Zašto naši ljudi tako olako nasjedaju prevarantima - što je lažnije i luđe, lakše im uzmu lovu, a ne prolazi jedino istina!

Mnoštvo mladih ljudi ovih se dana lažno predstavljaju kao "gluhi" i skupljaju priloge za donaciju nekakve imaginarne udruge za djecu s poteškoćama u razvoju, a pohlepno traže veće iznose, od 100 do 300 kuna. I dobivaju! Javljaju ljudi da su to prevaranti iz Bugarske i Rumunjske jer udruge kojima oni pripadaju ne postoje.

I naš poznati matematičar Toni Milun požalio se da grupe mladih, navodno gluhonijemih osoba, skupljaju priloge za gradnju svog centra, ali da je u samo nekoliko sekundi shvatio da je riječ o - prevari. Želio im dati 10 kuna, ali kažu: ne može. Minimalna uplata je 50 kuna. Na papiru imaju dvadesetak potpisa i svi donatori su navodno dali - 200 kuna.

Razmile se po trgovima, pa uvaljuju po cijeli dan. A naša policija? Gleda i drago joj oko srca. "Koliko krasnih mladih ljudi, jesu vridni. Milina ih vidjeti..."

Zbilja, koliko naivan naš narod može biti, da mu netko priđe na ulici, kaže da će izgraditi neki centar za nešto, pa da mu daju 100, 200, 300 kuna, koliko tko može?

Da našem narodu netko priđe pa mu kaže da im daju prilog od 200 kuna jer im treba za vršilicu za žito na Marsu, kombajn na Veneri, da im treba za, ne znam, specijalnu fufnu od cincilatora za levitator od sprkfajkna, odmah bi izvadili pare na sunce i dali. Bez razmišljanja.

Daje naš narod novac maserkama koje im uđu u kuću pa ih opljačkaju, daje za slike svetaca koje im nuđaju mlade djevojke po gradskim portunima, prodaju im godinama falše zlatne lančiće pronađene na pločniku u pola cijene, telekom kompanije uvaljuju im ugovore kojih se ne uspijevaju riješiti niti na sudu... Reći će netko da je to slučaj samo sa starijim osobama kojima već oslabi moć percepcije, ali iz prve vam ruke pišem - mladom čovjeku, zdravom, pametnom, ekipa je prodala na parkingu neke teće vrijedne 200 kuna za hiljadu eura koje su mu uvalili u gepek. "Izvukao se" s 3,5 tisuće kuna, jer mu više nije mogao isplatiti bankomat do kojega su ga pratili...

Nevjerojatna je činjenica da našem narodu možeš prodati što god zamisliš. Da mu netko ciglu ponudi da kupi, uzeo bi je računajući valjda da je bolje i to nego da mu završi u glavu. Princip te igre tko će koga prevariti zapravo je vrlo jednostavan: što je lažnije, nevjerojatnije i luđe, to je ostvarivije i lakše.

Jedino što teško prolazi je istina. Recite im da je, npr. "za dom spremni" ustaški i fašistički pozdrav ili da Hrvatska ima problema s poštivanjem nacionalnih, vjerskih, rodnih i seksualnih manjina, naići ćete na žestoki otpor i odlučno "ne". Ili, da uzmemo lakše primjere, recite im da ćete konstruirati vršilicu za žito na Marsu, kombajn na Veneri, specijalnu fufnu od cincilatora za levitator od sprkfajkna, odmah će povjerovati. Bez razmišljanja.

Znaju to i političari, pa koriste tu lakovjernost obećavajući narodu sve i svašta ne bili prodali "lažni zlatni lančić", "slike svetaca" i "centre za tamo nešto". Bitna je samo dobra priča i pravi trenutak.

Sve su ostalo nijanse.