„Ako liječnik u Njemačkoj primi dar od pacijenta - odmah mu ide bezuvjetni otkaz!“

– Svaki liječnik koji se želi zaposliti u Njemačkoj mora prije samog zapošljavanja u bolnici imati osiguravajuće društvo kod kojeg će se o svojem trošku osigurati i koje će u slučaju njegove pogreške platiti štetu pacijentu, ili njegovoj obitelji, kojemu je ta pogreška nanijela dodatne zdravstvene probleme ili mu, nedajbože, prouzročila smrt. Štete u liječenju ne plaća bolnica.
Ako liječnik u tijelu nekog pacijenta nakon završetka operativnog zahvata ostavi kompresu, škare ili pincetu, njegovo osiguravajuće društvo dužno je platiti nastalu štetu, a liječnik se vrlo vjerojatno više nikada neće moći zaposliti u Njemačkoj jer jednostavno ne može ostati u tom osiguravajućem društvu niti će moći pronaći neko novo.

Menadžerica u zdravstvu

Znam za slučaj kad je liječnik pogriješio i nakon toga se morao odseliti u Švicarsku jer u Njemačkoj više nije mogao pronaći posao – govori nam viša medicinska sestra Marija Eckert-Bilić (45) iz Splita, koja od 1994. godine živi i radi u Njemačkoj, gdje je završila i fakultet za zvanje diplomiranog menadžera u zdravstvu. Priču donosi Slobodna Dalmacija.

Stekavši zvanje menadžerice u zdravstvu, već dugi niz godina zajedno sa svojim kolegom liječnikom upravlja Klinikom za opću psihijatriju u Winnendenu (20 kilometara od Stuttgarta). Priča Marije Eckert-Bilić najbolje svjedoči o razlikama između njemačkog i hrvatskog zdravstva, odnosno o funkcioniranju tamošnjih i ovdašnjih bolnica. Ono što je kod nas liječnicima, a i medicinskim sestrama, često "normalno" ponašanje, u Njemačkoj je nezamislivo i strogo kažnjivo.

– Nakon dolaska u Njemačku zaposlila sam se u Centru za psihijatriju u Winnendenu, koji ima 534 bolnička kreveta i gdje je zaposleno ukupno oko 890 ljudi (400 medicinskih sestara i oko 75 liječnika). "Moja" klinika ima još dva lokaliteta gdje djeluje, jedan je udaljen 47 kilometara, a drugi oko 100. U Njemačkoj sam se zaposlila kao medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom, ali željela sam postati viša medicinska sestra. Upisala sam višu medicinsku školu, a 2007. sam diplomirala i za menadžera u zdravstvu. Nakon završetka fakulteta vratila sam se na rad u bolnicu i tada je raspisan javni natječaj za menadžera bolnice, ja sam se javila i, eto, bila sam izabrana.

Korupcija je nepoznanica

Marija ima i certifikate njemačke i austrijske liječničke komore, s kojim je stekla kvalifikaciju kontrolora zdravstvenog sustava u tim dvjema zemljama.

– Ne smijem, međutim, dati certifikat svojoj bolnici i bolnicama u kojima me poznaju, nego samo u onima u kojima nikoga ne znam i s kojima nisam povezana ni po kojoj osnovi – objašnjava naša sugovornica.

Korupcija u njemačkom zdravstvenom sustavu je "misaona imenica" i jednostavno ne postoji. U Njemačkoj ne možete vidjeti liječnika, kao što je slučaj u Hrvatskoj, da nakon radnog vremena iz bolnice izlazi s darovima pacijenata poput pršuta, boca vina ili viskija, umjetničkih slika... koje je dobio u znak zahvalnosti za dobro liječenje ili izlječenje.

– To je nemoguće. Svaki liječnik koji se zaposli u bolnici mora pri zaključivanju ugovora o radu potpisati i protukorupcijski ugovor, po kojemu ne smije od pacijenta ili od neke farmaceutske tvrtke uzeti niti čačkalicu. U Njemačkoj farmaceutske tvrtke liječnicima zaposlenima u bolnici ne smiju plaćati odlaske na kongrese jer se i to smatra korupcijom. To je najstrože zabranjeno. Ako liječnik uzme neki dar, odmah dobiva otkaz, i to bezuvjetno. Nitko, pa ni medicinska sestra ne smije od pacijenta ili njegove obitelji ništa uzeti. Koliko ja znam, u mojih 20 i nešto godina rada u Njemačkoj nikada se nije dogodio neki takav slučaj. Njima je to jednostavno nepoznanica, oni tako ne funkcioniraju. Njemački pacijenti jednostavno nikada neće ni doći na ideju da liječniku ili medicinskoj sestri nešto daruju – govori Marija Eckert-Bilić.

Posebna su priča ravnatelji njemačkih bolnica i njihov izbor...

– Ma nema šanse da ravnatelje njemačkih bolnica bira politika. Meni ne ide u glavu da sa svakom promjenom vlasti u Hrvatskoj mijenjaju i ravnatelje zdravstvenih ustanova. Na čelu njemačkih bolnica su osobe koje su svojim radom zaslužile da to budu, i ako bolnica dobro posluje, ako u njoj nema korupcije i problema u radu, ravnatelj na toj fukciji može biti do mirovine. A ovdje u Hrvatskoj SDP postavlja svoje ravnatelje, HDZ svoje, i tako se vrte u krug, a nikoga ne zanima kako bolnica posluje.

'Doktori nisu bogovi'

Kakva prava u Njemačkoj imaju pacijenti?

– U njemačkom zdravstvu najvažniji je pacijent, nitko nije iznad njega, liječnici nisu "bogovi u bijelim kutama", kao što je slučaj u Hrvatskoj. Svaki pacijent ima ista prava, a razlikuju se jedino po tipu osiguranja. Rođenjem svi u Njemačkoj dobivaju državno zdravstveno osiguranje, koje mi zaposleni plaćamo od 14 do 15 posto od svojih mjesečnih primanja. S tim imamo zajamčenu medicinsku skrb. Ako zaposleni stanovnik Njemačke ima godišnji bruto prihod veći od 55 tisuća eura, ima pravo na privatno zdravstveno osiguranje, ali onda mora napustiti državno osiguranje. Ako prihvati privatno osiguranje, pacijent plaća svaki pregled, a osiguravajuća kuća to mu poslije refundira. Takav osiguranik plaća osiguravajućoj kući manju mjesečnu rentu od one u državnom osiguranju – objašnjava Marija.

Koliko su pacijenti važni za njemački zdravstveni sustav, najbolje pokazuje sljedeći primjer:

– Svaka bolnica u Njemačkoj ima internetsku stranicu na kojoj se pacijent ima pravo žaliti na liječenje, na hranu ili na čekanje pregleda... Ali i svaki odjel u bolnici ima i poštanski sandučić u koji pacijenti mogu ubaciti svoje pismene pritužbe, koje se odmah rješavaju. Pacijenti se u pravilu ne žale na liječničke ili medicinske usluge, ali tuže se na prehranu. U Njemačkoj postoje 2003 bolnice raznih kategorija, a njih 1670 ima certifikat po kojem pacijent zna koliko je bolnica kvalitetna. Bolnice s certifikatom lakše "pronalaze" pacijente i dobivaju novac od osiguranja.

Dobre su i plaće

A što je s plaćama?

– Nemaju sve bolnice u Njemačkoj iste plaće. To ovisi o tome u kojoj se pokrajini nalaze i kakav status imaju, jesu li lokalnog, regionalnog ili nekog šireg statusa. No, recimo, jedan specijalist godišnje ima plaću od oko 80 tisuća eura bruto. Ako je šef odjela, onda ima i do 100 tisuća eura bruto, a ako je šef klinike, između 120 i 150 tisuća eura. Od toga treba odbiti porez, koji varira od 17 do 43 posto, ovisno o tome je li liječnik samac ili nije, ima li djece... Medicinska sestra sa srednjom stručnom spremom ima od 2600 do 3400 eura mjesečno, naravno bruto, i ona podliježe istom porezu od 17 do 43 posto. U ove iznose, dakako, nisu uključena dežurstva. U njemačkim se bolnicama radi u tri smjene, a samo šefovi odjela rade od 8 do 16.30 sati – na kraju će Marija Eckert-Bilić.

Hrvatice bolje od Njemica
Nijemci jako cijene radnike iz Hrvatske, kojih ima sve više. Smatraju ih dobrima i pouzdanima. Ja i sada mogu u "svojoj" bolnici zaposliti naše medicinske sestre. One imaju kudikamo veće znanje nego Njemice. Međutim, sestre u Njemačkoj ne smiju davati infuzije, stavljati braunile ili sonde kroz nos u želudac, kao što je praksa kod nas. To sve rade liječnici.

Bolan gubitak sinčića Luke
Da Njemačka ipak nije potpuno "cijepljena" od problema i drama u zdravstvenom sustavu, pokazuje, nažalost, i slučaj koji je umnogome obilježio život naše sugovornice.
– Ja sam 2009. godine rodila sina Luku, koji je lani preminuo. Prilikom poroda ostao je bez kisika i rodio se s cerebralnom paralizom.
Posteljica se odvojila i babica koja je bila uz mene to nije prepoznala kao komplikaciju pa nije pozvala ginekologa. Liječnik nije bio prisutan na porodu, premda je trebao tu biti jer sam spadala u rizičnu trudnoću. Slučaj je bio na sudu i nakon tri i pol godine sudovanja presuđeno je u našu korist, ali nikakva presuda ne može vratiti mojeg sina. Spomenuta babica poslije je rodila zdravu bebu i ja sam joj, kad smo se vidjele na sudu, od srca zaželjela sreću. Žena je plakala i znam da joj je izuzetno teško, zasigurno nije htjela da moj porod tako tragično završi – s tugom se prisjeća Marija.