Drama na pazaru i u dućanima: iskusni prodavači ne znaju računati u eurima, a kupci se znoje kada idu u šoping

Trgovina i matematika reklo bi se da idu zajedno kao pizza i pivo. Tko ne zna računati, ne bi trebao ni trgovati.

Međutim, da li zbog osipanja kadrova, demografskih trendova ili kvalitete obrazovanja u STEM područjima i neplaćanja repeticija, nije uvijek tako.

Dok je trgovački um prije bio usporediv s digitronom, stvari već neko vrijeme nisu takve. Tako je prodavač piratskih kazeta domoljubnih pjesama u nacionalnoj euforiji kusur vraćao tako da bi na dlan kupca stavljao novčanicu po novčanicu i fiksirao ga u oči da po njegovoj reakciji vidi kada je dosta.

Drugi je prodavao lubenice i ispred sebe je na komadima kartona imao tablice oduzimanja: 100 - 10 = 90, 100 - 20 = 80 i tako dalje. Nije poznato jesu li njih dvojica vlasniku donosili uredne inkase, ali sigurno je da je riječ o priučenim prodavačima iz potrebe.

Sad kada je uveden euro, nastupili su problemi druge vrste i kod profesionalnih trgovaca. Iskusna prodavačica u pekari, blizu mirovini kao vrućoj peći, koja bi i u ponoć znala da je kruh 12 kuna, sada ne zna da je to 1,59 eura. Na dana dva eura, ona vraća euro i 50 centi. Sretna je kada joj se vrati razlika. Još se, kaže, uči.

Država outsourcala svoje ingerencije

Na pazaru iskusna prodavačica, s odavno ispunjenim uvjetima za penziju, prodaje krumpir po 1,40 euro, kapulu po 2,5, korijen selena 2,5. Zbraja na kalkulatoru pa na papiru. Sve skupa, kaže, 12.40 eura. Kupac daje 15 eura i kaže da zaokruži na 13. Ona mu vraća 70 centi. On kaže da nije dobro i pomaže joj da to shvati pa mu ona konačno vraća 2 eura. Kada se vratio doma, shvaća da je kupljeno preplatio za cijelih 6,5 eura.

Uz presumpciju trgovačkog poštenja, sigurno je da su i mnogi trgovci ostali slabo educirani za prelazak na euro. Uzalud one promašene, pojednostavljujeće, preoptimistične reklame HNB-a. Očito je potrebna dodatna edukacija, a nekima je možda i vrijeme da razmisle o mirovini. Ili da plate koji sat repeticija, ako ih negdje ima.

I kupci nisu baš ovladali eurom, mnogi se, kažu, znoje kada moraju ići u kupovinu. Iako oni nisu u istoj zoni odgovornosti kao prodavači, ona leži i na njima jer je šteta najčešće na njihov račun. Osim toga euro se naslonio na trend iz zdravstva: kao što je pacijent odgovoran za praćenje svoje dijagnoze, nalaza i uputnica, tako su i kupci odogovorni za točno izračunavanje u eurima. Država je outsourcala svoje ingerencije i snađite se, ljudi. Prelazak na euro tako znači i prelazak na preddržavno stanje, svatko je mjenjač svoje sreće.

Na vraćanje ostatka treba posebno obratiti pažnju (ilustracija)

Nikša Stipaničev/Cropix