„Dogovorili smo danas sve aktivnosti vezane uz cjelovitu sanaciju zadarske rive“, izjavio je gradonačelnik Branko Dukić nakon sastanka s premijerom Plenkovićem prije nekoliko dana u zadarskoj Gradskoj upravi.
Bilo bi, zapravo, jako zanimljivo čuti promišljanja prvog čovjeka Grada o uređenju rive, pomno saslušati pronicljiva rješenja o kojima je sigurno razmišljao. Jer, s lakoćom se može zamisliti kako mu njegovi suradnici, koji zuje kao pčelice čija se brojnost pretvorila u roj zaposlenika u Uredu gradonačelnika, donose škaricama pomno izrezane tekstove o prijedlozima uređenja zadarske rive koji izlaze u „Slobodnoj Dalmaciji“. Svaki građanin može zamisliti Dukića kako u svom uredu, duboko zamišljen, s pogledom uprtim u članke razasute po stolu, duboko promišlja što će u svom mandatu na Rivi napraviti. Za to vrijeme suradnici ga marljivo informiraju.
Evo, sigurno ga informiraju i o kulturnoj baštini, kad već spominjemo uređenje rive.
U Zadru je prije punih osam mjeseci pronađen dio akvedukta, star ni manje ni više nego – 20 stoljeća! Probijala se 'slijepa' Ulica Jurja Šižgorića u Ričini, kako bi se dobila prometnica koja izlazi na Ulicu Franka Lisice. Ali na samom kraju probijanja, ne lezi vraže, ukazao se fantastično očuvan dio rimskog akvedukta. Konzervira li se, ništa od ceste. Pa se odlučilo da će asfaltirana prometnica ipak proći preko akvedukta, od kojeg se više neće vidjeti ni „a“. Međutim, u dogovoru s arheolozima i sukladno uvjetima konzervatora, odlučilo se rekonstruirati dijelove svoda, sve prekriti geotekstilom i potom napraviti kupolu koja će zaštititi svod akvedukta od urušavanja. Sve je to napravljeno, vrlo kvalitetno. I onda je došao asfalt. Sve se pokrilo, cesta se probila.
No, ključna u ovoj odluci je bila najava da će uz prometnicu biti postavljene info table, s prikazom onoga što se ispod ceste nalazi i svim objašnjenjima da je riječ o dijelu akvedukta iz rimskog doba, koji je, dužinom od 42 kilometra, vodu iz Vrane prije 20 stoljeća dovodio direktno na Forum!
Prošlo je osam mjeseci, a tablama ni traga.
Pa smo Uredu gradonačelnika, jednoj osobi iz roja pčela radilica zaduženih za informiranje građana, postavili pitanje kada će u Ulici Jurja Šižgorića biti postavljene info table. Priložili smo i novinski tekst iz srpnja prošle godine, da bi radilicama sve bilo lakše i jednostavnije.
Odgovor smo ipak čekali osam dana. Nije to puno. To je značilo da se u Uredu promišlja o akveduktu starom 20 stoljeća, možda i šire o prezentaciji zadarske kulturno spomeničke baštine, možda se kontaktira arheologe i konzervatore, sve u suradnji s gradonačelnikom, možda se razmišlja da je info tabla u Šižgorićevoj ujedno prilika da se nakon šest godina od uređenja stave info table i na Trg Petra Zoranića, turisti pojma nemaju što se tamo nalazi, ni ispod stakala, niti uz kafić gdje su ograđeni dijelovi rimskih gradskih vrata… A možda, kad su već odlučili staviti info table u Šižgorićevu, planiraju iskopati i konzervirati još neki dio ovog senzacionalnog rimskog akvedukta dugog 42 kilometra, starog dvije tisuće godina, možda, možda, možda… Zato, osam dana čekanja na odgovor zaista nije puno.
I stigao je odgovor iz Grada:
„Vaša inicijativa o postavljanju ploče objašnjenja pokraj arheološkog nalaza je procijenjena kao zanimljiva i o njoj će se u dogledno vrijeme raspraviti.“
Naša inicijativa? Naša??? Inicijativa je naša? I „procijenjena je kao zanimljiva?“
Onako kako gradonačelnik Branko Dukić sjedi i duboko promišlja uređenje Rive, tako hijerarhijski, naniže, svi sjede. Promišljaju.
Ali ni o Rivi ni o info tablama. Pitanje je o čemu uopće.
Odgovor iz Grada duboko je razočaravajući.
Uklopio se u mozaik posvemašnje letargije koja isijava iz te zgrade. Nepravedno bi bilo ne spomenuti iznimke, poput Odjela za EU fondove. No iznimaka je malo.
U Uredu gradonačelnika ne zna lijeva što radi desna.
Kapacitet grada sigurno se više ne nalazi na tom mjestu. Preselio se na pojedince. Zajednička vizija izgubila se negdje, putem koji ionako nigdje ni ne vodi.