Agresor je nakon Peruće pokrenuo 2. veljače 1993. godine vagon-bombu iz smjera Nadina prema Škabrnji i Zadru, trebao je izazvati eksploziju...

Hrvatske su snage operacijom Peruća oslobodile branu te tako otklonile opasnost od njezina potpunog urušavanja. Neprijateljsko rušenje brane, zbog posljedica koje je moglo izazvati, može se ocijeniti i kao potencijalno najveći ratni zločin u Domovinskom ratu jer bi ugroženo bilo oko 30 000 stanovnika nizvodno od brane, piše Hrvatski vojnik.

Aktivnosti uoči i za vrijeme operacije

Hrvatske su snage završile napadni dio operacije Maslenica, u kojoj su porazile neprijatelja odbacivši ga dalje od Zadra i Novskog ždrila čime su stvoreni uvjeti za ponovno prometno povezivanje juga i sjevera Hrvatske, a ovladano je i važnim točkama na Velebitu.

U nastavku operacije Maslenica neprijatelj je pokrenuo snažan protunapad te su hrvatske snage težišno provodile aktivnu obranu braneći oslobođena područja na zadarskoj i velebitskoj bojišnici.

Na sinjskoj bojišnici hrvatski su izvidnici uoči operacije Peruća uočili pojačane aktivnosti neprijatelja. Istodobno, Zaštitne snage Ujedinjenih naroda (United Nations Protection Force − UNPROFOR) koje su nadzirale Hidroelektranu (HE) Peruća napuštaju branu. Neprijatelj je, naime, izvršio upad na položaje na Alebića kuli gdje je bio stacioniran UNPROFOR te je ubrzo srušio most u sklopu brane čime je jasno iskazao daljnje namjere aktiviranja minirane brane. Alebića kula bila je dominantna točka s koje se moglo nadzirati područje sve do Trilja.

U noći uoči operacije dvojica hrvatskih branitelja koji su bili veza s UNPROFOR-om upućuju se u područje brane kako bi vidjeli tko je ondje, no nisu se vratili te nije bila poznata njihova sudbina.

B

Brana Peruća okupirana i minirana

Agresorske snage okupirale su 17. rujna 1991. područje akumulacijskog jezera, brane i strojarnice HE Peruća na rijeci Cetini te su početkom 1992. postavile između 20 i 30 tona eksploziva u dijelovima kontrolne galerije i preljevnoj građevini. Iako brana nije imala vojno značenje, neprijatelj je sustavno prijetio aktiviranjem eksploziva, čime bi došlo do potapanja naseljenih područja nizvodno od nje. Strahovanja tamošnjeg stanovništva donekle su ublažena dolaskom UNPROFOR-a na područje brane u srpnju 1992. Te su snage nadzirale branu i bile čimbenik sigurnosti kako ne bi došlo do njezina rušenja. Takvo stanje potrajalo je sve do 27. siječnja 1993., kad agresorske snage ponovno zaposjedaju područje brane, a pripadnici UNPROFOR-a napuštaju prostor te je stanovništvu Cetinske krajine iznova prijetila opasnost.

Posebno upada u oči i vrijeme ponovnog upada neprijateljskih snaga na područje brane. Bilo je to u završnici napadnog dijela Maslenice, što je bio dodatni razlog za strah od aktiviranja eksploziva kao očajničkog čina neprijateljske osvete za poraz na Maslenici. U fokusu hrvatskih snaga u to je vrijeme bila obrana oslobođenih područja u operaciji Maslenica te nije bilo planova za nova napadna djelovanja. No, raspoređene hrvatske snage na sinjskoj bojišnici suočene s mogućim scenarijem rušenja brane odlučuju brzo odgovoriti i praktički preko noći organiziraju pokretanje operacije ovladavanja branom i oslobađanja okolnih okupiranih područja.

C

Cilj operacije

Oslobađanje HE Peruća i otklanjanje opasnosti od mogućeg aktiviranja eksploziva i stvaranja vodenog vala iz Perućkog jezera koji bi ugrozio naselja nizvodno od brane.

Oslobađanje šireg područja oko brane i ovladavanje dominantnim visovima Svilaje, čime bi se stvorilo sigurnije okruženje za stanovnike Sinja i okolice.

Č

Čelni zapovjednici i postrojbe u operaciji

brigada (br) Hrvatske vojske, zapovjednik Zdravko Škarpa, ujedno i zapovjednik operacije; načelnik Stožera Ante Kotromanović; zapovjednik borbene skupine 126. br Ante Podrug.

domobranska pukovnija (dp) Sinj, zapovjednik Zlatko Rogulj; načelnik Stožera Zdravko Banovac; zapovjednik 1. bojne 16. dp Zoran Smoljo.

Samostalna domobranska satnija Kijevo, zapovjednik Marko Gojević.

Vod 72. bojne Vojne policije (VP), zapovjednik Ante Jenjić.

Protuoklopna skupina 141. br HV-a.

Središte za izobrazbu vojnika Sinj.

D

Dinamika operacije

Uvod u operaciju

Provedba operacije Maslenica uvjetovala je i punu pripravnost hrvatskih snaga na drugim dijelovima bojišnice te su tako na sinjskom području izvidnici uočili pojačane aktivnosti neprijatelja u Satriću i Potravlju. To je bio znak da neprijatelj planira poduzeti napadna djelovanja na tom području. Hrvatske su snage odmah poduzele pripreme uzbunjivanja i ojačavanja snaga kako bi spremno odgovorile na moguće prijetnje, a svakako najosjetljivije pitanje bilo je hoće li neprijatelj krenuti prema brani i aktivirati eksploziv.

Sve je postalo jasnije kad je zapovjednik snaga UNPROFOR-a 27. siječnja izvijestio zapovjednika 126. br kako nema više puni nadzor nad branom Peruća, a stvarni razlog bio je upad agresorskih snaga na Alebića kulu zbog čega su se mirovnjaci povukli prema Vrlici.

Hrvatske snage odmah pokreću topničke udare po Alebića kuli i okolnim ciljevima kako bi zaustavile neprijatelja u ponovnom ovladavanju branom. Navečer pristižu dodatne snage za obranu brane, a nakon što se dvojica hrvatskih pripadnika nisu vratila s izviđanja područja brane, odlučeno je pokretanje operacije oslobađanja brane i okolnog područja.

Provedba operacije

Neprijatelj je tijekom noći 27./28. siječnja nastavio aktivnosti u području brane, dovodeći teško topništvo i pješaštvo u područje Babića briga i Peruće na što je topništvo 126. br odgovorilo udarima po novorazmještenim neprijateljskim ciljevima. Borbe jačeg intenziteta razvijaju se ujutro 28. siječnja, kad su hrvatske snage zaustavile neprijateljski prodor prema Biteliću. U to vrijeme neprijatelj počinje aktivirati postavljeni eksploziv na brani. Hrvatsko topništvo bilo je učinkovito u djelovanju te je neprijatelj prisiljen na povlačenje prema Otišiću.

Aktivna obrana brane tako se pretvorila u napad hrvatskih snaga s tri smjera: Zelovo − Satrić; Hrvace − Alebića kula − brana Peruća i Bitelić − brana Peruća.

Neprijatelj je poražen i protjeran sa šireg područja brane te je uspostavljena nova crta obrane Umac − Babića brig − Prološčići.

E

Energija i srce branitelja poput energije Peruće

Hrvatski branitelji sudionici operacije ističu kako su u tim presudnim trenucima za spas Peruće osjećali odgovornost i energiju koja ih je vodila i bila poput snage električne energije HE Peruća.

F

Fajt koji je pomogao Oluji

Uz branu Peruća kao ključni oslobođeni objekt u operaciji, iznimno je važno bilo i ovladavanje važnim visovima na Svilaji, što je otvaralo vidike za nova napredovanja hrvatskih snaga koja će se ostvariti u Oluji.

G

Glavno oružje neprijatelja

Braniteljima i stanovnicima Cetinske krajine cijelo je vrijeme od okupacije Peruće jedno uho uvijek osluškivalo hoće li se ostvariti neprijateljska prijetnja o rušenju brane. Tako je brana postala glavno oružje neprijatelja na tom dijelu bojišnice sve do operacije hrvatskih snaga u kojoj je potisnut ne samo s brane nego i sedam kilometara u dubinu prema Kninu.

H

Htjeli i svjetlost ubiti

Na spomen-ploči postavljenoj u znak sjećanja na operaciju Peruća napisano je:

Htjeli su nam i svjetlo ubiti

i Cetinsku krajinu u tamu zaviti…

Ali nisu znali dok Gospa sinjska

čuva korijene naše loze

za Hrvatsku našu

nema ugroze

I

Inženjerci u akciji

Nakon ovladavanja područjem brane Peruća nastupila je borba za spas same brane. Saniranje brane počelo je praktički u uvjetima borbenih djelovanja. Zajedništvom HV-a, građevinskih poduzeća sa šireg područja Sinja, Splita i tima stručnjaka, brana je spašena. Kamera ratnog snimatelja Petra Malbaše zabilježila je prve trenutke porušene brane, a snimke su objavile i inozemne televizijske kuće prenoseći tako istinu o zločinačkom naumu agresorskih snaga.

J

Jačina eksplozije

Neprijatelj je aktivirao eksploziv na pet mjesta u injekcijskoj galeriji brane, što je prouzročilo potres magnitude 2,4 po Richteru koji je zabilježen na seizmološkim postajama u Trilju, na Hvaru i Puntijarki.

K

Kako je potvrđeno miniranje brane

Ono što su hrvatski branitelji predviđali s obzirom na neprijateljske prijetnje o miniranju brane potvrđeno je i međunarodnim nadzorom, i to dva puta. Najprije su britanski vojni promatrač Mark Nicholas Gray i brazilski vojni inženjer Carlos Maas utvrdili kako je brana minirana specijalnim eksplozivom jugoslavenske proizvodnje u količini dovoljnoj za njezino urušavanje. Inženjerijski tim britanske vojske potvrdio je nakon pregleda brane navedeni nalaz.

L

Lice obliveno suzama

Nakon oslobađanja brane Peruća odmah je došao i njezin projektant Ervin Nonveiller te suznih očiju promatrao svoj ranjeni spomenik koji je isključivo služio dobru ljudi.

LJ

Ljudski potencijal koji pokazuje snagu kad je najteže

Kad je brana konačno stavljena pod hrvatski nadzor, u najkraćem roku aktivirane su sve snage koje su danonoćno radile na njezinoj sanaciji. Slušala se riječ stručnjaka, dragovoljci su nudili svoje kamione i strojeve, za pomoć nije trebala molba niti zapovijed. Hrvatsko zajedništvo i taj je put bilo snaga za jedinstveni pothvat spašavanja brane.

M

Marinac i Peruća

U povjesnici spašavanja brane Peruća posebno poglavlje pripada britanskom kraljevskom marincu Marku Nicholasu Grayu, koji je kao vojni promatrač Ujedinjenih naroda još 1992. shvatio koje su moguće posljedice njezina rušenja.

Svoju je misiju obavio časno, hrabro i duboko ljudski. Uspio je osloboditi mehanizam koji regulira preljevnu ustavu brane, čime je osigurao otjecanje vode iz akumulacijskog jezera smanjivši vodostaj za pet metara.

To se kasnije, nakon neprijateljskog aktiviranja eksploziva, pokazalo ključnim jer je pritisak na oštećenu branu bio manji. Svoj čin opisao je skromno, svjedočeći vrlinu časnika koja zaslužuje poštovanje i zahvalu:

Vodio sam se savješću i činio sam ono što sam u tom trenutku smatrao ispravnim. Znao sam da sam došao spašavati živote i to mi je bila glavna nit vodilja. Nikad nisam sumnjao u ono što trebam učiniti u određenim okolnostima. Nisam ni razmišljao o opasnosti u kojoj sam se nalazio, nego samo kako činiti dobro…

N

Na krilima Maslenice

Sudionici operacije Peruća ističu kako ih je pobjeda hrvatskih snaga u operaciji Maslenica nosila i osnažila u ostvarenju još jedne pobjede nad agresorskim snagama.

O

Osobitosti operacije Peruća

Izvedena neplanirano, kao odgovor na neprijateljevu namjeru aktiviranja eksploziva i rušenja brane.

Izvedena snagama koje su se nalazile na bojišnici, uz mobilizaciju i ojačavanje snaga koje je izvedeno preko noći.

Spriječena humanitarna i ekološka katastrofa.

Brza vojna, ali i stručna akcija za spas brane.

Poboljšana opskrba Dalmacije električnom energijom.

Ovladano je važnim položajima na Svilaji.

P

Potencijalno najveći ratni zločin u Domovinskom ratu

Zbog posljedica koje bi izazvalo rušenje Peruće, taj se čin može ocijeniti i kao potencijalno najveći ratni zločin u Domovinskom ratu jer bi ugroženo bilo oko 30 000 stanovnika nizvodno od brane.

Zanimljivo je kako je agresor i na Maslenici, samo nekoliko dana nakon Peruće, namjeravao izvesti još jedan rušilački čin. Naime, pokrenuo je 2. veljače 1993. godine vagon-bombu, vjerojatno iz smjera Nadina prema Škabrnji i Zadru, koji je slobodnim nagibom bio nezaustavljiv i trebao je izazvati eksploziju velikih razmjera na ciljanom odredištu.

No, iskočio je iz tračnica kod Debeljaka stvorivši krater veći od 20 metara te nije bilo ljudskih žrtava. Iako se pouzdano ne može odrediti cilj tog terorističkog čina, po ruti kojom se kretao pretpostavlja se kako je jedan od ciljeva bila Škabrnja i njezini branitelji, odnosno dalje Sukošan te u konačnici željeznički i autobusni kolodvor u Zadru.

R

Ratni dnevnik branitelja Bartulovića

Jedan od sudionika spašavanja brane bio je hrvatski branitelj Ante Bartulović. Zajedno s Vladimirom Bencom, Ivanom Vukom i trojicom radnika Hidroelektre podizao je ustave i otvarao temeljni ispust ispod brane kako bi se otklonila opasnost od njezina urušavanja. Dramatične trenutke spašavanja brane zabilježio je u ratnom dnevniku:

Ustava se podiže. Strepnja: hoće li doći do eksplozije? Vičem: ‘diži i dalje!’ Voda huči, most vibrira. Korito pune vode, voda se pjeni. Istječe bistra i čista. Govorim: ‘diži do vrha i stavi osigurače da se ne vrati natrag i tada smo gotovi!’ Most se trese, Cetina teče kroz temeljni ispust − 300 kubičnih metara u sekundi. Brana je spašena!

S

Satnica aktiviranja eksploziva

Zabilježena satnica neprijateljskog aktiviranja eksploziva na brani Peruća je: 10 sati, 45 minuta i 55 sekundi 28. siječnja 1993. Uslijedio je prodor hrvatskih snaga te oslobađanje brane i njezina šireg područja, a odmah i borba s vremenom za spas brane. U ratnim uvjetima i rekordnom roku od samo dva do tri sata nakon eksplozije, zajedništvom Hrvatske vojske i stručnjaka počelo je saniranje i spašavanje oštećene brane. Nakon vojne pobjede, ostvarena je još jedna − humanitarna pobjeda za spas Cetinske krajine.

Š

Što je oslobođeno u operaciji Peruća

Uz branu Peruća, oslobođen je i Satrić, Potravlje, Maljkovo, Donji Bitelić i Dabar, što iznosi oko 140 četvornih kilometara novooslobođenog teritorija Hrvatske.

Nakon što je potisnut dalje od brane i oslobođenih područja, neprijatelj nije više topništvom mogao ugroziti Sinj, što je bilo dodatno postignuće operacije.

T

Teritorij oslobođen u Maslenici i Perući

U bojnom dvokoraku hrvatskih snaga − Maslenici i Perući − u sedam je dana (22. − 28. siječnja 1993.) oslobođeno oko 850 četvornih kilometara okupiranog teritorija u zadarskom i sinjskom zaleđu.

U

Uloga stručnih timova

Kao što se dio vojnih snaga mobilizirao preko noći, tako su i stručni timovi i mehanizacija na jednak način reagirali i praktički odmah nakon HV-a bili na brani i počeli sanaciju oštećenja.

Poseban doprinos dala je inženjerija 126. br HV-a predvođena Ivanom Vukom, nekadašnji upravitelj brane Josip Macan, časnik HV-a Vlatko Bandalo, prevoditelj Ivan Šušnjara, voditelj tima za sanaciju inženjer Marin Vilović, stručni timovi Hrvatske elektroprivrede, Hidroelektre, civilna zaštita, poduzeća i tvrtke te brojni vlasnici kamiona i građevinskih strojeva.

V

Vodena bomba

Kolika je opasnost prijetila rušenjem brane Peruća, govori i podatak kako bi se stvorio vodeni val snage 460 milijuna prostornih metara vode, koji bi nosio i potopio sve pred sobom, što uključuje sva naselja nizvodno prema Omišu. Ta je prijetnja trajala punih 16 mjeseci.

Z

Zapovjedništvo na prvoj crti

Nakon oslobađanja šireg područja Peruće težište hrvatskih snaga bilo je na utvrđivanju položaja, posebno na Svilaji, odakle je praktički praćen svaki pokret neprijatelja. O tome kakav je zanos i pobjednički duh vladao kod hrvatskih branitelja svjedoči i činjenica da je Zapovjedništvo 126. br bilo na kilometar i pol od crte, a sve kako bi bili što bliže braniteljima i pripremali se za ono što će uslijediti u Oluji.

Ž

Žrtve hrvatskih branitelja

U izviđanju područja brane Peruća poginuo je hrvatski vojnik Ante Buljan, dok je njegov zapovjednik Ivan Buljan ranjen i zarobljen te odveden u Knin. Podnio je mučenja i najteža maltretiranja, dočekavši slobodu nakon razmjene.