Ponašanjem i reakcijama sudaca zadarskog suda došlo se malo – pomalo do uistinu apsurdne točke da novinari javnosti ne mogu prenositi ono što se događa u sudnici. Trebaju, do tog se besmisla i rigidnosti došlo, izvještavati samo i jedino o zapisniku koji nastaje tijekom sudske rasprave. Sve što nije u zapisniku, a novinar je u sudnici uočio, čuo i prenio, proglašava se neistinitim, neobjektivnim i neetičnim, pa suci, uznemireni i uvrijeđeni, novinskim redakcijama šalju „ispravke“. Uz obavezno „mahanje imenom“ glavnog urednika traži se objava „ispravka“, pozivajući se, dakako, na sve raspoložive točke Zakona o medijima.
Posljednji takav otužni primjer (otužan, jer novinar ne sjedi u sudnici da bi izvještavao o zapisniku već o događaju), je slanje teksta nazvanog „Ispravak“, čiju je objavu zatražila sutkinja Općinskog suda u Zadru Danijela Zubčić Poljak nakon novinarskog izvještaja o početku suđenja Josipi Žilić za podmetanje požara.
O članku se, za početak (teatra) apsurda, kaže da je „u cijelosti neprofesionalno objavljen.“ U cijelosti? Kako je uopće moguće da sudac tako nešto napiše? Potpisan je, doduše, glasnogovornik Općinskog suda Denis Klarendić, no on je samo formalno proslijedio navode sutkinje Danijele Zubčić Poljak. Formulaciju da je „novinare sutkinja izbacila iz sudnice“, Zubčić Poljak je doživjela kao „netočnu tvrdnju“, pa je „suprotno istini i objektivnim činjenicama, isključivo senzacionalistički, novinarski neetično i neistinito prikazano ponašanje sutkinje Zubčić Poljak.“
„Time se nanosi šteta njezinom sudačkom ugledu te njezinoj profesionalnosti“.
Ovakvo tumačenje banalnog primjera slobodnog izražavanja izaziva ozbiljnu zabrinutost.
Novinar je očigledno trebao napisati onako kako je navedeno u zapisniku, uz citiranje Zakona o kaznenom postupku. Ponavljam, ako se zbog formulacije na koji je način novinar upućen da izađe iz sudnice pišu ispravci, spominje glavni urednik, traži objava ispravka i – što je najvažnije – sudac/sutkinja to doživljava kao nanošenje štete sudačkom ugledu i profesionalnosti, možemo se samo ozbiljno zabrinuti.
Na druge navode iz „ispravka“ gotovo se nepotrebno osvrtati. Ono što sutkinja proglašava „netočnim navodima“ (jer nisu zapisniku?), poput onoga da su se i zastupnik optužbe Ivica Škara i branitelj Josipe Žilić, odvjetnik Mate Knezović, na početku suđenja složili da javnost bude u sudnici, sasvim je točno. Složili su se, no potom je sutkinja upitala okrivljenu Žilić što misli o tome i Žilić je odgovorila upravo onako kako je preneseno u novinskom tekstu. Kako je stavljeno u zapisnik, ja to ne znam i ne moram znati. Prenijela sam ono što sam jasno i nedvosmisleno čula od svakog ponaosob u sudnici, pa tako i ono što je rekla psihijatrica dr. Vera Klarić.
Pravosuđe je u RH jedan od tri stupa trodiobe vlasti, pa ćemo ga poštovati, pokoravati mu se i postupati po volji, željama i odlukama sudaca, ma kakve bile. Pa ćemo se tako početi i izražavati, po njihovom htijenju. Inače je duga ruka pravde...?