Poziv u gluho doba noći, na drugoj strani nekako poznat glas, no bez obzira na to, tko je pitam?
- Pa teta Zdenka iz Biograda. (Zdenka je najnavijačica HNK Primorca, pomaže u klubu, a nekad i pokosi travu, ona je „Katica za sve“, svakom ugodi, zaželi dobrodošlicu, na usluzi je).
Što trebaš, pitam?
- Znaš, moja baka Kosa Vrkić iz Dobre Vode sutra navršava 100 godina, želimo da nešto napišeš.
Što nam je ostalo nego smo otišli posjetiti baku Kosu, koja je u domu u Benkovcu.
Čestitali smo baki Kosi 100-ti rođendan. Ona je bila okružena svojim najbližima, sinovima kćerima i ostalim rodom, nasmijana, radosna, nije kod nje gnjavaža doživjeti stotu, dapače, govori nam s osmjehom:
- Hvala sinko, nisu moji svi došli, rekli su mi da ih nije sve pustilo meni iz razloga nekih mjera, no doći će oni drugi dan. Sretna sam što ove vidim i što su tu da proslavimo moj rođendan.
Baka Kosa ima osam djece, tri sina i pet kćeri, 25 unučadi, 37 praunučadi, šest šukununučadi.
Prema onome što se vidi i kako baka komunicira, priča sadržajno, razumno, dobro nosi „teret“ godina. Čila, brine o sebi, odgovara na pitanja, ali i pita, sve je interesira, za sve svoje kao i za susjede interesira se da čovjek ne povjeruje. Kada se oficijalni dio slikanja i puhanja svjećica na torti, a dakako pojeo i zalogaj domaće pečene janjetine i popio žmul crnog vina, odradilo sve kako treba, Zdenka će nam:
- A, što kažeš, moja baka je „čelik“, pa nije slučajno djevojačkog prezimena Troskot. Duboki su njeni korijeni, dugo će dugo još ona biti s nama, a imam i ja njene krvi, uz smijeh će unuka.
Što nam ostaje nego da baki Kosi poželimo sve najbolje i da još dugo poživi!