Tamo nema mi slova o koroni, četvrtom soju, petom toplinskom valu, prometnom kolapsu, gužvama na plaži, turistima, ručnicima i ležaljkama. Tamo je totalni mir. Zaseok u kojem se samo čuje rzanje i zvono bijelog konja Gavrana, meketanje koza i kokodakanje kokošiju.
Nema tu ni glasa od čovjeka, osim jednog jedinog, 56-godišnjeg Ivice Medaka koji je sam, samcat u Medacima u Kozičkim Poljicima. Ivica je inače do prije dvije godine živio u Makarskoj gdje mu se nalazi i obitelj, ali je nakon mirovine zauvijek odlučio otići u svoje rodno selo i baviti se stočarstvom. Ivica nas je ugostio za stolom ispod murve koja na temperaturi od 40 stupnjeva čini savršen hlad pa smo tamo u tom miru Božjem poželjeli ostati zauvijek.
Ivica sada živi sa tri psa, konjem, tri krave, dva teleta, pet ovaca, 70 koza, kokošima, pilićima i mačkama, otvorio je svoj OPG za prodaju kozjeg i kravljeg mlijeka i svježeg sira te stoke.
Čeka ga Gavran
Među životinjama je zasigurno najpametniji konj Gavran s velikim crnim očima, a koji Ivici svakog jutra dođe pred vrata kuće i čeka ga da se probudi, a osim kocki šećera, voli i ući u kuću i malo se ohladiti.
- Svakog dana ustajem u pet sati... Ujutro prvo nahranim stoku, pomuzem koze i krave i odvedem ih na ispašu. Onda mi slijedi sirenje do 18 sati i onda opet sve ponovno. Opet ih vodim na ispašu i muzem ih i eto ti dođe već večer.
Dnevno napravim po devet komada sira s time da jedna krava dnevno daje 25 litara mlijeka, a svaka od koza po tri litre. Sir prodajem na kućnim vratima jer svi uglavnom znaju da ga ja pravim svakog dana. Prodajem i mlijeko, a kupuju ga kako kome treba, po tri ili pet litara. Za grudu sira u kojoj ima oko kilogram, treba mi 6 litara mlijeka - kazuje Ivica koji nam je objasnio i kako pravi sir. Dakle, kozje i kravlje mlijeko odmah nakon mužnje kuha i kada se ''podigne'' u njega stavi ocat, procijedi kroz gazu i stavi u kalupe i to je to.
Ivica zadnjih dana muku muči s vukovima koji su mu ozlijedili janje i rastrgali psa i zaklali 20 koza i to oko 21 sat kada je čuo lavež pasa. Muku je mučio i sa Sudom u Metkoviću, točnije sutkinjom. Naime, imao je Ivica praščiće koji su stalno hodali za njim kao psi i snimio je trenutak kada ih ovčari tjeraju u staju i to je objavio na Facebooku. Međutim, netko ga je prijavio za zlostavljanje životinja pa mu je na vrata stigla policija i na koncu su mu u postaji uzeli mobitel bez kojeg nigdje ne može jer mu je jedina komunikacija sa svijetom.
Na kraju mu je sutkinja iz Metkovića mobitel vratila tek nakon pet mjeseci i dosudila kaznu od 11 tisuća kuna. Kako kazuje Ivica, a u što smo se i sami uvjerili, životinje obožava, a i one njega i tako se druže po cijele dane bez igdje ikoga.
Guštam u miru
- Prije su u selu bile četiri kuće, a sada nema nikoga osim mene. Ovakav način života mi savršeno odgovara i nikada se ne bih vratio u civilizaciju. Iskreno, nisam ovdje došao iz koristi, preživim ja od prodaje stoke i proizvoda, ali baš guštam u ovom miru i tišini i to čovjek mora prvo riješiti sam sa sobom - kazuje Ivica s kojim smo krenuli u mužnju krava i koza.
Prvo slijedi pranje vimena krave pa onda mužnja koja potraje 10-ak minuta. Dok smo čekali da pomuze krave, okružile su nas koze od kojih mi je jedna bila posebno draga jer se umiljavala oko mojih nogu kao mala mačka. Ma, životinje su čudo i stvarno je grijeh uspoređivati ih s ljudima u nekim ne baš lijepim situacijama.
A tek konj Gavran. To je neopisivo stvorenje, ma zna po svakom Ivičinom pokretu gdje se ide i što se radi tako da nam je cijelo vrijeme pravio društvo ispod murve, a kada smo krenuli kozama u štalu, uhvatio se svog posla i mirno pasao travu. Čim ga je Ivica zovnuo, odmah mu se javio rzanjem.
A hrvatski ovčari su krenuli za nama i mirno legli pored janjaca koji su ležali u hladovini i koje su čuvali. A tek telad. Pošto im je u štali bilo vruće, lijepo su oni išetali iz nje, i skrasili se u hladnoj prostoriji pored kuće i kokošinjca. I sada su tu našli svoj ljetni mir.
