Jutros je na rivi otkriven spomenik "ocu biogradskog turizma", armenskom arhitektu Vaganu Meliku Karaganjanu!

Na biogradskoj rivi jutros je otkriven spomenik  "ocu biogradskog turizma", Vaganu Meliku Karaganjanu, arhitektu iz Armenije, koji je 1933. u Biogradu na Moru izgradio prvi hotel, nazvan Grand hotel Ilirija.

Autor spomenika je kipar Stefan Bintintan iz Alba Iulie u Rumunjskoj, grada prijatelja Biograda, a na velikoj svečanosti sudjelovali su veleposlanik Armenije u Hrvatskoj Ashot Hovakimian, ministar regionalnog razvoja i EU fondova, Šime Erlić, biogradski gradonačelnik Ivan Knez, predsjednica GV Biograda Ivana Stamičar te brojni drugi.

- Ovo je trajni spomen na životni doprinos i djelo čovjeka koji je itekako važan za Biograd. A ova gesta otvaranja spomenika pokazuje kako ovaj grad itekako vrednuje ljude koji su sebe utkali u njegov razvoj i ono što danas predstavlja; prekrasan gradić u koji svi rado dolazimo- kazao je ministar Erlić na svečanosti u Biogradu.

- Velika mi je čast biti ovdje baš na dan kad Armenija slavi svoju nezavosnost i ponosan sam na svog sunarodnjaka čiji spomenik danas ovdje otkrivamo. Veze između Armenaca i Hrvata puno su dublje nego što mislimo, a ovo je još jedna potvrda tome- kazao je veleposlanik Amenije.

Priča o Vaganu Meliku Karaganjanu i njegovom putu do Biograda zaslužuje filmski scenarij. U Prvom svjetskom ratu bio je na strani carske vojske a zatim se priključio protuboljševičkim snagama, takozvanoj Bijeloj armiji. Preko Krima je stigao u Srbiju gdje je najvjerojatnije osnovao građevinsku tvrtku. U Biograd dolazi kada njegova tvrtka dobiva posao izvođenja radova na gradnji Banovinske bolnice 1932. godine, današnje specijalne ortopedske bolnice, budući da se Zadar nalazio pod talijanskom upravom.

Nakon završetka izgradnje i otvaranja bolnice 1933. godine Karaganjan je odlučio ostati u Biogradu i uložiti vlastiti kapital u gradnju hotela Ilirija na zemljištu koje se u Biogradu nazivalo Tolićevo gumno, prema vlasnicima obitelji Tolić. Tijekom 1934. godine Karaganjan je od biogradske općine kupio električnu centralu te je njezinim tehničkim usavršenjem elektrificirao Biograd i okolicu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata komunističke vlasti uhitile su Karaganjana i optužili ga za "spekulaciju i gospodarstvenu sabotažu.“

U lipnju 1945. oduzeta mu je privatna imovina u korist države te je osuđen na deset godina prisilnog rada u radnom logoru u Vrani na bivšem kraljevskom poljoprivrednom dobru. Nakon žalbe, kazna mu je smanjena na sedam godina te je nakon odsluženja, zajedno sa suprugom Ivicom (Iva) Čeprilo, preselio u Beograd gdje je 1977. godine i umro. U Biograd je došao 1971. godine na otvaranje novog hotela Ilirija podignutom na mjestu staroj hotela.

Prema kazivanju starih Biograjaca, koji se sjećaju lika i djela Vagana Melika Karaganjana, armenski je arhitekt često sjedio na biogradskoj rivi okrenut prema Pašmanu, Kornatima te otočićima Plancu i Sv. Katarini. Oduševljen prirodnim ljepotama i položajem grada, na je mjestu rekao: Ja ću od ovoga grada napraviti jugoslavensku Nicu."

Spomenik rumunjskog kipara ga upravo tako i prikazuje, kako sjedi na biogradskoj rivi s pogledom prema oatocima, a proed njega je starinski fufer kao simbol čovjeka svjetskog putnika.