Dva mjeseca je prošlo od nestanka Zvonimira Lončara (26) iz Knina, a očaja obitelj ne može vjerovati da još uvijek nema nikakvog traga. Mladić je nestao 31. kolovoza u naselju Trnsko u Zagrebu gdje je i živio, a signal njegovog mobitela zabilježen je dan ranije u 21.50 sati kraj Mosta mladosti na Savi.
Nakon tjedan dana se signal mobitela pojavio na mreži da bi obitelj saznala kako ga je pronašla nepoznata osoba na nasipu kod Savice. Zadnji signal, također toga dana, bio je oko Avenije Marina Držića i od toga trenutka više se mobitel nije palio.
Iako je policija upoznata sa svime i iako ih je osoba koja je pronašla mobitel kontaktirala obiotelj, oni do danas nisu saznali njezin identitet niti du došli do mobilnbog aparata. Brat nestalog mladića Tomislav Lončar smatra kako se ne radi sve što je u moći institucija da bi se otkrila sudbina njegovog brata.
Odlučio je prepričati nam do u detalje tijek zbivanja unazad 59 dana od kada se njihovom Zvonimiru gubi svaki trag. Tijekom tog razdoblja, osim što ih je mučila neizvjesnost, bili su i žrtve bešćutnih i morbidnih poziva osoba koje policija izgleda nije niti potražila da obave razgovor s njima.
- Nažalost previše je vremena prošlo, a nikakve informacije nemamo u vezi brata. Rezultati objave u medijima nisu urodili plodom, osim jedne dojave o osobi jako sličnoj njemu koja na kraju nije bio on.
Htio bih ispričati malo više o tom danu kada se njegov mobitel pojavio na mreži. Dakle, sedam dana nakon njegovog nestanka bratov mobitel se pojavio online na aplikaciji Messenger. Instantna naša reakcija bila je da je on, te je jedan od članova obitelji uputio poziv, na koja nam se javila nepoznata osoba.
Ta osoba je navodno slučajno našla mobitel vozeći se biciklom na nasipu. Nakon što smo mu ispričali priču o nestanku rekao nam je da je mu žao, te da će nam mobitel ostaviti na jednoj adresi u Zagrebu. Prvo smo poslali policiju na tu adresu, a onda smo samoinicijativno i sami otišli na tu adresu, te na još dvije adrese oko Zagreba, ali mobitel ni na jednoj nismo pronašli.
Nada nam je bila bar da dođemo do mobitela, međutim to se nije desilo. Vrijeme je prolazilo, ništa i dalje nismo imali. Ja sam tada uzeo slobodno tjedan dana s posla da bi se posvetio nekoj vrsti potrage obilazeči pučke kuhinje i skloništa za beskućnike te sam također otišao do policijske postaje gdje se vodi nestanak mog brata.
Informacija koju sam dobio od policije da znaju identitet osobe koja je pronašla mobitel, u tom trenu u meni je bila neka vrsta odaha. U stilu: policija će onda pronaći tog tipa koji ga je navodno slučajno pronašao, pa ćemo saznati možda nešto više.
Zato s tim detaljima nisam htio izlaziti u medije jer to su detalji policijske istrage i očekivao sam da će uroditi nekim plodom, međutim evo već dva mjeseca skoro ništa. Unatoč tome što policija zna identitet i, pretpostavljam, broj mobitela s kojeg je nas osoba nazvala da kaže gdje će ostaviti mobitel, policija ga ne može locirati.
Pa i sada ako ta osoba čita volio bi da se javi anonimno da znamo sto se desilo s mobitelom, da li ga je na kraju u strahu bacio negdje jer ne želi imati veze s policijom. Čisto samo da odbacimo bilo kakve druge primisli.
Među nama kao obitelji postavljaja se pitanje kako je baš nakon tek sedam dana ta osoba pronašla mobitel na nasipu gdje se svakodnevno kreće mnogo ljudi. Upalio ga je i otključao na "blef" (brat je imao uzorak na "Z")?
Zašto se javio na poziv i zašto nas je onda naknadno zvao gdje je navodno ostavio bratov mobitel, ako ga nije zaista ostavio tamo, i zašto policija skriva njegov identitet? - nabrojio nam je niz nelogičnosti Tomailsv Lončar.
Kaže kako ne želi nikog prozivati, ali samo želi istinu što se točno radi u svrhu pronalaska brata mu. U svakom razgovoru s policijom ne žele im otkriti nikakve detalje, uz opravdanje da su to detalji policijske istrag.
- U jednom razgovoru također mi je rečeno da ako mislimo da možemo izvršiti medijski pritisak na policiju da nećemo uspjeti, jer su oni poduzeli sve u svojoj moći. Znate, sad bi se okrenuo na taj detalj "sve u njihovoj moći".
Zašto se ne pretražuje rijeka te okolo rijeke, jer opet se vraćam na ono da mi kao obitelj želimo znati i ako se desilo ono najgore, i da se tijelo našeg Zvonimira možda nalazi u Savi (zadnji signal mu je upravo bio kod mosta Mladosti). U kojim se situacijama uključuje HGSS i zašto se nije to desilo odmah po nestanku, pa i sada nakon ovoliko vremena ne radi se ništa po tom pitanju?
Meni je objašnjeno u policiji da se rijeka ne pretražuje jer nema ni jedan svjedok koji je vidio da je skočio. Čitam puno o nestancima ljudi, gdje nije morao biti svjedok da je neko skočio pa bi se ipak uključio HGGS u potragu.
Očito je sada to prešlo u pasivnu potragu, i radi se na dojave, hoće li ga netko vidjeti živog ili će tijelo negdje isplutati pa će se ići na identifikaciju. Mi kao obitelj ne možemo imati miran san, dok god se ne sazna nešto, pa i ono najgore, a smatramo da se policija ne zalaže dovoljno po tom pitanju.
U trenutku nemoći, također sam bio u kontaktu s privatnim detektivom, međutim ne mogu im dati puno toga da bi od nekud počeli, jer sve detalje zna samo policija, a hoće li policija surađivati je upitno. Svaki put od njih dobivam odgovor da su kada lociraju nečiji mobitel odstupanja od 500 metara do 5 kilometara - priča naš sugovornik.
Ističe kako nije stručnjak u tome, ali privatna detektivka mu je rekla da je nemoguće da budu tako velike udaljenosti, već da se radi o par metara odstupanja.
- Imali smo i morbidne pozive od nekih osoba, koje smo prijavili policiji, međutim povratno nismo ništa dobili, da li se ta osoba bar ispitala. Jer, kao što mi je rečeno od privatne detektivke, svatko može biti sumnjivac.
Također, moglo bi se postaviti pitanje zašto nismo odmah objavili nestanak u medijima, već nakon mjesec dana. U tom smislu bih rekao da sam na neki način bio obmanjen.
Jer dan nakon nestanka, kada sam prijavio policiji, jedno od njihovih pitanja je bilo jesam li suglasan da se da u medije. Na što sam naravno odgovorio da, misleći da će policija to dati u novine, a ne samo na Nestali.hr.
Jer čitao sam kako svaki dan policija moli za pomoć: jeste ga vidjeli i slično. Pomislih tako će biti i s mojim bratom, međutim nije. Znači radi se o mladoj osobi koja je nečiji sin, brat, ujak i ne bih poželio nikome da prolazi ovo što mi prolazimo.
Samo tražim da se učini stvarno sve u moći institucija da se naš Zvonimir proba naći. Razumijem da je ponekada živu osobu teže pronaći nego mrtvu, i upravo apeliram na to ako i je ono najgore, da se Sava pretraži - kazao je brat nestalog mladića.
Zvonimir Lončar visok je 185 centimetara, ima smeđu kosu i oči. Slabije je tjelesne građe, a na dan nestanka na sebi je imao crnu trenirku, plavu majicu s kapuljačom i bijele tenisice.
Kako bi pomogli zabrinutoj obitelji, ako ste vidjeli nestalog mladića ili imate bilo kakvih saznanja obavijestite najbližu policijsku postaju ili nazovite broj 192.
