Na ukupno 20 mjeseci zatvora osuđena su dvojica prijatelja 18-godišnjaka, državljana Bosne i Hercegovine, jer su sudjelovali u prevoženju pet ilegalnih imigranata s područja Turske koji su prije toga nezakonito ušli na teritorij Republike Hrvatske mimo graničnog prijelaza i bez valjanih putnih isprava, te ih prevozili u pravcu Zagreba.
Oko 19,45 sati, u Maljevcu, općini Cetingrad, 23. ožujka, u osobni automobil marke Audi A4 slovenskih registracija prvooptuženi je preuzeo pet ilegalnih imigranata za iznos od dvije tisuće eura, dok je za to vrijeme je drugooptuženik za unaprijed obećanu svotu u točno neutvrđenoj visini, koju je trebao dobiti od prvooptuženika, vozio osobni automobil ispred njega kako bi ga upozorio na prisutnost policije.
Prvi je na Općinskom sudu u Gospiću osuđen na 11, a drugi 18-godišnjka na devet mjeseci zatvora jer su iz koristoljublja omogućili drugim osobama nedozvoljeno se kretati po Hrvatskoj, čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda-protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma.
Prvoptuženi 18-godišnjak na sudu je rekao kako se kaje zbog toga što je učinio, međutim da nije bio svjestan što točno čini. Priznao je da su ljudi koji su mu ponudili posao rekli da neće biti nikakvih problema, da će mu dati vozilo kojim će to učiniti, te da će mu platiti kad to odradi i da su to "lake pare". Pristao je na počinjenje djela, obzirom da je tada bio lošeg financijskog stanja, bez novca, a kako bi mogao platiti režije i druge izdatke.
Rekao je kako je bio u dogovoru sa prijateljem na način da ga on samo vozilom preveze preko granice između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, te da mu pokaže put do Zagreba, tako što bi vozio ispred njega. Za prijevoz migranata trebao je dobiti iznos od dvije tisuće eura, dok je njegov dogovor sa prijateljem bio da mu od tog iznosa da određeni dio.
Ispričao je kako su mu organizatori posla rekli da to za njega neće biti kažnjivo, jer ima 18 godina, pa će biti pušten ukoliko ga uhvate. Njemu je svakako to bilo čudno zašto bi on iz Bosne trebao ići i prevoziti te ljude po Hrvatskoj i zato dobiti iznos od dvije tisuće eura, odnosno zašto se ti ljudi, ukoliko to nije kažnjivo, ne bi mogli po Hrvatskoj voziti naprimjer - autobusom.
Tijekom vožnje dogovorio se sa prijateljem da će mu po povratku u Bosnu, nakon izvršenja djela, platiti otprilike dvjesto do tristo eura. Priznao je da je odstupio od svog ranijeg iskaza kada je rekao da je trebao od njega dobiti otprilike pola iznosa kojeg bi on dobio, jer je pri bio u strahu od policije, koja ga je tukla prilikom uhićenja, zbog telefona. Posvjedočio je kako su od njega prilikom uhićenja u Slunju tražili lozinku telefona, koju im nije htio dati, nakon čega su ga stisnuli za vrat, davili ga i pljusnuli.
Izjavio je da je s drugooptuženikom dobar prijatelj, te da se znaju od šestog razreda osnovne škole. Kad ga je policija zaustavljala nije stao, već je ubrzao i nastavio vožnju i tako je vozio sve dok na automobilu nije pukla guma. Kad je pukla guma izašao je iz vozila i počeo trčati u pravcu šume
Drugoptuženi 18-godišnjak iskazao je kako priznaje počinjenje kaznenog djela, s tim što nije bio svjestan kolike su kazne, odnosno mislio je da neće biti odgovoran ako pomaže prijatelju.
I prije nego što su krenuli iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku bojao se što će biti ako ih zaustavi hrvatska policija, pa se tako bojao i kad su ih zaustavili.
Kad je vidio da se njegov prijatelj ne želi zaustaviti na znak policije i da bježi s vozilom, nije odlučio stati jer se bojao što će biti, već je nastavio voziti skoro do Karlovca. Nije se odlučio negdje prije zaustaviti, okrenuti i vratiti na granični prijelaz Maljevac i u BiH, jer se bojao hoće li i njega uhititi. Namjerno se nije vratio u BiH preko graničnog prijelaza Maljevac već se uputio na granični prijelaz Bogovolja, jer se bojao ako krene na Maljevac da će ga policija uhititi.
Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, obzirom da su u vrijeme počinjenja djela bili u dobi od nepunih 19 godina života, vijeće za mladež je prvenstveno cijenilo, polazeći pri tome i od nalaza i mišljenja socijalnog pedagoga, kako ne proizlazi da je počinjenje djela u velikoj mjeri odraz njihove životne dobi. Zaključeno je kako su obojica u vrijeme počinjenja djela imali završeno srednjoškolsko obrazovanje i stečeno zanimanje, te su već i ostvarivali prihode samostalnim radom, premda bez zasnivanja djelatnog radnog odnosa, što upućuje da se radi o zrelim mladim osobama, na čije postupanje mlađa životna dob nije imala odlučujući utjecaj.
Olakotnim im je cijenjeno priznanje djela, čime su bitno doprinijeli bržem okončanju kaznenog postupka, zatim izraženo kajanje i primjereno držanje pred sudom, kao i okolnost da su u vrijeme počinjenja kaznenog djela bili mlađi punoljetnici, te da iprema podacima iz kaznene evidencije do sada nisu osuđivani na teritoriju RH.