Visoki kazneni sud odlučio je prihvatiti žalbe Dragiše Šušića, Marija Tafre, Valtera Nutrizija, Borana Uglešića, Borisa Samardžije i Suzane Jelavić, koji su svi okrivljeni u aferi "Dijagnoza", u kojoj je USKOK-ova optužnica podignuta još prije 11 godina.
Naime, okrivljeni su preko branitelja u veljači ove godine, na početku suđenja, tražili da se iz spisa izdvoje svi nalozi istražnog suca za provođenje tajnih mjera, kao i dokazi koji su prikupljeni na taj način.
Taj je prijedlog tada iznio odvjetnik Željko Gulišija, jedan od trojice branitelja okrivljenog psihijatra i sudskog vještaka Borana Uglešića, a pridružili su mu se i odvjetnici ostalih okrivljenih. Na taj se način željelo spriječiti da se tijekom suđenja javno preslušavaju tajno snimljeni telefonski razgovori okrivljenika, koji su jedan od ključnih dokaza u ovom predmetu.
Sudac Dinko Mešin tada je odbio te zahtjeve pokušavši "spasiti predmet", a nakon žalbi Visoki kazneni sud u svojoj je odluci istaknuo kako su izreka i obrazloženje koje je sudac Mešin donio i u kojima je istaknuo da su svi nalozi suca istrage bili dostatno, premda šturo, obrazloženi, "u cijelosti razumljivi". No, u pitanje su doveli pravilnost njegove argumentacije.
Sve ide k - zastari!
U svakom od naloga suca istrage, a ima ih sedam u razdoblju od srpnja 2007. do siječnja 2008. godine, navodi se kako su zahtjevi USKOK-a osnovani, no nema interpretiranja sadržaja zahtjeva. Visoki kazneni sud obrazlaže da u svim nalozima piše da se dokazi ne bi mogli osigurati na drugi način, no ne navode se stvarni detalji, činjenice i okolnosti slučaja koji bi ukazivali na to da postoji osnova sumnje da su kaznena djela počinjena, niti da se dokazi ne mogu osigurati na drugi način osim nadziranjem telefonskih razgovora.
Vrhovni sud Hrvatske prije je bez problema ovakve naloge sudaca istrage proglašavao zakonitima i odbijao prijedloge za izdvajanje kao nezakonitih dokaza, a velika većina naloga, da ne kažemo svi, bili su baš ovako obrazloženi.
No, onda nam je Europski sud za ljudska prava "dao po prstima" donijevši u dva slučaja odluke koje su "poklopile" domaće pravosuđe i zbog kojih je Vrhovni sud promijenio svoju praksu.
Radi se o već "čuvenim" slučajevima Ante Dragojevića, dilera iz Korčule, koji je dobio desetak tisuća eura odštete od države jer mu je protuzakonitim snimanjem telefonskih razgovora povrijeđeno pravo na poštovanje njegova privatnog života i korespondencije, te Josipa Matanovića, nekadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog fonda za privatizaciju, koji je osuđen zbog koruptivnih kaznenih djela na kaznu zatvora u trajanju od 11 godina, a kojemu je EU sud za ljudska prava dodijelio četiri tisuće eura odštete zbog povrede prava na poštovanje privatnog života i povrede prava na pošteno suđenje.
Vrhovni je sud u predmetu "Dijagnoza" u rujnu 2012. godine već odbio identične zahtjeve obrane, no tada je praksa bila drukčija i tada još nismo dobili europsku "packu".
Podsjetimo, u cijeloj su priči u prvotnoj optužnici bili i Suzanin suprug Mladan Jelavić, no on je u međuvremenu umro, isto kao i liječnik Damir Rebić. Sve ih se tereti da su, a nakon što ih je Jelavić od siječnja 2006. do 11. veljače 2008. godine na području Splita i Zagreba povezala "u zajedničko djelovanje s ciljem pribavljanja nepripadne materijalne koristi za veći broj raznih korisnika", tim osobama, a radi se o njih petnaestak, omogućili stjecanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida, čime su im pribavili znatnu materijalnu dobit na štetu državnog proračuna.
Dodajmo i da je zamjenica USKOK-a Natalija Petković na tom prvom ročištu istaknula da je Vrhovnom sudu tada trebalo tri godine za odlučivanje o zakonitosti sudskih naloga i nezakonitim dokazima. Tada je istaknula i da "obrana dobro zna da će u 2022. godini nastupiti zastara progona".
– Isto tako zna i da će 2022. godine zastara nastupiti, ovisno o mjesecima, za još 41 kazneno djelo krivotvorenja isprava. I to je očiti razlog zašto obrane ponavljaju prijedlog za izdvajanje dokaza kao nezakonitih – dodala je Petković.
Sudeći po odluci Visokog kaznenog suda, zastara je vrlo, vrlo blizu.