Kraj se ipak nazire: novi most preko Cetine bit će gotov do sredine veljače. A evo kad će njime proći prvi automobili

Novi most preko Cetine bit će gotov do sredine veljače, no puštanje u promet same omiške obilaznice ipak će nešto kasniti u odnosu na predviđene rokove.

Plan je bio da obilaznica, odnosno ovaj njezin krnji dio kojim će promet do Splita biti preusmjeren preko Zakučca, Tugara i Srinjina, u funkciji bude prije ovogodišnje turističke sezone, ali kako se i najbolji planovi izjalove, tako se to dogodilo i s ovim te je sve izglednije da će prvi automobili mostom krenuti najesen.

Inženjeri Hrvatskih cesta bili su, naravno, oprezni, iskustvo ih je naučilo da s vremenskim (ne)prilikama nije jednostavno stvarati i rješavati bauštelske jednadžbe, a i na nepredviđene okolnosti uvijek valja računati, poput omiških stijena koje čekaju i najmanji podražaj da se odlome, no političari su vrtjeli svoj film. Njima su rokovi isto što i šmrklje. Jednom lansiraš, drugi put zalijepiš pod stol. Svejedno, bitno je da se kopa.

Cropix/Cropix

Butkovićeva obećanja

Oleg Butković, jedan od rijetkih ministara u vladi Andreja Plenkovića koji ne dolazi na red za “rekonstrukciju”, u više je tako navrata, kao znalac koji upravlja resorom graditeljstva, lansirao rokove do kojih će omiška obilaznica, ovakva kakva je, dakle nikakva, s tunelom i mostom, a bez prave ceste koja bi vodila do Splita, biti gotova. I niti jednom nije pogodio. Niti slučajno, kad već ne može namjerno.

Prije nešto manje od godinu dana baš je u Omišu samouvjereno izjavio da će most biti spojen do kraja 2022. godine, dok će cijela dionica, duga 3,5 kilometara, biti gotova do proljeća 2023. Inženjeri su, naravno, već tada znali da neće i da zaštitna kaciga na ministrovoj glavi ničemu ne služi, ali ovoga to nije spriječilo da nastavi i dalje govoriti što god mu padne na pamet. Rekao je tako i da će do 2025. godine “kompletno biti izgrađena cijela dionica od Omiša prema Splitu, odnosno Solinu” jer je to “jedan od najvećih prioriteta danas u Hrvatskoj.” A za otkriti glupost u ovoj izjavi ne treba biti inženjer.

U posljednje vrijeme, istina, Butković šuti, spava na lovorikama uspješno otvorenog Pelješkog mosta i prepušta Strabagu da završi što je u Omišu započeo. Da zalijepi pod stol njegove šmrklje.

Kraj se, na ministrovu sreću, ipak nazire. I golim okom je vidljivo da je riječ o vremenskoj odrednici “samo što nije”. Spajanje mosta predviđeno je za prvu polovicu idućeg mjeseca, najvjerojatnije u tjednu između 7. i 14. veljače, pri čemu je bitno naglasiti da će još jedan hrvatski toliko iščekivani građevinski pothvat, kojemu se tepa i kao tehnički jedinstvenom zbog postupka takozvane slobodne konzolne gradnje, prvi put korištene u Hrvatskoj, sa svoje sjeverne strane imati i burobran kako vjetar, koji baš na tom dijelu kanjona Cetine praktično neprestano puše, ne bi onemogućavao vožnju.

Tom Dubravec/Cropix

I kako bi avanturisti mogli skakati bungee jumping s visine od sedamdeset metara.

Šalimo se, naravno. A opet, ne možemo odoljeti a da ne podsjetimo na onu anegdotu kad je jedan visokopozicionirani srednjodalmatinski političar, neki bi rekli i najviše pozicionirani, na sastanku u Zagrebu, pred sve samim učenim glavama, jer važan je sastanak bio, mrtav-ozbiljan predložio da se nasred mosta predvidi stajanka. Vidikovac. Pravi pravcati.

Imat će i burobran

Bilo bi, reče, šteta da se građanima i turistima ne omogući uživanje u veličanstvenom pogledu. I skakanje.

Ekipa se naravno samo pogledala. Zamislili su taj prizor. I visokopozicioniranog srednjodalmatinskog političara (naravno da je onog dana u Omišu pljeskao Butkoviću za leđima) kako prvi skače. I na tren im ta ideja uopće nije bila tako loša.

Namjeravali smo vam pokazati i vizualizaciju konačnog izgleda mosta, no iz Hrvatskih cesta nam je odgovoreno kako vizualizacije nema jer troškovnikom nije bila ni predviđena. Ukratko, nije imalo smisla bacati novac na nešto što će ionako za koji dan biti vidljivo.