Eleni Roso Lauš, mladoj majci iz Vrgorca, život se konačno nasmiješio: Dobila sam posao, spavam na suhom, sada se mogu boriti za svoju djecu!

Prva noć je prošla besano. Nisam oka sklopila jer nisam vjerovala da sam stvarno našla stan. Da sam stvarno sama. Da imam svoj mir - treperio joj je glas dok je izgovarala ove riječi.

Eleni Roso Lauš, 26-godišnjoj djevojci iz Vrgorca, život se konačno nasmiješio i nakon više od tri godine prenoćila je u toplom i suhom stanu. Prije samo mjesec dana nije mogla vjerovati da će se to dogoditi. Dočekala nas je iscrpljena, na koljenima.

Možete li zamisliti koliko je to jak udarac bio kada je 26-godišnjakinju bacio na koljena, toliko snažno da se nije imala snage ustati. U tom stanju smo zatekli Elenu, mladu majku troje djece koju je sustav iznevjerio, a život, od malih nogu, bez prestanka gazio.

Danas sve ljude koji su joj pomogli s velikom radošću možemo obavijestiti da joj se isti taj život konačno nasmiješio.
Nakon što smo na stranicama “Slobodne” objavili potresnu priču o Vrgorčanki koja živi u nehumanim uvjetima, građani su ponovno, po tko zna koji put, pokazali suosjećanje. Prepoznali su vapaj mlade majke koja je nekoliko dana uoči Božića prošle godine bila primorana predati svoju djecu ustanovi, SOS Dječjem selu Ladimirevci.

Nama i javnosti je teška srca priznala da je u tom trenutku njezinoj djeci bolje živjeti negdje drugdje nego s njom. Toplo im je i suho, imaju sve što do tada nisu imali u svom domu, trošnoj kući u Stilji kod Vrgorca. U kući bez prozora, podova, kupaonice… U kući u kojoj su se za vrijeme kiša trebali pokriti preko glave jer je kapalo po njima. Takvi uvjeti bili su nemogući za odgajanje djece, a Elena, bez posla s kojim bi mogla plaćati stan, nije im mogla pružiti više. Zato ih je predala u ruke socijalne radnice i obećala im da će ih dočekati u čistom, suhom i urednom stanu.

Kako bi ih vratila pod svoje okrilje i ponovno okupila u zajedničkom domu, u roku od godinu dana, s mogućnošću produžetka na dvije godine, mora im osigurati normalne uvjete za život. Topao stan i suh krevet, kupaonicu, stol na kojemu će crtati i pisati, pod i krov koji ne prokišnjava. Barem toliko.

Dva dana nakon objave našeg teksta, Elena je dobila posao u jednom hotelu u Makarskoj. Počinje raditi te joj je iz Vrgorca osiguran besplatan prijevoz na posao. Tako je ogorčena i iscrpljena majka koja svim silama pokušava omogućiti normalan obiteljski život sa svojom djecom uspjela ispuniti jedan od dva nužna uvjeta kako bi vratila djecu.

Srećom, jučer nas je obavijestila kako je uspjela ispuniti i drugi uvjet, pronašla je malenu garsonijeru u Vrgorcu, ali za nju i više nego dovoljnu.

- Rekla sam vam, nisam oka sklopila. Prvi dan u novom stanu je prekrasan. Imam svoj mir. Imam balkon s lijepim pogledom. Tišinu. Toplo je, suho i sređeno. Još se navikavam. Presretna sam - kazala nam je Elena i nastavila nabrajati:

- Dobila sam siguran posao u Makarskoj s osiguranim prijevozom. Tražila sam stan u Makarskoj, ali od plaće od 4500 kuna nisam mogla financirati stan od 2500 plus režije. Kako iz Vrgorca svakako imam prijevoz, uporno sam davala oglase i evo, prekjučer sam uspjela pronaći malu garsonijeru kod prekrasnih finih ljudi kojima sam jako zahvalna. Rekli su mi da im se javim ako išta trebam. Platila sam odmah dvije stanarine unaprijed, taman do plaće, i kupila sebi sredstva za čišćenje i sve što mi treba za život - govori nam Elena o svojoj garsonijeri kao o malom dvorcu.

Pronaći svoj skroman kutak i stan u kojem će odgajati djecu, vrtić u koji će ih voditi i posao koji će raditi, to je za nju raj, a ostatku države svakodnevica. Sada je, konačno, korak bliže tom raju.

Lista zahvalnosti

- Sada se mogu posvetiti daljnjim koracima kako bih vratila svoju djecu. Ja sam majka koja je noću mrtvo tijelo. Doslovno. Najteže mi je noću. Srećom, danju, uz pomoć posla i iskrenih prijatelja, skupim snage za borbu. Najviše me dotuče kad djecu zovem, a oni pitaju: Mamice, kad ćeš doći, mama, kad ćemo kući... - u dahu i tiho priča Elena.

No, onda se ohrabri pa kaže kako će nakon posla u Makarskoj moći raditi i u polju, odazvati se na bilo koji posao kada je god netko zovne. Tako će, nada se, skupiti dovoljno novca za kupnju stana i, konačno, osigurati lijep život svojoj djeci i sebi. Uskoro bi trebala otvoriti namjenski račun u baci na koji će se uplaćivati novac samo za kupnju stana, a u tome joj pomažu prijatelji i brojni dobri ljudi.

Više puta je ponavljala zahvale svima koji su joj pomogli na ovom putu, svima koji će joj tek pomoći... Molila nas je da spomenemo Moniku Maršić, najbolju prijateljicu koja joj ne dopušta da "potone". Anu Rakić, koja joj pomaže pravnim savjetima i pruža joj podršku u realizaciji svih uvjeta koji su potrebni kako bi vratila djecu, a beskrajno zahvaljuje i rođakinji Tatjani Biočić i njezinu mužu koji je svaki put, jednom mjesečno kada odlazi u posjet djeci, dočekaju u Osijeku i odvedu ravno do SOS Dječjeg sela

I Ivani Španjić koja je cijelu akciju organizirala u Irskoj. Zahvaljuje svima koji su joj pružili priliku da dokaže koliko želi bolji život za sebe i svoju obitelj te se nada da im je zauzvrat pokazala da je na dobrom putu.