Priča o kafiću na Trgu koji se svake godine preuređuje po šest mjeseci a da se u njemu ništa ne promijeni!

Ima na gradskom Trgu jedan kafić. Zatvoren je već dobra četiri mjeseca, a na staklenim vratima piše "Zatvoreno zbog renoviranja". Izlozi su iznutra oblijepljeni bijelim papirom, tako da se ne vidi što se zapravo događa, ali mi koji tuda svaki dan prolazimo i po nekoliko puta, nismo svih ovih mjeseci primijetili da itko unutra nešto radi.

Niti smo vidjeli majstora, niti radnike, niti se čuje bušilica, niti lupanje čekića. Nema pitura, ni staklara, nema vodoinstalatera, ni električara, nema kamenara ni čistaća. Nema nikoga, samo bijeli papir na staklima koji se od sunca već počeo polagano raspadati. Ali "renoviranje" svejedno traje.

I trajat će, možda još koji mjesec, a onda će se otvoriti. Isti kakav je bio i prošle godine. Dobro, možda operu stakla i pometu prašinu, ali isti, sa štekatom do pola trga, s istim frižiderom za sladoled, ogledalima, bez WC-a za goste, pa ovi što sjednu na štekat, kad žele u zahod, moraju u drugi kafić, a jedno su vrijeme goste slali čak i u gradsku upravu, tamo u prizemlje, gdje ima jedan WC, ali to je neka druga priča...

Uglavnom, radovi u tom kafiću na neprocjenjivo vrijednom prostoru Narodnog trga traju i do pola godine, a da se ništa ne radi. I tako svake godine zadnjih nekoliko godina. A kad se otvori, u njemu sve isto, kao i prošle godine. Kakvi su to meštri, kvragu, koji toliko rade, a da ništa ne rade?

Takvih meštara, da znate,  po zadarskom Poluotoku ima na desetine, ako ne i stotine. Sezona zatvorenih poslovnih prostora počne negdje krajem listopada i traje sve do kraja ožujka, tjedan prije, tjedan kasnije. Negdje čak i duže. O tim šampionima vansezonske ponude ne piše se mnogo, ne istupaju u javnost i ne hvale se brojkama, eventualno kad im treba smanjiti neke fiksne troškove jer se "ubiju od posla", ali zato o njima pišu i govore drugi.

Evo baš jučer, čitamo u novinama, na međunarodnom sajmu turizma Free u Munchenu jedan od najvećih njemačkih turoperatora na sastanku s ministrom turizma Garijem Cappellijem iznio je kritiku da je "gostima u Hrvatskoj u predsezoni uvijek dosadno, malo je događanja i lokalnih manifestacija pa takva slika ne priliči zemlji koja se promovira sloganom "Puna života". Gdje je taj život u studenom ili veljači u vašim turističkim mjestima? (...) Restorana je manje nego ljeti, uslužnih djelatnosti nema ni upola kao u sezoni, sve djeluje uspavano, puno je građevinskih radova, kopa se po cestama, a gosti imaju dojam da su na Jadran stigli – prerano!"

Mogli bi citirat još, ali nije potrebno. Stvari su jasne, svima samo ne nama. Mi i dalje "izvodimo radove" po šest mjeseci, a da ništa ne popravimo. Čeka se samo da grune sunce, izbaci terasa do pola Trga, po mogućnosti koji kvadrat veća nego prošle godine, pa sa cijenom kugle sladoleda i kave barem kunu veću nego lani, dočekuju goste...

Ne bi oni, ali mora se. Potrošilo se na radove!