Tko je misteriozni Davor Matijević, osnivač tvrtke Sport B d.o.o. iz Zagreba koja je na razdoblje od 15 godina dobila zlatnu koku među hrvatskim plažama, Zlatni rat na otoku Braču?
I još zanimljivije - kako je na natječaju za koncesiju, raspisanom 24. veljače ove godine, od četiri ponude izabrana baš ona tvrtke koja od osnivanja 2013. godine bilježi gubitak, nema ni kune prihoda, ne zapošljava niti jednog jedinog radnika i nema nikakve veze s otokom Bračom na kojem bi, desetljeće i pol, trebala ubirati prihode od prilično plodne turističke aktivnosti?, piše Jutarnji list.
Prema zasad dostupnim informacijama do kojih je došao Jutarnji list, tvrtku Sport B d.o.o koja će upravljati Zlatnim ratom osnovao je Davor Matijević, vlasnik noćnog kluba Sport Billy u sklopu Doma sportova te vlasnik restorana Cro pub u zagrebačkoj Žajinoj ulici u kojem se rado naslikavaju poznati poput tenisača Marina Čilića ili pjevača Marka Perkovića Thompsona, a viđeni su za stolovima i poznati HDZ-ovci poput bivšeg premijera Ive Sanadera, kao i Tomislava Karamarka ili Milijana Brkića.
Poslovni pothvat
Prema podacima iz sudskog registra, Matijević je osnivač tri tvrtke: Sport B d.o.o bez prihoda, tvrtke Hotel Grand Zagreb koja također od osnivanja ne bilježi ni kune zarade te tvrtke Sporticus preko koje posluje njegov restoran Cro pub.
Ova posljednja ujedno mu je i jedina profitabilna kompanija, s godišnjim prihodima od 2,5 milijuna kuna, 13 zaposlenih, ali i hipotekom nad poslovnom nekretninom od 116 četvornih metara, u iznosu od 1,4 milijuna kuna, kako se vidi iz podataka iz zemljišnih knjiga.
Sudeći prema dostupnoj dokumentaciji, partner u većini njegovih poslovnih aktivnosti mu je poznata zagrebačka familija Vukojević, točnije Mira Vukojević, supruga bivšeg ustavnog suca Vice Vukojevića koja se u sudskom registru, pored Matijevića, pojavljuje kao osnivačica Sporticus d.o.o, ali i tvrtke Hotel Grand Zagreb, kompanije registrirane u Žajinoj 60, a u čijem se vlasništvu nalazi i jedno građevinsko zemljište vrijedno više od 800 tisuća kuna.
Mira Vukojević, doduše, u vlasništvo Sporticusa ušla je nakon što se iz posla povukao njezin sin Višeslav Vukojević, inače poslovni partner Zorana Gopca.
Baš bi ta dobra poznanstva s visokom politikom, tvrde upućeni, mogli biti formula za neobičan poslovni pothvat zagrebačke tvrtke bez prihoda i poslovne aktivnosti koja se, kao jedna od četiri prijavljenih, uspjela izboriti za unosan posao na Zlatnome ratu.
Zanimljivo, Tvrtka Sport B pritom je na natječaju ponudila najniži iznos koncesije (samo 50 tisuća kuna više od početne ponude od minimalnih 1,8 milijuna kuna), najniži iznos promjenjivog djela koncesije od samo 5,4 posto te treći najniži promjenjivi dio koncesije od 23,8 milijuna kuna.
Igrom slučaja, nisu ni trebali nuditi više jer su ponude drugih dviju prijavljenih tvrtki po kratkom postupku “izbačene” iz natječaja, uglavnom zbog proceduralnih grešaka, a četvrta je ispala jer na natječaju ponudila najmanje.
Lokalna bolska tvrtka Grabov rat koja je dosad upravljala plažom iz natječaja je isključena jer navodno nije predala potvrdu da nad tvrtkom nije pokrenut stečajni postupak, a najviše čudi isključenje tvrtke Kamen sreće d.o.o koja je na natječaju ponudila čak 2,2 milijuna kuna vredniji iznos godišnje koncesije od Matijevića.
Osim toga, Kamen sreće ponudio je i viši varijabilni dio koncesije u iznosu od 152 milijuna kuna kroz 15 godina, u odnosu na samo 23,8 milijuna koliko je ponudila tvrtka Sport B. Kad se sve ovo uzme u obzir, lokalni i državni proračun kroz desetljeće i pol odabirom tvrtke Sport B bit će oštećeni za 160 milijuna kuna, koliko iznosi razlika između najviše ponude i one koja je prihvaćena na natječaju.
Kako je za Jutarnji list pojasnio osnivač tvrtke Silvije Čipčić-Bragadin, Kamen sreće d.o.o iz natječaja je isključen “zbog nekompatibilnog grafičkog prikaza ležaljki i suncobrana na dijelu plaže neobraslog šumom što je u koliziji s očitovanjem Ministarstva zaštite okoliša”.
“Izlika za eliminaciju”
Točnije, Kamen sreće na natječaju je priložio 3D vizualizaciju prazne plaže s ležaljkama, što čak nije bilo ni propisano uvjetima natječaja, ali su birokrati Splitsko-dalmatinske županije zaključili da je to u suprotnosti s uvjetima Ministarstva zaštite okoliša koji kažu “da se ležaljke i suncobrani ne smiju skladištiti na plaži kada se ne koriste”.
“Očito je to bila samo izlika da bi nas se eliminiralo. Na našem vizualu nema ni posjetitelja pa je županija po tome onda mogla zaključiti i da nemamo namjeru na plažu uopće puštati ljude. Sve skupa završilo je dosta neočekivano”, pojašnjava Čipčić-Bragadin, dodavši kako se na odluku namjerava žaliti Ministarstvu pomorstva.
Premijer Andrej Plenković jučer je naložio Ministarstvu žurno provođenje upravnog nadzora, čiji je “cilj utvrditi zakonitost i pravovaljanost postupka dodjele koncesije”.
Jutarnji list pokušao je komentar cijele priče dobiti od novog koncesionara Zlatnog rata Davora Matijevića, ali on se, kao ni direktor tvrtke Sport B Božo Krmek, cijeli dan nisu javljali na telefon.
Otvoreno mnogo pitanja
Zemljišne knjige su nam otkrile da Matijević, uz tri tvrtke, poslovni prostor u Žajinoj te građevinsko zemljište, u Zagrebu posjeduje i vilu na zagrebačkim Čukovićima površine 342 četvorna metra na kojoj nema nikakvog tereta.
Nekretninski su osigurani i njegovi roditelji, Mijo i Anka Matijević koji na Bukovačkom ogranku imaju dva 4-sobna i jedan dvosoban stan, odnosno sve skupa 250 četvornih metara nekretnina.
U postupku natječaja nad Zlatnim ratom ostalo je tako otvoreno mnoštvo pitanja, među kojima i ono kakve je dokaze o stručnoj i tehničkoj osposobljenosti ispunjavanja uvjeta iz koncesije predala pobjednička tvrtka Sport B, piše Jutarnji list.
Kamen sreće odbili smo zbog vizuala ležaljki
Kako proizlazi iz odgovora Splitsko-dalmatinske županije, tvrtka Kamen sreće na natječaju je ponudila i bolje uvjete od propisanih, ali dalmatinski birokrati to im nisu uzeli za zlo već potvrđuju da su ih eliminirali zbog neadekvatnog vizuala ležaljki na plaži.
“Garancija banke u visini od jedan posto investicije trebala je iznositi 999.995 kuna, ali je tvrtka Kamen sreće predala garanciju od milijun kuna, a ujedno je ona vrijedila dulje od dvije godine, što je u koliziji s propisima. Ipak, kako je Kamen sreće ponudio bolje uvjete od propisanih, stručno tijelo zauzelo je stajalište da to nije razlog za odbijanje ponude”, stoji u njihovu odgovoru.
Osim toga, dodali su da je tvrtka Sport B na natječaju predala sve potrebne dokumente, pa tako i “dokaze o tehničkoj i stručnoj sposobnosti”.
Butković: Već smo zatražili dokumentaciju o dodjeli koncesije za Zlatni rat
Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković izjavio je u četvrtak da je njegovo ministarstvo već zatražilo svu dokumentaciju od Splitsko-dalmatinske županije da se utvrdi pravovaljanost i zakonitost postupka i odluke o dodjeli koncesije za gospodarsko korištenje plaže Zlatnog rata u Bolu na Braču.
Nakon što je premijer Andrej Plenković naložio u srijedu Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture žurnu provedbu upravnog nadzora nad dodjelom koncesije za Zlatni rat, koju je Županijska skupština na idućih 15 godina dodijelila zagrebačkoj tvrtki Sport B d.o.o., Butković je novinarima pred Banskim dvorima rekao kako bi to ministarstvo sigurno napravilo i da im premijer nije to naložio.
"Žalbeni postupak će se sigurno dogoditi. Ministarstvo je jučer zatražilo svu dokumentaciju od županije da se utvrdi pravovaljanost i zakonitost postupka i odluke o dodjeli koncesije tako da, kada to pogledaju drugi ljudi u ministarstvu, vidjet ćemo kako stvari stoje. To će biti vrlo brzo, već idućega tjedna", kazao je.
Odluka o dodjeli koncesije tvrtki bez prihoda izazvala je burne reakcije Boljana i oporbe u Županijskoj skupštini, mještani koji su prosvjedovali pred zgradom u kojoj se održavala sjednica Županijske skupštine najavili su prosvjede i blokadu plaže, a načelnik općine Bola Tihomir Marinković žalbu Upravnom sudu.
Butković nije novinarima želio reći svoje osobno mišljenje o tom slučaju već je napomenuo da postupak dodjele koncesije "mora imati neku svoju zakonitost". "Vjerujem da je županija, odnosno županijski Odjel za pomorstvo, proveo postupak zakonito. Ako nije, morat će se poništiti. Nemam dovoljno podataka da bih rekao nešto konkretno", dodao je.
Na pitanje je li moguće poništenje odluke o dodjeli koncesije odgovorio je kako je sve moguće. "Rezultat toga može biti da se potvrdi odluka, može se poništiti natječaj ili se može poništiti odluka o dodjeli koncesije i vratiti na ponovno postupanje", pojasnio je.
Na upit hoće li ministarstvo provesti širu reviziju dodjela koncesija po Jadranu poručio je kako ministarstvo to i radi, jer gdje god se dodjeli koncesija u većini slučajeva žalbeni postupci se vode kod njih. To su upravni postupci, a ako stranka nije zadovoljna s odlukom ministarstva, onda se ide na Upravni sud, rekao je Butković.