Sirene za prestanak opće opasnosti nad Zadrom zadnji put su se oglasile prije 26 godina, u Crnom i Dračevcu nema više topovskih cijevi uperenih prema Poluotoku, jesmo u pandemiji, ali ljudi na ulicama ne padaju pokošeni smrtonosnom zarazom, vulkan na Ugljanu nije eruptirao, k nama ne juri tsunami, nije nas zahvatila najezda skakavaca i gube, niti nam prijeti glad i nestašica vode... ali zadarski gradski parlament svejedno zasjeda dana i noć, kao da je uvedeno izvanredno stanje, a oni, postojani kano klisurine, moraju donositi sudbonosne odluke za život Zadrana.
Ne radi se, naravno, o kriznom stanju, pitanjima života i smrti, nego o provincijskom političkom cirkusu u kojem šačica demokratski izabranih pojedinaca ne može uteći svojoj narcisoidnoj potrebi da budu važniji od svoje svrhe, od interesa grada i građana.
Prve dvije radne sjednice novog saziva zadarskog Gradskog vijeća, naime, trajale su ukupno više od 34 sata. Prva sjednica trajala je u komadu 19 sati i 40 minuta, a druga, odrađena također u jednom šucu, 14 sati i 30 minuta. I? Živimo li nakon toga u boljem i funkcionalnijem gradu? Koje su to povijesne odluke donijete na te dvije sjednice da se rasprave nisu mogle prelomiti na, recimo, dva ili tri dana?
Ako vijećnici donose odluke u interes grada i građana, zašto ne zasjedaju u vrijeme kada ih ti građani mogu gledati ili slušati, kada novinari njihove stavove mogu prenijeti javnosti, nego zasjedaju preko noći, kao šišmiši, kad sav normalan svijet spava? Time ne pokazuju svoju privrženost demokratskim standardima i interesima građana nego upravo suprotno, dokazuju da su građani nužan dekor i izravne žrtve političke taštine nekolicine koja svoje trećerazredne rasprave i međusobna opanjkavanja predstavljaju kao vrijednost samu po sebi od javnog interesa.
Zadarski demokratski folklor tako je dobio svoju noćnu smjenu iz koje ujutro izlaze mamurni vijećnici, fizički i mentalno nesposobni da se nakon cjelonoćnog političkog bančenja prihvate iole kvalitetnog odrađivanju svojih svakodnevnih profesionalnih i privatnih obveza. Krenu u jutarnjim ili popodnevnim satima i onda ti naši sirotanovići derneče 15-20 sati bez prestanka, izbace pet-deset tona verbalnog smeća, i na kraju – što? Zaustavljeno je imenovanje v.d. ravnateljice Znanstvene knjižnice nametnute od strane HDZ-a. Zašto? Zato što je vijeće ovaj put imalo protuhadezeovsku većinu. Što ne znači da će imati i drugi put, kad se bude odlučivalo o nekome sličnom.
Da skratim, tresla se brda, rodio se miš. A tog malog miša želi se predstaviti kao vjesnika (političkih) tektonskih promjena koji će svojim oštrim zubićima iduće četiri godine izgrickati HDZ s vlasti. Prije će taj mišić pojesti živce građana, a sve supstancijalno i važno za njihov život, moglo bi ostati manje više isto kao i do sada. Ako ne i gore. Jer u ovakvom ritmu maratonskih sjednica i mogućih blokada rada gradskog parlamenta, izglednije je da će se vijećnici sve više međusobno baviti samima sobom, nego gradskim problemima.
Ako je predsjedniku Gradskog vijeća Marku Vučetiću uistinu stalo da nešto promijeni u radu vijeća, može početi baš s njegovim radnim vremenom. Može ga podijeliti u dva radna prijepodneva ili poslijepodneva, a može ga sazvati u subotu ili nedjelju. Ako građani koji ih biraju i plaćaju mogu raditi vikendom, zašto vijećnici ne bi tada mogli „raditi” za njihovu dobrobit?
Ovakav model popravljanja rada gradskog parlamenta dosad nije donio ništa konstruktivno. Noćna zasjedanja od građana skrivaju mehanizme političkog odlučivanja i otkrivaju da su i iduće četiri godine osuđeni na gubljenje nerava, bez jamstva da će ikome, osim političarima, na kraju to donijeti neko dobro.