Roditeljima Kristiana Vukasovića (18) iz Jesenica kraj Omiša prije dvije godine je na policiju odveden sin koji se više nikada nije vratio u obiteljski dom. Tko je odgovoran za smrt njihova djeteta, pokušavaju doznati u postupku na Općinskom sudu u Zadru, na kojem je za dva dana novo ročište.
Pokrenuli su privatnu parnicu kada su uvidjeli kako ni jednu od institucija koje su odgovorne za tragičnu sudbinu njihova sina ne zanima istina. Nevjerojatno zvuči podatak da je u slučaju počinjeno najmanje deset propusta koji su prošli bez sankcije unatoč strašnoj i nepopravljivoj posljedici.
Krenimo redom s onim što se događalo nakon što je mladić krajem ožujka 2019. godine pokraj svoje obiteljske kuće na predjelu Sumpetar u Jesenicama podmetnuo četiri požara u dva dana. Sam se predao policiji jer ga je grizla savjest i bojao se da ne okrive nekog drugog, kazao je poslije. Odmah je dao i upaljač kojim je podmetao požare. U policiji je bio upoznat sa svojim pravima i odbio je pravo na odvjetnika.
1. Bez psihologa
Kada je 31. ožujka odveden na ispitivanje na Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, dežurni zamjenik je pozvao stalnog sudskog vještaka psihijatra, koji je svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je obavio razgovor s Kristianom. Izvršio je uvid u cjelokupnu dokumentaciju spisa, uključujući nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
U navedenom nalazu stoji kako Kristian zbog mentalnih i tjelesnih oštećenja ima teški invaliditet trećeg stupnja, zbog kojeg ima pravo na pomoć i njegu u punom opsegu. To znači da za normalno funkcioniranje u svakodnevnom životu mora imati nečiju pomoć tijekom 24 sata.
Naime, Kristian je tijekom poroda ostao bez kisika, što je dovelo do oštećenja mozga i posljedično do ADHD-a, hiperaktivnosti. Osim toga, ima poremećaj ponašanja i emocija, boluje od poremećaja piromanije, bronhalne astme i metaboličkog sindroma. Sudski vještak je zaključio kako je prilikom podmetanja požara bio bitno smanjeno ubrojiv te je naveo da će ponoviti kazneno djelo zbog poremećaja piromanije i preporučio je psihijatrijsko liječenje.
Međutim, vještak psihijatar nije doveo u pitanje mladićevu sposobnost da sudjeluje u ispitivanju te je Kristian iznosio obranu kao i bilo koji drugi okrivljenik unatoč svim nalazima. U procjenu njegove sposobnosti nije bio uključen psiholog, koji je trebao voditi ispitivanje na način kako se radi s osobama koje imaju ADHD, budući da se kod tog poremećaja koncentracija zadržava pet do 10 minuta, a nakon toga osoba je u stanju kazati bilo što da sve završi, objasnila nam je klinička psihologinja i stručnjakinja za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta iz Zagreba. Kod Kristiana je dodatni faktor gubitka pažnje bio metabolički sindrom koji također utječe na manjak koncentracije.
2. Istražni zatvor
Nakon ispitivanja za njega se traži i dobiva istražni zatvor unatoč činjenici da je riječ o mladiću s posebnim potrebama koji je i mlađi punoljetnik. Istražni zatvor bi se za osobu do 21 godine trebao izreći iznimno i uglavnom rijetko, pogotovo ako se radi o osobi sa zdravstvenim poteškoćama. U tim slučajevima treba pronaći ustanovu gdje se može zbrinuti. Umjesto istražnog zatvora, određuje se privremena mjera ili mjera opreza smještaja u navedenu ustanovu, ili određuje nadzor obitelji koja mora biti u kontaktu sa psihijatrom u ustanovi. Tek ako se pokaže da mjera opreza ne funkcionira, ide se na krajnju mjeru istražnog zatvora.
3. U ćeliji sa šest kriminalaca
S Kristianom se nije kao s mlađim punoljetnikom postupalo s posebnom pažnjom, kako Zakon propisuje za mlađe punoljetnike, te je 1. travnja sproveden na Bilice, u ćeliju sa šest kriminalaca. Osobe s ADHD-om su hipersenzibilne te Kristian nije mogao slušati njihove priče o ubojstvima i nasilju i tresao se noćima u krevetu, piše u njegovu medicinskom kartonu. Osim toga, zbog istog poremećaja, kretanje mu je neophodno, a smješten je u ograničeni prostor. Nakon jako kratkog vremena dolazi do visoke uznemirenosti, osjećaja tzv. tijesne kože. Doslovno se izbezumio i ne može se smiriti. Kako je u tinejdžerskoj dobi, ima nagon za samoozljeđivanjem da opusti napetost koju osjeća. Izdržao je deset dana, kada se javljaju suicidalne misli koje je jedno jutro izgovorio naglas te ga odvode u Zagreb, u Bolnicu za osobe lišene slobode.
4. Vraćaju ga na Bilice
Nakon dva tjedna iz Svetošimunske, gdje su mu noću ruke i noge vezivali remenjem za krevet, vraćaju ga na Bilice. Propisali su mu jače lijekove, među kojima jedan koji se daje za epilepsiju i za manične epizode u bipolarnom poremećaju, jedan antidepresiv, jedan za smirenje, jedan za liječenje kardiovaskularnih bolesti i jedan za astmu.
5. Skraćena propisana procedura
Već 18. travnja podiže se optužnica protiv njega bez da je zatražena izrada izvješća o osobnom i obiteljskom stanju i prilikama od strane Centra za socijalnu skrb, iako se radi o mlađem punoljetniku. Centar bi također, kada se ide prema propisanoj proceduri, trebao iznijeti mišljenje o tome koja bi sankcija bila najbolja za konkretan slučaj te može li se na osobu primijeniti Zakon o sudovima za mladež. Taj dio je preskočen i dok je Kristian ležao fiksiran remenjem na odjelu psihijatrije, optužen je za dovođenje u opasnost općeopasnom radnjom ili sredstvom. Prije podizanja optužnice, vlasnik triju izgorenih maslina i Hrvatske šume su se izjasnili da nisu zainteresirani za kazneni progon.
6. Drugi povratak na Bilice
Krajem travnja mu je produljen istražni zatvor i ponovno ima epizodu zbog koje ga upućuju natrag u Svetošimunsku. Tijekom boravka u bolnici izrezao je obje podlaktice, nakon čega su ga odveli na pregled kirurgu. Priznao je kako mu je rezanje otpustilo napetost koju osjeća zbog cijele situacije, a pogotovo ga je pogodilo produljenje pritvora. Liječnici smatraju kako je okidač za incidente upravo sudski postupak koji je u tijeku. Ostaje u Zagrebu dva tjedna i vraćaju ga na Bilice pod pojačanom dozom lijekova: za sva tri za psihu povećali su doze na dvostruke i uvode još jedan lijek protiv anksioznosti.
7. Treći povratak u ćeliju
Nakon toga je još jednom završio u bolnici u Zagrebu i nakon toga ga po treći put vraćaju na Bilice, takoreći u stanju vegetiranja zbog količine lijekova koje dobiva. Nad njim vode brigu cimeri u ćeliji te kako ne mogu izdržati dovoljno dugo vremena razinu brige potrebne za 18-godišnjaka s posebnim potrebama, pod hrpom lijekova, Kristiana premještaju tijekom vremena kroz tri sobe.
8. Maloljetničko pravo preskočeno
Na Općinski sud u Splitu doveden je 23. srpnja, gdje je u jedan dan provedeno suđenje nad njim. Nije pozvan nitko od stručnih suradnika za mlađe punoljetnike, nitko nije predložio primjenu maloljetničkog prava, što može predložiti državni odvjetnik za mladež, branitelj optuženika, ali i sud. Ako se za optuženika utvrdi sumnja u ubrojivost, sudski vještak mora nakon vještačenja u nalazu i mišljenju iznijeti zaključak o kakvoj osobi se radi i ima li mjesta primjene maloljetničke sankcije. U tom slučaju ide se najčešće na sankciju pridržaja maloljetničkog zatvora. U Kristianovu slučaju primjena maloljetničkog prava nije se ni razmatrala.
9. Nakon presude vraćen u istražni zatvor
Nije potpisan sporazum s Državnim odvjetništvom, već su se s kaznom od osam mjeseci zatvora suglasili odvjetnik i Kristian, mladić s posebnim potrebama, s mentalnim i tjelesnim oštećenjima i pod utjecajem četiriju vrsta lijekova koji utječu na psihičko stanje. Nakon objave presude, istog dana Kristian je vraćen u ćeliju, nije pušten da se brani sa slobode.
10. Policija zanemarila ozljede
Tjedan dana od presude, u 2 sata ujutro, iznesen je iz ćelije u moždanoj komi i odveden u KBC Split. Ekipa Hitnog internog prijema KBC-a Split uspjela je ponovno pokrenuti srce, za što su, među ostalim, upotrijebili 9 ampula adrenalina i primijenili dvije defibrilacije, ali moždana smrt je nastupila prije dolaska u bolnicu.
Sljedeća tri tjedna Kristiana su održavali na životu i borili se s infekcijom nepoznatog uzroka zbog koje je imao temperaturu 41 stupanj, otkazivanjem bubrega te nizom posljedičnih zdravstvenih problema, ponovno ga oživljavali dva puta, od čega jedanput uspješno. Otac uočava modrice na donjem dijelu trbuha i preponama, za koje liječnici kažu da su otprije i da nisu prouzročile njegovo stanje.
Potpuno se ignorirala činjenica da, i ako nisu prouzročile komu, da su nastale na Bilicama. Splitska policija 16. kolovoza dostavlja DORH-u posebno izvješće te se provode izvidi. Nije naložen očevid na tijelu radi pronalaženja i fiksiranja eventualnih tragova kaznenog djela. Kristian se nije probudio i preminuo je 24. kolovoza.
Od 120 dana u istražnom zatvoru, 47 dana je proveo na Odjelu psihijatrije Bolnice za osobe lišene slobode na Svetošimunskoj cesti u Zagrebu, a 73 dana u ćeliji splitskog zatvora na Bilicama. Od 73 dana na Bilicama, 18 puta je imao kontakt sa zatvorskom liječnicom. Ništa od nabrojenog nije potaknulo odgovorne da utvrde točne okolnosti nesretna četiri mjeseca koja je 18-godišnji Kristian Vukasović proveo u strahu, drogiran lijekovima, da bi u konačnici životom platio grijeh koji je počinio.