Dobro im je i neće van: četiri jarca ‘osvojila‘ su Crveno jezero, a dopusti li to korona, mogli bi postati i imotska turistička atrakcija

Pisali smo još tamo početkom listopada prošle godine o nesvakidašnjim gostima imotskog prirodnog fenomena Crvenog jezera.

U njegovo grotlo sunovratile su se četiri domaće koze, točnije četiri jarca koji su se, vjerojatno prestrašeni od vukova ili pasa lutalica, odvojili od svoga stada te se preko strmih litica spas našli u jezeru. Srećom zadržali su se pedesetak metara u ambisu na skoro nepristupačnim liticama. Njihov vlasnik pokušavao je danima na mnoge načine izvući ih iz jezera, ali bez uspjeha.

Onda su u pomoć priskočili i članovi Gorske službe spašavanja bazna stanica Makarska. Zajedno s imotskim članovima službe nekoliko dana trajale su prvo pripreme postavljanja velike rampe na sam rub okomite litice, potom spuštanje jednog člana HGSS u utrobu jezera.

U tom pokušaju jedan HGSS-ovac je došao na pet, šest metara od jaraca, no oni prestrašeni kao vrhunski penjači uzmicali su, penjali se i spuštali liticama, zaustavljajući dah brojnih promatrača. Satima je tako trajala hajka, ali bez uspjeha. Onda su se spasioci dosjetili da im od nekoliko sasječenih stabala naprave pravi most kako bi se izvukli iz grotla jezera između dvije litice.

Doveden je i ostatak stada i ona odjednom uspjeh. Četiri jarca lakoćom su se uspentrala uz strme litice i priključili se stadu. I kada ih je vlasnik sav sretan okupio i s njima krenuo put nedaleke staje i dok su prolazile uz samu glavnu vidilicu jezera asfaltnim putem, odjednom opet šok.

Njih četvero kao pomahnitali istrčaše iz stada, preskočile više od metar i pol zaštitnog zida i onda  ponovno u provaliju sada  s južne strane jezera. Svjedoci tvrde da tako nešto još nisu vidjeli. Niz strminu koja  je toliko nepristupačna, opasna i izazovna četiri jarca su svladala za nekoliko minuta i onda se zaustavili više od dvije stotinu metara u grotlu jezera nadomak same vode. Vlasnik ponovno razočaran potjerao ostatak stada kući, a jogunasti jarci opet ostali u jezeru.

No, interes Imoćana i brojnih posjetitelja jezera nije jenjavao za njima. Praćeni su svaki dan. I ono što je fascinantno,  jarci su po prvi put pokazali i dokazali da se iako vizualno litice Crvenog jezera izgledaju zastrašujući i za ljudsku nogu nepristupačni posebno s njegove zapadne i južne strane, da njima to ne predstavlja nikakav problem.

Čak su potvrdili i stare priče o tome kako odmah ispod glavne jezerske vidilice na dubini od 120 metara postoji i mala staza kojom su po pričanjima starih Imoćana, koji žive u nekoliko zaseoku u okružju Crvenog jezera, nekada davno njihove žene silazile i donosile suho lišće za svoje domaće životinje.

Bez konopa, zatezača, planinarske opreme. I tako sada već  blizu četiri mjeseca ,nakon što je njihov vlasnik jednostavno digao ruke od njih, četiri jarca našla su svoj novi dom u grotlu Crvenog jezera. Dok su lutali zapadnim liticama gdje nema niti malo hrane za njih vlasnik im je bacao nešto sijena, no glad ih je natjerala da svoju sudbinu uzmu u svoje četiri noge. Malo po malo, dan po dan osvajali su litice jezera.

Iz sata u sat preskakali su opasne izbočine i obilježili su svoje staze uokrug jezera. Posljednjih mjesec dana stacionirane su  na istočnoj strani jezera upravo pored mjesta gdje se jedinu i to uz pomoć konopa i planinarske opreme može spustiti do same vode jezera. Tamo im je i najizdašnija paša za jelo, blizu im je i voda koja je sada i skoro na rekordnoj visini.

- Gledam jednostavno kako se mijenja flora jezera otkako su  jarci u jezeru. Obrstili su  stoljetne grmove koje nikada ljuska ruka nije dotaknula, pronašle su sebi zaklon jer u jezeru ima nekoliko špilja i tu se zaklone od kiše i mraza. Da samo vidite kako pronalaze sol koja im je potrebna. Bacali smo i mi soli, no oni su sami pronašli sve ono što je potrebno za njihov život. Dolje imaju mir, znaju da su sigurni od vukova i pasa i tu im je novi dom. To su naša četiri jezerska mušketira, rekao nam je jedan dobar poznavatelj Crvenog jezera koji i živi u njegovoj neposrednoj blizini.

Ono što je sada i zanimljivost jest da brojni šetači, rekreativci, posjetitelji koji svakodnevno dolaze  u okružje Crvenog jezera prvo pogledaju gdje su jezerski rogati mušketiri, pozdrave ih s pristojne udaljenosti i nastave svoje aktivnosti. A i ono što je otkriveno posljednjih dana, četiri jarca sada izvanredno poznaju stazu tako da  u roku od  dva sata vremena mogu po liticama obići cijelo grotlo jezera, čak i više od toga. Na dva mjesta  sami su pronašli i osiguran izlaz iz jezera na njegovoj sjevernoj i istočnoj strani.

- Ako se nekim slučajem zažele neke druge vrste  zelenila oni će izići izvan jezera ,najesti se i onda se opet vratiti u jezero. Definitivno ambis Crvenog jezera postao im je novi dom. E, sada da je možda dolje  koja  koza bilo bi, siguran sam i mladih kozlića, no to prepuštam struci da ocijeni jesu li oni uopće  za definitivni ostanak u jezeru, veli nam naš sugovornik. A na pitanje kako dođu do dragocjenih kapi vode u vremenima kada se nivo vode u jezeru spusti unutar takozvanog Kazana odakle je nemoguće doći do vode, dobivamo i odgovor. U jezeru s njegove sjeveroistočne strane, pa i južne uvijek se nađe voda koja kapi iz jezerskih špilja. Uostalom kako su izdržali skoro cijeli deseti i jedanaesti mjesec kada praktički kiše nije bilo. Koza je to, čudna je to životinja, dobivamo odgovor.

I tako, četiri jarca sada su već četiri mjeseca postali su  svojevrsni zaštitni znak  imotskog Crvenog jezera. Osim što posjetitelji dođu vidjeti i diviti se  vodi i sadašnjem skoro pa rekordnom vodostaju od 311 metara, nezaobilazan  pogled mora biti uprt u litice jezera kako bi se u daljini i do pet stotina metara pogledom pronašle četiri bijele točke, poker imotskih jezerskih jaraca. Tko zna, možda će ovo ljeto ako to bude dozvolila korona i dođu turisti u Imotski, upravo jarci biti dodatni turistički imotski sadržaj.