustosicom zbirke Brkanovih fotografija i voditeljicom Galerije umjetnina Nevenom Štokić.

U spontanoj, kvalitetnoj i kritičnoj diskusiji, moderator Mario Županović pozvao je i docenticu dr. sc. Antoniju Mlikotu da se pridruži raspravi. Ako treba napomenuti, dr. sc. Mlikota s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru je autorica netom objavljenog kapitalnog djela „Zadar – obnova i izgradnja nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu“, esencijalno važne knjige o poslijeratnoj izgradnji Zadra nakon savezničkog bombardiranja, reprezentativnog, sadržajem i formom, izdanja koje sadrži 1360 fotografija.

Što grad čini Gradom

- Željeli smo odati počast ne samo braći Brkan, kao međunarodno priznatim umjetničkim fotografima, već i vrijednom filmu autora Vlade Zrnića. Podsjetili smo na važnost i umjetničku relevantnost opusa dvojice umjetnika međunarodnog ugleda, ne iz nostalgične vizure, već iz potrebe da se njihovo djelo aktualizira u urbanom i umjetničkom kontekstu Zadra danas, kojem traumatično nedostaje kulturna i umjetnička proizvodnja s međunarodnim renomeom, rekao nam je dr. sc. Mario Županović, filmolog i povjesničar umjetnosti, umjetnički savjetnik Kino zone, prve (i jedine) nezavisne kinoteke u Zadru koju su 2019. pokrenuli Županović, Andrej Fric i Ivica Perinović.

Zahvaljujući ovim entuzijastima, Zadrani imaju priliku gledati kvalitetna, recentna filmska ostvarenja nezavisne filmske produkcije, ali i sudjelovati u tematskim raspravama, „sve u svrhu razvoja publike, kritičkog promišljanja i obogaćenja cjelogodišnje kulturne ponude“, kažu mladi ljudi iz Kino zone.

Tema večeri, fotografski opus Ante i Zvonimira Brkana, ključnih predstavnika tzv. zadarskog fotografskog kruga, pretvorila se tako u značajan susret, u događaj koji je potvrdio da u Zadru postoji dovoljan broj educiranih, stručnih i sposobnih ljudi, te mladih, obrazovanih entuzijasta, koji razumiju što je kulturna ponuda tvorevine koja pretendira sebe zvati gradom, te drugu, jednako važnu činjenicu: da se ona ne može stvarati bez adekvatne potpore vladajuće strukture, odnosno onih u čijim je rukama blagajna.

Dok gradska uprava ima blagajnu, Zadar ima blago neprocjenjive vrijednosti: o samo jednom segmentu, fotografiji, progovorilo se u Kino zoni, iz neke „potisnute memorije“ izašli su podsjetnici da samo Galerija umjetnina Narodnog muzeja Zadar u svom fundusu ima više od tisuću fotografskih predmeta, 30.000 negativa fotoreportažnog opusa Ante Brkana koji predstavljaju impresivnu vizualnu memoriju zadarskog kraja druge polovine 20. stoljeća; negative porušenog Zadra Ante Roce, fotografije Nenada Gattina, Tomasa Burata, Jose Špralje, ima 677 staklenih negativa braće Mihovila i Zvonimira Novakovića nastalih u razdoblju oko Prvog svjetskog rata...

Braća Brkan, Joso Špralja, bijenalna izložba "Čovjek i more"... sve je to odavno ustoličilo Zadar kao grad fotografije. Nažalost, danas se od svega toga malo ili ništa ne osjeća u gradu. Je li to posljedica prelaska na digitalni fotografski postupak ili postoje neki drugi razlozi? Gledajući druge kako se snalaze u novim uvjetima, čini se kako ipak postoje dublji razlozi.

Neshvatljivo je, primjerice, kako nikada nije izdana fotografska monografija Jose Špralje i kako se ne pamti kada je izdana zadnja knjiga izbora iz bogate zbirke braće Brkan.

Zadar ima prebogatu fotografsku baštinu koja vapi za osuvremenjivanjem. Novu nadu ulijevaju prostori Kneževe i Providurove palače i nema sumnje kako će fotografija tu dobiti dolično mjesto, ali ostaje otvoreno pitanje kako će biti uključena u život, na koji način će postati vidljiva oznaka zadarskog kulturnog identiteta.

Porazno je da se Zadar stalno brendira kao turistički grad ili, točnije rečeno, da se stalno nameću kulturni događaji koje, kako se tvrdi, „traže turisti“. Kao da oni, turisti, vode kulturnu politiku grada!

Zadar je u vrijeme najbogatijeg društvenog života, kada je, prije 150 godina, imao dva operna kazališta, bio multietnički grad.

„Kultura i politika Grada Zadra nesposobna je preuzeti multikulturalnost kao kvalitetu koji zadarska kultura baštini i duguje generacijama različitih Zadrana i ne-Zadrana“, poručio je nedavno Juraj Aras, producent Teatra VeRRdi i kulturni aktivist. Je li u pravu?

A sad - kako dalje?

Hoćemo li u najreprezentativnijem izložbenom prostoru u srcu Zadra, u Gradskoj loži na Narodnom trgu, i dalje gledati izložbe zmija, ili će se kulturna politika Grada „ujediniti“ s pokretačima kvalitetnih sadržaja i dati im podršku? Ne deklarativnu!

Bogatstvo fotografije u Zadru, koja je dosegla najviši strukovni standard, nesporna je i valja zahvaliti mladima iz Kino zone na pokretanju dijaloga o njezinoj valorizaciji i adekvatnoj prezentaciji.

Obnova Providurove palače je završena, te s već obnovljenom Kneževom palačom Zadar dobiva više od sedam tisuća četvornih metara atraktivnog prostora u najstrožem centru grada, što nemaju ni mnoge europske metropole. S nestrpljenjem i optimizmom, izbjegavajući Matoševu dilemu o tome da je „hrvatska smrt uvijek imala više ukusa od hrvatskog općinstva“, čekamo koncept i sadržaje u Palači. Počevši, evo, od „zadarskog fotografskog kruga“ i opusa koji su stvorili, darujući Gradu nemjerljivo vrijedan dokument vremena i povijesti.