Imamo priču zbog koje bi neki lako mogli zavrtjeti očima, proglasiti nas i naše sugovornike običnim neznalicama, amaterima. Jer ako kažemo kako se u tlu ispod naše brežuljkaste, šumovite, grmolike i kamenite Dalmacije, eto baš tu kod Muća, u smjeru Sutine, krije prilično vjerojatno jedan ili više ugaslih vulkana, brojni će zasigurno replicirati kako pričamo budalaštine. Možda čak i namjerno izričemo neistine.
Da, ali ima nešto što ne laže. Jedan poludragi kamen, mineral, za običnog laika na prvi pogled komad obične sirove stinčuge. Za znalca znan kao ahat, koji se stvara i pronalazi samo na jednome mjestu. Uvijek i samo pokraj ili u blizini nekada aktivnih vulkana.
Lepoglavska udruga
- A ja sam ga našao u Muću. Ne točno u mistu, malo izvan njega, u smjeru Sutine. Da budem iskren, ne samo jedan, našao sam puno njih. Isto kao i drugih minerala, ametist, prehnit, te crni onix, i to jedini u Hrvatskoj. Ahata u Muću ima dosta, leži u kamenim gomoljastim strukturama na putima, oko kanjona. A što je najzanimljivije, u Kaštelima ga je jednom našao i moj sin, također zaljubljenik u minerale. Vraćao se iz škole, donio mi grumen kamena, i kada sam ga tuknuo, pokazalo se kako u sebi ima ahat. Sigurno nije tako olako nekome ispao iz džepa. A znate gdje ga je našao? Na mjestu gdje se duboko kopalo tijekom gradnje EKO-Kaštelanskog zaljeva - kaže nam Ivica Svilan iz Kaštel Štafilića, profesionalni ronilac, od djetinjstva zaljubljenik u arheologiju, posljednjih nekoliko godina jedini dalmatinski lovac na minerale i kristale, u koje spada i poludrago kamenje.
Ovako stoje stvari, Damir Vrtar, prvi čovjek Udruge "Lepoglavski ahat", znalac i istinski zaljubljenik u svijet minerala, priznao nam je kako se nemalo šokirao kada mu je Svilan jednom na procjenu donio kamen iz Muća. I u njemu je Vrtar uočio poveći ahat, koji otada čuva u bogatoj lepoglavskoj zbirci. Taj je mineral Vrtaru, naveo nam je, donio nove spoznaje, uvjerio ga u razmišljanju kako ugaslih vulkana očito nema samo u njegovu lepoglavskom kraju. Istom onom u kojem postoji znanstveno priznati i jako dobro vidljivi dimnjak ugaslog vulkana s brda Kameni vrh, iz geološkog spomenika prirode.
Ugasli vulkani
- A oko njega i jedino hrvatsko nalazište ahata. Što znači samo jedno, ahat ne laže. Tamo gdje je on, tu je nekada bilo lave. Jer se ahat upravo u vulkanu stvara. Hoću reći, duboko vjerujem kako u Muću imate ugasle vulkane. I da će se tu isto jednom pronaći bogato nalazište - naveo nam je Vrtar, Svilana još više zaintrigiravši za temeljitije istraživanje dalmatinskog krša.
I to najčešće u onim mjesecima u kojima se mraz, led i velika hladnoća još ne uhvate, ali dovoljno hladnima da se zmije povuku na počinak. Tada nastupa on, povećalo i njegov čekić za tuckanje kamena pronađenog na putu, u gomilama. I društvo još pokojeg zaljubljenika u kamenje, spremnog za istraživanje netaknute dalmatinske prirode. U prirodu, kaže, nikada sam ne smiješ ići.
- Hrvatska nije toliko bogata mineralima, kristalima, poludragim kamenjem. Pravi se lov odvija u Bosni, Srbiji, na Kosovu. Tu se proteže bogata žila, a s njom u paketu dolaze i vrijedno kamenje. Kod nas ima najviše ahata i kalcedona. Osim u Lepoglavi, ahata ima i u Muću, oko Sinja, Ramljana, Zelova, te na Visu, oko Komiže gdje također postoje nalazište. I oko otoka Visa, ne zaboravimo, postoje dokazi o postojanju vulkana. Nismo možda prebogati kao naši susjedi, ali isto sam pronašao podosta toga - ametist, kvarc, dimni kvarc, jaspis, rozi kvarc, obični opal, mliječni kvarc... Serpentin. I nešto zanimljivo, mineraliziranu dinosaurovu kost. Da, da, i nju kao i sve ovo ostalo našao sam u okolici Muća. Imam oko. Imam ga od djetinjstva - kaže Svilan.
Podmorje u Resniku
Da ima, pa evo već kao dijete je nedaleko od svoje kuće, ispod Resnika, na poznatom arheološkom lokalitetu, u plićaku našao antički pjat. To ga je toliko zainteresiralo da se iz svijeta arheologije više nije izvlačio. Svilan je, pojasnimo, amater, no bez problema će vam ispričati niz detalja iz helenističke kulture, Grcima koji su u trgovačkim lađama prenosili balastni kamen i onaj za trgovinu.
A nešto od tog kamenja se padom s broda utaborilo u resničkom plitkom podmorju. I očito čekalo nekog poput Svilana da ga opet iznese na površinu. S mineralima tipa serpentin, mliječni kvarc, jaspis, starim više od dvije tisuće godina koje je Svilan kao ronilac izvukao iz mora, obradio, i uveo u svoju zbirku sada već punu zanimljivih artefakta. Postali su oni dio njegove cijenjene postave, zbog koje, kaže, ima čvrstu suradnju i s kaštelanskim muzejem.
- Eto, prvo je bila arheologija, a onda je došlo još nešto starije, geologija. A da bi razumio taj svijet, moraš puno učiti. Pa sam se uhvatio posla, literature, knjiga, popularnih magazina, YouTubea, emisija o lovcima na minerale. Onda sam upoznao i sebi slične, hrvatske i strane zaljubljenike u lov na minerale. I malo pomalo počeo sam učiti, ponajviše od mog mentora Damira Vrtara koji nije završio geologiju, ali ima ogromno znanje i poštovanje fakultetski obrazovanih stručnjaka - kaže Svilan.
Brusim i koralje
Ljudi koji se bave ovim poslom ili hobijem, često kažu kako se kamen otkriva tri puta. Prvi kada ga onako neuglednog uočiš na putu, u blatu. Drugi kada ga opereš. I treći kada sjedneš za brus i počneš iz njega izvlačiti ljepotu. A da bi to napravio, moraš nabaviti ili sam napraviti stroj za brušenje, kakvog u Kaštelima ima i naš sugovornik. Uz pomoć slovenskog kolege Deana Sauperla prvu je brusilicu napravio od stroja motora za miješanje betona. Obrada kamena nije jeftin sport, samo jedan brusni papir za ahat može koštati i do 90 eura. A dovoljan je samo trenutak nepažnje, sekunda da ga izbojak na tvrdom kamenu raskida kao najtanji papir.
- Mislim da sada u Hrvatskoj minerale brusi samo nekoliko ljudi, a ja sam, koliko znam, jedini u Dalmaciji. Odnedavno sam, i to nakon godinu dana učenja na sistemu pogrešaka, počeo i za koraljare brusiti koralje. Lov na minerale i poludrago kamenje moj je hobi, a financiram ga ronjenjem. To mi je osnovni posao. Jer koliko god to zvučalo onako bajkovito, još uvijek kod nas tržište minerala nije dovoljno razvijeno. Naši su ljudi tvrdokorni, oni znaju za dijamant, rubin, safir... Vani je sve to drukčije, interes je veći, posebice kod Amerikanaca – kaže Svilan, koji je ostvario suradnju s nekim dalmatinskim zlatarima, ali i sam počeo raditi na svojoj liniji nakita.
Kako ih prepoznati
E sada, imamo važno pitanje: kako u prirodi naći poludragi kamen? Pod broj jedan, Svilan pojašnjava, treba vam neko vrijeme da oči priviknete na okoliš. Pa u moru zelene i sive boje počnete uočavati nijanse koje bi mogle vući na mineral ili poludragi kamen. Ahat obično ima jako lijepe šare u raznim bojama, od bjelkaste, žućkaste, sivkaste, do plave i zelene. Ahat obično dolazi u neuglednom kamenu, izvana nalik na gomolj. Ali kada ga se malo tukne čekićem, i pritom se odlomi vanjski sloj, lako se mogu uočiti njegove jasno vidljivo nijansirani slojevi.
- U prirodi među stijenama tražiš boje, crvene, ljubičaste, zelene, gledaš gdje nešto iskače, tražiš nešto kričavije... Uglavnom se minerali i poludrago kamenje nalaze oko vododerina, na mjestima slapova, gdje se kamen sam lomi, trusi. Tamo gdje su kamenolomi, napuštene kave, kanjoni, usamljene stare ceste, gdje je snaga vode lomila tlo. Ja ne kopam, ja samo skupljam s poda, uočavam gdje se nešto odlomilo, pa taknem čekićem, i pogledam ga povećalom. Koliko znam, za kopanje trebaju dozvole, nešto se sitno plaća državi. A sve ovo što sam našao, našao sam u šetnji prirodom. Uvijek gledam oko sebe, odmaram oči od mora u zelenilu. A i u moru uvijek tražim, jer tu, i to na najmanjim dubinama, svakojakog blaga možeš naći - kaže Svilan.
Vrijedna zbirka
Pa ako nađete zanimljiv kamen koji sa sobom nosi nešto crvene boje, možda ste imali sreću da naletite na karneol. Heliotrop je tamnozelene boje s točkama crvenog jaspisa, a zovu ga i krvavi kamen. Ametist je ljubičast, krizoprasu zelenu boju daje nikal. Mliječni kvarc je zanimljiv, on je zapravo tekućina ili plin zarobljen tijekom formiranja kristala. U svakom slučaju, ako i nađete neki ovakav kamen, nemojte odmah misliti da ste postali bogataši. Njega treba rezati, obraditi, izbrusiti, pa onda i oblikovati. Omotati ga u srebro, zlato, kalup ili niti. I tek onda ga doživjeti u obliku kakvim i inače doživljavano poludragi kamen. A gdje je tek pronalazak tržišta, tipa sajmova, specijaliziranih trgovina…
- Uskoro u Kaštelima pripremamo izložbu minerala i poludragog kamenja, na kojoj ću pokazati svoju zbirku. U njoj ima i podosta minerala i poludragog kamenja koje sam nabavio iz svijeta, donosio sa sajmova. Možda će to biti prigoda i za druge ljude da prirodu oko nas počnu gledati drugim očima. I shvate kako kamen nije samo obični kamen. Možda je baš poludragi. A kaže se i kako čovjek instiktivno osjeti baš onaj svoj poludragi, energetski najpodudarniji. Iscjeljujući. No to je već druga priča - kaže Ivica Svilan.
Povijest nastanka
Erumpiranjem je iz vulkana izlazila lava koja u svojem sastavu nosi plinovite minerale. Tijekom hlađenja tekuća masa se polako stvrdnjavala, vezivala uz kamen s tla. I milijunima godina čekala da je u ruke uzme neki od svjetskih ili hrvatskih lovaca na poludrago kamenje, i iz njene jezgre izvuče njen najbolji dio. Poludragi kamen. Ahat je kamen koji se još nije uspio umjetno sintetizirati, a u domaći, za razliku od stranog, kineskog, indijskog, nikada se namjerno nisu radile dorade bojom.
Dvije skupine
Po današnjim tablicama postoji skupina dragocjenog kamenja u kojoj je najčvršći dijamant, a slijede ga rubin, topaz, safir… Najmekši je talk. U Dalmaciji iz ove skupine postoji samo gips i kalcit koji ulaze u mekši dio grupe. Druga je skupina drago kamenje, nekada se nazivala skupina poludragog kamenja, u koju spadaju ahat, kalcedonit, karneol, rosen kvarc, jaspis…