Bočica vode je 30 kuna, limenka piva 40 kuna, za dva kilometra vožnje taksijem morate izdvojiti 100 kuna, ali najbezobraznija je ipak cijena bureka...

U klubu Kalypso ovo slavlje elektroničke glazbe, koje traje gotovo tjedan dana, zatvaraju Ricardo Villalobos i Sonja Moonear, već tradicionalni šlag na torti ovog festivala i (ne)okrunjeni kraljevi njihovih aftera. Kroz tri kluba i brodske partije sveukupno je prošlo oko 70 glazbenika. Prodaja karata stopirana je kada ih je prodano deset tisuća, no procjena je da je kroz festival prošlo i do 13 tisuća ljudi.

Kada je riječ o glazbi, Sonus bi se slikovito i paradoksalno mogao opisati kao najjači festival mainstream undergrounda u Hrvatskoj. Okuplja kremu underground scene, o kojoj možda ipak nije fer govoriti kao o undergroundu u pravom smislu riječi jer se radi o zvijezdama čiji setovi na YouTubeu broje milijune pregleda. Ukratko, ako je netko ovoga trenutka u trendu, velika je šansa da ćete ga moći čuti na Sonusu.

Lineup

Njihov je lineup svojevrsna lektira za elektroničku glazbu, a prosječnom ljubitelju teško da će koje ime na popisu biti nepoznato. Pokrivaju cijeli spektar podžanrova. Južnoafrički dijamant Black Coffee oduševio je plemenskim melodijama i ritmom bubnjeva, ljubitelji old school zvuka iz kojeg se razvio žanr uživali su uz Svena Vätha, dašak Detroita donio je Derrick May, svoj eklektični stil predstavio je duo Bicep, a bilo je nekoliko vrhunskih live izvedbi, poput onih Henrika Schwarza, Reinera Zonnevelda ili našeg Petra Dundova. Naši su DJ-i većinom bili na programu u ranijim terminima, kao svojevrsni domaćini koji svakog dana otvaraju festival.

Kada je riječ o atmosferi u samoj Novalji, već je po dolasku sasvim jasno da je potražnja i ponuda apsolutno svega što čovjeku može zatrebati enormna. S putnim torbama hodam od autobusnog kolodvora prema apartmanu, kad se na cesti ispred mene zaustavlja čovjek na skuteru. Pozdravlja, pruža ruku i kaže da se zove Đani. - Trebaš li smještaj? Imam kamp, mjesto je šest eura po danu - direktan je ovaj mladić, koji je novaljska mobilna verzija kultnog fenomena sačekuša koje dočekuju turiste s natpisima za apartmane već na autobusnim kolodvorima.

- Daj, dat ću ti svoj broj pa me samo zovi ako kamp ili bilo što drugo zatreba tebi ili nekome od tvojih prijatelja - kaže. Razmjenjujemo brojeve, a nije prošlo ni 20 minuta kada mi šalje i SMS u kojem proširuje ponudu svojih usluga. - Hej, samo da ti kažem da prodajem i cugu po plaži pa zovi ako treba. Imam mjesta u kampu i jeftini smještaj u sobama. Ako vidiš nekog turista s torbama, molim te da mi javiš, dođem odmah sa skuterom - kaže ovaj slobodni poduzetnik.

Raffani Andrea

Brzinski tattoo

Cvjetaju i druge grane, poput prodaje balona. Ne onih na helij s likovima iz crtića, kakve se može vidjeti na svakoj fešti, već takozvanih poppersa. Prodaju se posvuda, od plaža do parkinga ispred festivala. Neki prodavači čak nose i improvizirane svjetleće reklame, dok se drugi odlučuju na nešto jednostavniju varijantu hodanja gore-dolje po plaži uz konstantno puhanje i otpuštanje balona.

S cijenom od nekoliko desetaka kuna, prodaja ide odlično. Inače, radi se o plinu koji se “transferira” u balone, a njegovo udisanje izaziva (kratkotrajnu) euforiju. Radi se o drogi koja opušta razne vrste mišića pa je navodno prešla u širu upotrebu nakon što ju je popularizirala homoseksualna populacija, kojoj je olakšavala analni seks. Kratkotrajna posljedica: glavobolja, dugotrajnih je vjerojatno barem nekoliko.

Na Zrću cvjetaju i legalne poduzetničke aktivnosti. Na plaži su čak dva tattoo studija, vjerojatno s najneobičnijim radnim vremenima za takvu vrstu djelatnosti u Hrvatskoj. Rade od 17 do 20 sati, pa ponovno otvaraju u 23,30 i nastavljaju do 6 ujutro. Većinom su to male tetovaže, oni koji se žele ukrasiti izlaze i ulaze kao na traci.

Kad se govori o Sonusu ili bilo kojem drugom festivalu na hrvatskoj Ibizi, neizbježno je spomenuti brojke koje ocrtavaju otisak koji ovakva događanja ostavljaju na (ove godine navodno nikad slabiju) turističku sezonu. Prema podacima iz e-visitora, u Novalji trenutno boravi nešto više od 20 tisuća gostiju iz 65 zemalja. Najviše je Talijana, Nijemaca, Slovenaca, Francuza, Britanaca, Hrvata i Poljaka.

Odavno je suvišno iščuđavati se cijenama na Zrću jer je stvar sasvim jasna - prilagođene su zapadnim Europljanima, koji su primarna ciljana skupina potrošača i imaju visoku platežnu moć. Varira o klubu, no bočicu vode platit ćete 30 kuna, kao i sokove, dok je limenka piva deset kuna skuplja. Viski, vodka ili gin su 35 kuna, a u kombinaciji sa sokom 45 kuna. Na festivalu se možete najesti za 50-ak kuna, dok je izvan njega po Novalji moguće naći i solidan fast food s, recimo, hamburgerima od 35 kuna.

Taksi na relaciji Novalja - Zrće (što je udaljenost oko dva kilometra) je sto kuna. Za one manje lijene prošetati do stanice tu je javni prijevoz čije su linije konstantno u optjecaju. Cijene u supermarketima su možda nešto više nego u ostatku Hrvatske, ali nisu bezobrazne. No, ima i bezobraznih primjera. Tako se, na primjer, Mlinarov burek koji je u Zagrebu osam kuna na festivalu prodaje za 30, iako se radi o istoj franšizi i identičnom bureku. Na tome tragu, još uvijek, navodno, ima i taksista koji se ne libe za spomenuti prijevoz od dva kilometra zatražiti i do 600 kuna.

Enormne zarade

Daleko od toga da su partijaneri idealna skupina turista, no, ako ćemo kao referentnu točku uzeti izreku “plati pa se rugaj”, partijaneri itekako plaćaju, pa bi trebalo biti nedopustivo da iz zemlje odu s bilo kakvim neugodnim iskustvom. Neslužbeno, ali iz pouzdanih izvora saznajemo da količina novca koja se nakon ovakvog festivala sprema u blagajnu ide do troznamenkastog broja u milijunima kuna. Unatoč tome, stanovnici Novalje se i dalje žale na buku i time rade pritisak organizatorima ovoga ili bilo kojeg drugog festivala i onemogućuju im da se koncentriraju na važnije stvari. Tako da ne treba čuditi ako kroz koju godinu ljudi hrvatsku Ibizu odluče zamijeniti onom pravom Ibizom.