Petak je navečer. Kiša je. A mi u bilim patikama. Ekipa iz redakcije na zadatku. Jedan mladić i dvije djevojke. Misija je testirati jesu li naše patike dovoljno dobre za ulazak u klub. Sve je tu, i make-up i dress code. Sve osim štikli.
Taksi nas je iskrcao ispred kluba na Splitu 3. Tako da možemo i nazdraviti. Sve po propisima.
Na ulazu nas zaštitar svojim “skener” pogledom odmjerava od glave do pete. Profesionalna deformacija, valjda. Na petama, pak, zaustavlja svoj “skener”.
Našeg muškog druga prvog pušta, a ekspresija lica potom mu se mijenja u smjeru negodovanja pri pogledu na našu obuću. Ali, ipak, ulazimo bez problema.
Unatoč priči koju smo prošlog tjedna objavili o djevojkama čije patike nisu bile dovoljno dobre za ulazak u ovaj klub, a o kojoj su se onda raspisali mediji diljem regije.
Unutra sve štikla do štikle. Trešti cajka za cajkom. No, kako se kaže, čaša nije ni “polu puna” ni “polu prazna”, pa ju je valjda trebalo popuniti ženskom ekipom. Pa makar i onom u patikama.
Nek’ su pristojne i fine!
U čemu je kvaka pitali smo djevojku koja radi na garderobi. Kako to da smo uspjeli ući u patikama? Kaže nam da je glupo u klub puštati cure koje su “drljavo” sređene i u “drljavim” patikama.
Nije u redu, smatra, tako odjeven doći u klub. Pojasnila nam je, onda, da ako cura dođe pristojno i fino obučena, i u lijepim patikama, da ipak može ući.
Nastavili smo dalje. Postaja broj dva je klub u sklopu Koteksova centra. Prilazimo ulazu.
– Ne može u patikama. Barem čizme morate imat ili nešto tako – odmah nas je upozorio zaštitar. Povuci-potegni, isposlovali smo ulazak.
U klubu dominira Stoja. Kaže da će “potopit ovaj splav”. Kažu to, poprilično glasno iz petnih žila, i svi gosti. Djevojke se, mahom u vrtoglavim štiklama, ljuljaju baš kao da su na splavu, a muškarci su nešto stabilniji, naravno, u udobnim patikama.
Domišljate Splićanke, primjećujemo, koriste svakako i blagodati garderobe, pa svoje štikle neposredno nakon ulaska u klub - zamijene patikama!
Glazba se nastavila u istom tonu, a mi smo znatiželjno propitkivali jednog zaštitara o filozofiji štikli nasuprot patika.
– Nema nikakve zle namjere u tome da djevojke moraju imati štikle. Tako su u klubu odredili, htjeli bi da im bude takva klijentela i to je to. Ništa loše ne stoji iza toga.
U petak je nešto manji pritisak nego u subotu, pa propustimo koju curu više bez štikli – iskreno nam govori zaštitar.
A mi još samo iščekujemo da se zaore stihovi “kaže meni lane moje, opanci ti lepo stoje”. I do kraja našeg ugodnog boravka u ovom klubu nismo ih dočekali.
Krafne za kraj
"Splav" smo napustili, a na sljedećoj lokaciji, klubu u sklopu Poljudovih bazena, dočekalo nas je ugodno iznenađenje. Nitko ne gleda niti pita za naše patike. Ali zato profesionalno, kako bi i trebali, zanimaju se za naše godine i zahtijevaju od nas osobnu iskaznicu.
Klub je bio dupkom pun, a kod ženske populacije nisu prevladavale štikle. Valja naglasiti i da je ura već bila kasna ili ranojutarnja, kako kome, pa je logično da su mnoge već odustale od nepotrebnog trpljenja bolova.
Laganim hodom, u udobnim bilim patikama, bez žuljeva, uputili smo se potom kud i svi drugi. Na tople krafne. Problem, dakle, nije u štiklama kao štiklama, već u tome kad one postanu imperativ za ulazak na određeno mjesto.
Visoke potpetice, svakako, pridonose atraktivnijem izgledu dama, no pitanje je želimo li bolje izgledati ili se bolje osjećati? Izbor obuće je naš, baš kao i kluba u koji idemo.
