Dječji vrtić Smješko i građani Vira pomogli su novčanom donacijom i paketima s uredskom i likovnom opremom Udrugu za autizam Zadar

Jedva trideset kvadrata prostora na trećem katu zgrade kod velikog parkinga na Višnjiku, u kojoj se trenutno izvode opsežni unutarnji radovi, djelomično je, uredno i lijepo ispunjeno igračkama i didaktičkim pomagalima. Ovaj prostor nema sanitarni čvor, pa čak ni umivaonik, dok se iza staklenih prozora nalaze sigurnosne rešetke. U službenom prostoru Udruge za autizam Zadar svakodnevno radi psihologinja i terapeut Diana Dragaš. Tu se odvija terapijski program „jedan na jedan“ s tridesetak djece s autizmom, što je pedeset posto od realnih potreba, ali i radionica za njihovu braću i sestre koju vodi Ivana Lemezina. Da postoji mogućnost dodatnog zapošljavanja stručne osobe, kaže psihologinja Dragaš, istovremeno bi se moglo raditi s još jednim djetetom, ili barem organizirati smjenski rad. No, oko 120.000 kuna – koliko je potrebno da bi Udruga uopće mogla funkcionirati s ovakvim kapacitetom – ipak nije dovoljno za zapošljavanje još jednog psihologa. Čak i da se zaposli još jedna osoba, terapijski rad i dalje će se izvoditi u istom prostoru bez sanitarnog čvora i umivaonika. Roditelji autistične djece tako su uglavnom prepušteni sami sebi.

Ovu civilizacijsku sramotu i potpuno posrnuće birokratiziranog i atrofiranog društva, ponekad ispravlja sama zajednica. Virski mališani sa svojim tetama u Dječjem vrtiću Smješko brižljivo su prošlog tjedna izrađivali uskršnje ukrase, a potom su ih izložili na vrtićkom štandu. Prikupljena sredstva od građana donirat će se ovoj zadarskoj udruzi, na čiju su adresu ravnateljica Smješka Julijana Begonja i pedagoginja Marina Grbić Malnar, donijele poklone. Tri paketa s likovnom i uredskom opremom – flomasterima, pastelnim bojama, ljepilima, škarama – te dodatno dva paketa papira i radovi virskih mališana, razveselili su članove Udruge za autizam Zadar.

- Lani smo se družili sa zadarskim Cukrićima, a ove smo godine dogovorili posjet Udruzi za autizam Zadar. Donijeli smo im likovni pribor, uredsku opremu i papir, jer je to bila želja članova. U njihovom radu takva im sredstva najviše nedostaju - kaže ravnateljica Begonja. Istom mjerom uzvratili su članovi Udruge za autizam Zadar, pa su ravnateljica Begonja i pedagoginja Grbić Malnar dobile posebno dizajnirana priznanja te poklon pakete s majicama zadarske udruge i sapunom u obliku srca.

- U ovakvim slučajevima znamo da nismo sami. Zaista se uvijek obradujemo susretu s prijateljima, kao što naša djeca s autizmom svoje terapeutkinje doživljavaju kao prijatelje -

kaže potpredsjednica Udruge za autizam Zadar Josipa Kardum, koja je Viranke dočekala u društvu psihologinje Dragaš te članova Doris Bailo, mame Ivane s Jakovom i mame Kristine s Tonijem. Udruga ukupno broji 155 članova, s vrlo različitim potrebama i izazovima za njihove obitelji.

- Bilo bi idealno kada bi na raspolaganju imali logopeda, fizijatra, radnog terapeuta, ali i mogućnost senzorne terapije, kao vid psihosocijalne pomoći za obitelji. Nije svako dijete s autizmom isto, pa bi sustav trebao biti otvoreniji - poručuje Kardum. Problemi za Udrugu i roditelje su brojni; od ograničavajućeg formaliziranja statusa, nedostatka potrebnog prostora za boravak i rad, nemogućnosti da oba roditelja budu zaposlena, do privatnog i skupog plaćanja terapija koje u prosjeku koštaju 2.500 kuna mjesečno. Dotad će djeca s autizmom ovisiti o terapijskom radu u prostorijama Udruge, odnosno u Latici ili Voštarnici, ovisno o njihovim potrebama. Do ostvarenja cilja roditelja i relativne samostalnosti njihove djece – kojima flomasteri predstavljaju neiscrpan izvor sreće – dug je i nesiguran put.