Zašto je Vlatko Marušić morao otići, a Renata Peroš nam i dalje plazi jezik?!

Sjednica Gradskog vijeća Zadra posvećena radu gradskih poduzeća održana je 2. listopada i već je tada bilo jasno da Vlatko Marušić nema dug rok trajanja na mjestu "Tržnice". Optužen za nepotizam, Marušić se branio time da su i drugi direktori zapošljavali rodbinu čudeći se verbalnoj bujici kojom ga je poklopila opozicija, a možda i šutnjom kojom su sve to promatrali vijećnici HDZ-ove koalicije.

Prethodno, Marušić je već obilježen i na Klubu vijećnika, neki od članova Nadzonog odbora "Tržnice" su tada otkrili da su još ranije "upozoravali" na način rada direktora Marušića, ali je Marušić i dalje ostajao na direktorskom mjestu, a nitko od članova NO nije zbog toga podnio ostavku.

Gotovo ni jedan direktor nekog gradskog poduzeća nije toliko puta smijenjen kao Marušić: skoro svaki put kada se mijenjao gradonačelnik ili se Marušiću mandat bližio kraju, pojavljivale su se priče o tome da je "ovog puta stvarno gotov". Žilavi Marušić se tvrdokorno držao svoje pozicije.

Međutim, nakon spomenute sjednice Gradskog vijeća izdržao je 40 dana i onda, očito "jako savjetoban", otišao u pisarnicu gradske uprave i 13. studenoga predao svoju pisanu ostavku.

-Gradonačelnik Branko Dukić ostavku je prihvatio, a Vlatko Marušić će nastaviti obavljati dužnost do imenovanja novog direktora, nakon čega će biti raspoređen na novo radno mjesto sukladno svojoj stručnoj spremi. Pokrenut je postupak imenovanja Skupštine i raspisivanja natječaja za izbor novog direktora, potvrdili su iz gradske uprave Marušićev odlazak.

Smiješno bi bilo povjerovati da su ga glave došli mediji i zadarska opozicija koji su s punim pravom ukazivali na potpuni nered u radu "Tržnice" i notorni nepotizam u zapošljavanju "uže i šire obitelji". Nikada ni jednog gradskog direktora opizicijski napadi ili medijski napisi nisu do te mjere poljuljali da je morao otići, pa tako nije bilo ni sada.

Ne postoji za to bolji primjer od Renate Peroš, hodajućeg simbola "diskutabilne ravnateljice" o kojoj mediji dosada nisu iščeprkali jedino to da je "bila u Dallasu za vrijeme ubojstva Johna Kenedyja"! Pronađen je milijun razloga zbog kojih Renata Peroš ni u snu ne bi smjela biti ravnateljica Narodnog muzeja, po svakom od njih Peroš bi morala biti "pluskvamperfektna ravnateljica", ali ona je i dalje tamo plazeći jezik svima koji makar za trenutak pomisle da je prevršila sve granice.

Uzalud eventualna neobranjivost direktorskih grijeha, sva njihova bahatost, nesposobnost, korumpiranost ili bijes javnosti: sve to ne znači ništa dok se ne začuje podmuklo mrmljanje iz Medulićeve ulice. Tek frakcijski sukobi praćeni redefiniranjem pozicija moći unutar lokalnog HDZ-a "skidaju direktorske glave", sve su drugo samo lako ugasive prskalice.

Vidi se to i na primjeru amputiranog Vlatka Marušića: sve što se čulo u gradskom parlamentu o načinu rada i Marušićevom osebujnom shvaćanju "politike zapošljavanja" – bilo je poznato od ranije.

Na primjer: da je nekome zasmetalo poslovanje "Tržnice" i njenog direktora, mogao je mirne duše smijeniti Marušića još prije godinu dana kada mu Nadzorni odbor nije prihvatio financijski izvještaj za poslovanje u 2015. godini, što u Zadru nije tako čest slučaj.

Ali, u HDZ-u i gradskoj upravi i Nadzornom odboru samo su odmahnuli rukom, pa se Marušić ima razloga iskreno čuditi kako to da mu odjednom zamjeraju nepotizam kada su svi prije njega zapošljavali rođake, a neki to nastavljaju raditi i sada, uopće ne strahujući da će im se išta dogoditi sve dok je u Medulićevoj tiho i mirno!

Marušićevi minusi su, kao u matematici, na kraju davali plus. Sve dok balans unutar vladajuće stranke nije poremećen do te mjere da ga je u unutarstranačkim nadmetanjima bilo lako potopiti i još ispasti "principijelan".