Gradonačelnik Branko Dukić se sastao s direktorima zadarskih komunalnih poduzeća i prezentirao im što vrh gradske vlasti od njih očekuje. Suštinski, sve se može svesti na tri stvari: racionalizirajte poslovanje koliko god je to moguće, izradite analize i procjene mogućih gubitaka i nemojte zapošljavati nove ljude.
I, ne, nije ovo „zapisnik“ s nekakvog skupa s početka Dukićevog gradonačelničkog mandata tamo negdje na proljeće „davne“ 2017. godine. Direktori su se odazvali, sjedili su razasuti uokolo po velikoj gradskoj vijećnici na propisnoj „korona-udaljenosti“, a sve se događalo u petak 27. ožujka. Ove godine. A moglo se i trebalo sve to događati i po više puta svake od prethodnih godina.
Ali, eto, nije, tek je pandemija isprovocirala Dukićev moratorij na nova zapošljavanja, kao da je riječ o neopisivo teškim mjerama koje gradonačelniku i direktorima izazivaju podjednaku jezu, znojenje i drhtavicu.
Obratite pažnju na kronologiju: samo dan ranije, 26. ožujka, Dukić i njegov pročelnik za financije Ivan Mijolović izjavili su da će pričekati podatke za travanj, svibanj i lipanj i tek tada, ovisno o pokazateljima i eventualnoj opasnosti po gradski proračun, donijeti odluku o smanjivanju plaća zaposlenicima gradske uprave i gradskih poduzeća. Dakle, u srpnju?! S obzirom na sve što se oko nas događa – srpanj je daleka budućnost.
Dan prije nego su obznanili „čekanje podataka“, 25. ožujka, Dukić i Mijolović su mogli pročitati dovoljno alarmantan naslov objavljen na brojnim portalima: „Grozni podaci sa Zavoda za zapošljavanje - u osam dana posao u Hrvatskoj izgubilo 6.319 osoba“. Tog istog dana kada je Dukić „odlučio čekati podatke“, objavljeno je ovo: „U tri dana više od 500 poslodavaca uputilo zahtjev za pomoć u zadarskom Područnom uredu Zavoda za zapošljavanje“. Dan prije Dukićevog krzmanja, HGK je svojim zaposlenicima najavio - smanjenje plaće.
Čak nije bilo neophodno pažljivo pratiti medije i objave o ogromnim gubicima radnih mjesta u cijelom svijetu, pa i u Hrvatskoj, bilo je dovoljno proviriti kroz prozor i golim okom „otkriti“ da ljudi u Zadru ostaju bez posla i ne rade. Dok si rekao "vlast nam se ne snalazi", većina zadarskih obrtnika, poslodavaca i poduzetnika završila je ili u velikoj neizvjesnosti ili na rubu očaja.
Kao što znate, stvarnost u ožujku je dovoljno teška i upozoravajuća. Na temelju čega onda gradonačelnik Dukić i njegov ministar financija smatraju da treba čekati da prođu travanj, svibanj i lipanj?! Tadašnji podaci sigurno će biti drugačiji - da, bit će kudikamo gori, pokazivat će još dublji pad, oni će samo biti realniji odraz nadolazeće katastrofe! Kataklizmičnu nijansu cijeloj priči daje potpuno izvjestan krah turističke sezone, a to onda znači da će podaci za travanj, svibanj i lipanj biti „prekrasno štivo“ u odnosu na jesenske bilance.
Ali, to je lako predvidljivo već danas.
Zašto čekati ljeto sa smanjivanjem plaća kada se već pojavljuju ideje o isplatama minimalca za sve?! Zašto već sada ne smanjiti plaće gradskoj upravi i radnicima gradskih poduzeća i ustanova za 10 posto, pročelnicima i direktorima za 20, dužnosnicima za 30 posto? Zašto već sada ne ukinuti naknade gradskim vijećnicima i članovima svih nadzornih odbora i upravnih vijeća gdje sjede već zaposleni ljudi od kojih je ogromna većina u kakvoj-takvoj sigurnosti i pod okriljem „okruglog pečata“? Uz punu svijest i uvažavanje nužnosti uravnoteženog odnosa između javnog i privatnog sektora: ako bez posla ostaju oni koji pune proračun, čemu se mogu nadati „ovisnici o proračunu“?!
Naravno, s minimumom moždanih aktivnosti može se zaključiti da „kresanje plaća“ lokalnoj samoupravi ne može spasiti niti proračun niti Zadar i da tu ne leži odgovor na sve nedaće koje nas čekaju. Ovo jednostavno ne može završiti bez drastičnih restrikcija i neviđenog rebalansa proračuna s izmjenom mnogih prioriteta. Zato se i sada u moralizatorskim pričama o „kresanju uhljeba“ zapletu razni demagozi i lovci na jeftine političke poene. Za plaće se u gradskoj upravi potroši 26,8 milijuna godišnje, mjesečno je to 2,2 milijuna kuna. Kada bi Dukićevom odlukom plaće bile smanjene samo za 10 posto, to bi donijelo mjesečnu uštedu od 220.000 kuna. U tri sljedeća mjeseca to je 660.000 kuna. Pribrojite tome naknade i opet se ne radi o iznosu od kojega se može očekivati spas.
Ali, s druge strane, probajte izračunati koliko se tim iznosom može nabaviti običnih bijelih majica, rukavica ili maski za kojima vape zaposlenici, liječnici i sestre iz Opće bolnice Zadar.
Osim što je sigurno da bi Dukićevo kresanje plaća na simboličkoj razini odaslalo odgovarajuću poruku zajedništva i solidarnosti, ovdje se na dvije dublje razine radi i o nečem drugom. Ponašanje i konkretni postupci ljudi koji upravljaju Gradom dovode do pitanja o njihovoj sposobnosti i doraslosti da u neviđenoj krizi na vrijeme prepoznaju što se događa i sukladno tome povuku odlučne i hrabre poteze zanemarujući sve kalkulacije iz prethodnog vremena.
Dukić se, to je sigurno, našao u situaciji u kojoj nitko nikada prije njega nije bio. Ali, što bi mu se dogodilo da je još jučer smanjio plaće svima?! Samo su dva moguća ishoda: ili će zaraza do srpnja biti okončana ili neće. Ako bude okončana, sigurno si povukao potez od kojeg bitka s virusom može samo biti lakša, minimalno, ali lakša. Ako se zaraza nastavi – taj bi potez pokazao ograničeni proročanski domet jer bi tek tada postalo jasno da je „smanjivanje plaća“ odigrano pravovremeno - kasnije ih možda uopće nećeš moći smanjivati pošto ih neće ni biti. Možda surovo, ali: iako bi korist bila mala, od kresanja plaća ne bi bilo ni opće ni dugoročne štete.
Zašto onda Dukić to nije napravio?
- Zato što ne želi udariti na "sebe i svoje" i smanjivanjem plaće im se zamjeriti. Oni su spremni rastezati proračun do pucanja na sve moguće načine, a kada pukne, poštrapani smo svi, a ne samo članovi, simpatizeri i birači HDZ-a koji čine uvjerljivu većinu među onima kojima Dukić treba smanjiti plaću i u gradskoj upravi i po gradskim poduzećima. Među tim vlasnicima stranačke iskaznice je brdo nekompetentnih, ali Dukić nema muda krenuti na „svoje“, to je politička kalkulacija, smatra jedan od zadarskih opozicijskih čelnika.
- U zahtjevna vremena, a ovo je strašna i dosada neviđena kriza, razotkrivaju se i pokazuju sve slabosti stranačkog kadroviranja. Tome su sklone sve stranke, pa se u jednom trenutku u krugu ljudi koji odlučuju pojavi višak nedoraslih. Pokazuju to i primjeri neorganiziranosti i neprepoznavanja problema i u Općoj bolnici i u gradskoj upravi. U ovakvoj krizi, posljedice takvog kadroviranja samo postaju vidljivije i šire, misli čak i jedan od Dukićevih najbližih suradnika u gradskoj upravi.
Tako ispada da vrh aktualne gradske uprave jednostavno nije shvatio da je odavno prošlo vrijeme za bezbolne odluke i za kadrovske igrarije u krugu nekolicine prijatelja. Sve takve odluke sada dolaze na naplatu, posljedice su sve očitije i sve opasnije.
Izgleda kao da je bilo u prošlom stoljeću, ali početkom ove godine iz gradske je blagajne pokriveno milijun kuna kredita kojega je uzeo i nije vratio NK Zadar kojemu je Grad bio jamac. Naravno, nitko tada nije ni sanjao o COVIDU-19, ali su i Dukić i njegovi suradnici jednostavno morali i trebali znati da je ta odluka i tada bila duboko problematična i promašena. Dok su oni došli k sebi i NK proglasili financijskom jamom bez dna, jama je potpuno nepotrebno progutala milijun kuna. A znamo gdje je sada NK Zadar.
Koincidencijom, točno milijun kuna Grad Zadar je pred neki dan donirao Općoj bolnici za nabavku respiratora. A to nikada ne može biti bacanje u jamu bez dna.
Na Branku Dukiću i njegovom timu je da bez ikakvih kalkulacija i odgađanja počnu donositi hrabre, pravovremene, dalekovidne i pravedne odluke. Kalkulantske, kukavičke, zakašnjele, kratkovidne i nepravedne odluke može donositi svaka budala.