Zadarsko stanje uma: Želiš li čuti neki dobar urbani koncert u Zadru? Otiđi u Šibenik!

- Želiš čuti neki dobar koncert u Zadru?

- Otiđi u Šibenik!

Ova se uzrečica već neko vrijeme provlači virtualnim i društvenim krugovima u Zadru, a odnosi se na usporedbu šibenske i zadarske urbane glazbene scene. Postojao je na zadarskim radijima nedavno jedan reklamni spot koji je pokušao promovirati „klub” na Kalelargi riječima otprilike „ne moraš ići u Šibenik, dođi kod nas...” Ako je to bio sarkazam - uspio je, ali ako je poruka bila za stvarno – otužna je.

Jer urbana glazbena scena Šibenika i Zadra, već je dugo neusporediva. Šibenik se etablirao kao dalmatinski centar urbane glazbe i scene, Zadar se etablirao kao malograđanska rupa lošeg glazbenog ukusa koji u zadnje vrijeme od dalmatinskog šunda sve više ponire u ozbiljan - turbo folk.

Da se odmah razumijemo, nije problem što u Zadru gostuju srpski ili bosanskohercegovački izvođači, jer glazbena scena šire balkanske glazbene regije upućena je jedna na drugu i koliko se god dežurnim dušebrižnicima dizala kosa na glavi - kulturno i temperamentno pripada jedna drugoj. Problem je u tome što se iz balkanske regije u Zadar slijeva uglavnom ono umjetnički nevrijedno, dok se kvalitetne izvođače s gnušanjem odbija, baš kao i one iz Hrvatske.

Priznajmo, postali smo kulturna rupetina koju je prijateljski susjedni Šibenik već odavno prešišao.

Ali nije se to dogodilo preko noći. Od festivala Terraneo do Martinske, tamo se godinama ulagalo i živaca i truda i novaca u kvalitetnu glazbenu scenu. Šibenik ima i ozbiljan glazbeni klub kojega Zadar nikad nije uspio postići, ne interijerom, već prije svega glazbenom ponudom. Šibenik je u malim lokalnim okvirima uspio odgojiti svoju mladu publiku i stvoriti scenu gdje se s oduševljenjem prihvaća domaće i strane urbane izvođače. Zadar se nije pomaknuo od Dalmatina, Kalelarge i Intrada, samodovoljan i izoliran, klaustrofobično začahuren, nije uspio razgranati urbanu scenu. Mlađa publika u Zadru već godinama jednostavno nema gdje čuti kvalitetne urbane izvođače. U Zadru ne postoji niti rock, niti rap, niti heavy metal, niti dance, niti rave scena. Ne postoji jednostavno ništa, osim sve lošijeg glazbenog ukusa koji mlade sve više privači prema najjeftinijim taktovima regionalnog turbofolka, trapa i domaćeg šunda.

Što siješ, to i žanješ.

Nedostatak scene u zimskom razdoblju, prisutan je i u ljetnim mjesecima. Projekt obnove Kapetanskog parka koji se trebao dogoditi, a nije, nadomjestio bi urbane kulturne sadržaje na otvorenom koji je Šibenik uspio postići na Tvrđavi Barone. Zbog toga i u ljetnim mjesecima sjedamo u automobile, pa iz Zadra idemo u Šibenik slušati koncerte u tom fantastičnom ambijentu i to koncerte koje nemamo gdje čuti u Zadru. Glazbene večeri u Svetom Donatu su iznimna priča za sebe, a kratkotrajni Zadar Jazz&blues i Derivat festival ipak ne mogu nadomjestiti manjak urbane scene kroz ljetne mjesece u Zadru.

Turistička zajednica Zadra ispunjava u glazbenom smislu uglavnom ono što od nje očekuju domaći ljudi, a ne turisti. Programi turističke zajednice zabavljaju Zadrane, a ne goste. Da kojim slučajem TZ Zadra napravi zaokret u programskom smjeru, našla bi se u teškim problemima kod domaćih ljudi. Jer njih to ne zabavlja. Stidljivi ljetni dvodnevni elektronski festival na Pozdravu Sunca ukazao je upravo na tu činjenicu, mada istini za volju, za festival elektronske glazbe u Zadru postoje i bolje lokacije. Ali da je Thompson treštao na Pozdravu Suncu, sto posto se nitko od domaćih ne bi bunio, kao što su se bunili zbog elektronike koja je barem privukla nešto turista. Zadarski „gracki đir” - gradski je samo na „virtualnom papiru”. Klubovi koji na Poluotoku egzistiraju u ljetnim mjesecima, blago rečeno su – grozni. Osim nemušte proizvodnje buke u staroj gradskoj jezgri i punjenja novčanika vlasnika, nikakve druge društvene, kulturne ili ekonomske koristi od njih nema, s tim što turisti još i stradavaju na takvim mjestima.

I Advent je slika i prilika istog zadarskog stanja uma. Kad su pitali ugostitelje na Zadarskom adventu koga žele za izvođača, jednoglasno su povikali – Jolu! U Šibeniku će Novu godinu dočekati uz Roisin Murphy, u Zadru će to biti grupa Forum, Tonći Huljić & Madre Badessa i Rišpet. Da je kojim slučajem obrnuto, u Zadru „pasa” ne bi bilo na dočeku. Masovni glazbeni ukus Zadrana, uz uvijek istim ukrasima okićeni grad, neće niti jednog turista privući na doček Nove godine u Zadar jer za to jednostavno nema niti jednog razloga. Ali zbog toga nikoga nije niti briga.

Iznimku i razliku u glazbenoj ponudi Zadra jedino čine programi objedinjeni u projektu Dvije palače. Koncertni ured Zadra drži „glavu” glazbenog ukusa Zadra „iznad vode”. Osim respektabilnog programa klasičara, zbilja se trude i doprinose i urbanoj sceni dovođenjem izvođača jazza, bluesa i world musica iz Hrvatske i svijeta. Na takve koncerte ipak dolazi malobrojnija i odabrana publika, tako da unatoč tim hvalevrijednim naporima, zadarska scena i dalje polako - tone.

Ne postoje klimatski, geografski ili bilo kakvi drugi činioci za takvo stanje stvari, zbog kojih bi Šibenik ili bilo koji drugi grad, bio urbanom kulturnom ponudom superiorniji od Zadra. Nije šibenska publika pametna, a zadarska glupa ili gluha. Razlog je isključivo u ljudima koji (ne) kreiraju i (ne) konzumiraju takve sadržaje, u dugogodišnjem svjesnom potiskivanju i omalovažavanju urbane scene, nepromišljanju potrebe odmaka od banalnog, neprihvaćanju kulturnih vrijednosti i istovremenom prihvaćanju brzopoteznog smeća sa strane, u onome što se želi ili ne želi...

Stvari su zapravo strašno jednostavne: tražili ste – imate!