Kružni đir po južnim zadarskim otocima: uz obalu Iža na ludiranje u Salima

Nakon Božave ili Zverinca, možete krenuti, osim Ravskim, još i Iškim ili Srednjim kanalom. Iški kanal vodi između gotovo nenaseljenih obala Iža i Rave najkraćom crtom prema jugu, ka Žutu ili Kornatima, pa ga zato nećemo potanje opisivati.

Recimo tek da je na toj ruti lijepo mjesto za sidrenje u uvali Osiljinac (točnije Luci Osiljinac prema pomorskim kartama, jer tu je odlično sklonište i za veće brodove) koja se nalazi na NW strani Iža. U prilazu morate dobro paziti na pličinu s grebenom oko 0,7 milje NW od otočića Beli (križić na karti). Ipak, prednost dajemo trećoj mogućnosti: plovidbi kroz Srednji kanal uz NE stranu Iža. Na toj ćete ruti za iduće noćenje moći birati između luka Drage, Veli Iž, Mali Iž ili Bršanj te sidrišta pod Knežakom ili u uvali Vodenjak.

Isplovit ćemo, dakle, iz Božave ili Zverinca i usmjeriti pramac prema rtu Osiljinac, najsjevernijoj točki Iža. Ako ste krenuli iz Zverinca, najprije će trebati obići s desne strane otočiće Šilo i Sparešnjak nedaleko južne punte otoka Zverinca. Prolaz između Šila i Zverinca dubok je po sredini 4 m, nemojte ovdje iskušavati svoje kormilarske sposobnosti.

Područje oko rta Osiljinac na Ižu još je nezgodnije. Oko 0,6 i 1,2 milje u smjeru NW od njega nalaze se dvije neupadljive hridi (križići na karti), pa treba najprije ploviti prema zamišljenoj točki dovoljno istočno od otoka rta Osiljinac kako bi se izbjegla ova opasnost. Tek kada vam Iž dođe gotovo po desnom boku, možete se početi približavati njegovoj obali.

Drage i Veli Iž

Neposredno prije luke Veli Iž, oko 500 m N od nje, mjestance je Drage u uvali Maslinčica. Lučica mu je doista malena, ali neki iskusniji nautičari pri dolasku u Veli Iž najprije zavire ovamo; jedrilice se mogu vezati jedino pri vrhu prvog mola, dalje je za njih plitko (ispod 2 m). Iz Maslinčice šetnjom do središta Veloga Iža nema niti kilometar.

Zašto neki tako cijene Drage? Možda zato jer luka Veloga Iža nije, s nautičkoga gledišta, idealna. U njoj se može pristati praktički jedino u marini, koja je zauzela gotovo cijelu S obalu zaljeva. Svagdje drugdje je preplitko i zauzeto lokalnim brodicama, osim uz dvadesetak metara izbočene rive u N dijelu – ali tu smiju pristati samo linijski brodovi.

Još je jedna polumogućnost: u samom dnu luke, tamo gdje su dubine neposredno pod zidanom obalom oko 1-1,5 m, uz sidrenje prema sredini luke... ako ima mjesta, naravno. Ako ste marinski tip, pohrlit ćete jasno u marinu, ni ne razmišljajući o drugim mogućnostima. Tu bi, međutim, isto moglo biti problema u vrhuncu sezone, jer marina je malena.

Ima samo 50 vezova, koji bi kasnije popodne mogli biti popunjeni. Možete pokušati već ujutro nazvati i rezervirati vez, no i ta je šansa u srpnju i kolovozu upitna. Prema nekim svjedočanstvima nautičara, osoblje marine ponekad nudi vez za kasno pristigla manja plovila izvan granica marine, u južnom lučkom mandraču, gdje je more plitko i nažalost ne baš čisto.

Ižanima vodu donosi brod

Luka Gerlanc/Cropix

Selo Veli Iž ima zanimljivu, do danas sačuvanu staru jezgru. Etnografska zbirka Veloga Iža čuva brojne primjerke autentične iške keramike i alata tradicionalnog lončarskog zanata, koji na otoku živi stoljećima zahvaljujući nalazištu kvalitetne keramičarske gline nedaleko Maloga Iža.

Ključni kulturni događaj ljeta na otoku Ižu je Iška fešta svakog 29. srpnja. Mještani se tada odijevaju u tradicionalne nošnje, izvode se stari otočki plesovi i pjesme te pripremaju domaća jela. Vrhunac svečanosti je biranje iškog kralja s mandatom od godinu dana.

Od Kneža do uvale Vodenjak

Oko milju i pol južnije od Veloga Iža nalazi se šumoviti otočić Knežak. Od Iža ga dijeli uzak prolaz (dubina do 3 m), a neposredno N i S od najplićeg dijela lijepa su sidrišta. Ako vas raduje noćenje na sidru ili bovi, ovo je odlična prilika, osim za južna vremena. Južniji dio sidrišta otok Knežak štiti od bure i noćnoga burina. Odavde možete pomoćnim čamcem do oko 400 m udaljenog ljupkog mjestanca Knež, zapravo sjevernog kvarta Maloga Iža, u čijoj se lučici mogu i vezati manja plovila.

U Knežu je zanimljiva kulturno-povijesna zbirka zadarskog Narodnog muzeja u kojoj se mogu vidjeti lijepe makete tradicionalnih iških ribarskih gajeta. Mali Iž, naselje u uvali Komaševa, usprkos imenu nije manji od Veloga, a lučica mu neobično nalikuje onoj u uvali Knež. Pod glavnim lukobranom je odlična zaštita, jedino istočnjak unosi u uvalu nemirno more. Pripazite na nešto pliće more neposredno pod lučkim svjetlom na lukobranu (oko 1,5 m), dalje prema unutra dubine su između 3-4 m i potom opet padaju.

Mali Iž je najribarskije iško naselje, pa je lučica ispunjena lokalnim brodicama. Još malo prema jugu uvala je Bršanj, otočka trajektna luka. U njoj se može pristati jedino iza kamenog lukobrana u dubljem dijelu uvale, trajektni pristan je zabranjen za jahte. Nepunu milju i pol NW od najjužnijeg otočkog rta, rta Parda, uvala je Vodenjak, jedno od najljepših sidrišta ovog akvatorija. Dno pod borovima obrubljenom obalom lijepe je tirkizne boje.

I ovdje je koncesijsko polje bova, a bove su i pod S obalom otočića Školjić (otočani i njega nazivaju Vodenjak), no ovdje je manja zaštita od bure. Sidriti se može pod otočićem Temešnjakom. Oprez: između Školjića i Iža ne može se proći, tu je hridinasta pličina!

U Malome Ižu je i mandrač malen

Luka Gerlanc/Cropix

U unutrašnjosti Vodenjaka dobro ste zaštićeni od svih vjetrova, osobito od maestrala i bure (po buri je bolje biti što dublje u uvali). Ipak, jugo čak i u dnu Vodenjaka može stvoriti mrtvo more. Bit će da ime uvale nije slučajno odabrano: more je ovdje često malo hladnije od okolnoga, što ukazuje na podmorske izvore.

Kupanje uz Krknat

Nakon što ste na nekoj od spomenutih pogodnih lokacija noćili, ujutro je jednostavno stići u Sali. Kako je etapa kratka, možete usput zbog kupanja ili ronjenja zastati na sidru uz SW stranu omalenog otoka Krknata (između Žmana i Zaglava na Dugom otoku). Možda ćete zatim, prije no u Sali, svratiti još u Zaglav. Razlog: gorivo (vidi desno).

Za mnoge su Sali jedno od najšarmantnijih naselja srednjega Jadrana, a još ne tako davno nautičari su ovu luku zaobilazili u širokom luku. Zašto? Zbog tvornice sardina usred luke! Salima se širio neugodan miris, a lukom su plutale bezbrojne riblje ljuske. Tvornica postoji i danas, ali je obnovljena, smještena je izvan lučkog bazena (južno od velikog lukobrana), ljeti često ne radi, a skladišta i pogoni u središtu mjesta uklonjeni su.

Sali su idealno odredište zbog odličnoga položaja nedaleko ulaza u Kornate. Lijepo uređena riva s murinzima, strujom i vodom ljeti je prepuna jahta. Ovamo vrijedi doći malo ranije, prošetati mjesnim kalama (pa čak i još malo dalje: do uvale Sašćica na sjevernoj strani mjesta ili čak stazom preko otoka do 2,5 km udaljene uvale Magrovice u dnu Telašćice), a navečer se može dobro provesti – jer u Salima u sezoni ne nedostaje ni večernje živosti. Usput: naziv Sali treba shvatiti kao riječ u množini; mještani zapravo kažu Sale, u značenju: saline, pijesci.

Prilazeći Salima iz N-NW smjera prvo ćete ugledati antenski stup na vrhu poluotoka koji zatvara luku. Noću su putokazi crveno i zeleno svjetlo. Na ulazu ne idite preblizu obali ili lukobranu jer je i tu i tamo plitko (križići na planu). Prvi dio NE rive (desno pri ulasku) je rezerviran za brodske linije, a onda je, do unutarnjeg desnog mola, prostor za jahte s murinzima, priključcima za struju i vodu. Tu su dubine tik pod obalom iznad 2,5 m.

Veći dio lijeve, SW rive također je namijenjen jahtama i jednako je opremljen, a dubine su tu neposredno uz obalu nešto manje, oko 1,5 m, ali brzo padaju. Luka je zaštićena od svih vjetrova, ali jako jugo i bura ipak čine vez nemirnim (jugo više uz NE, bura uz SW rivu).

Vesele saljske ludorije

Sali su, s oko 700 stanovnika, najveće mjesto na Dugom otoku, ujedno i najribarskije – najstariji dokumenti spominju ribarski zanat u Salima još prije tisuću godina. Tvornica i danas svjedoči o posvećenosti ovoj djelatnosti, ali ljeti su Sali ipak ponajprije turističko mjesto.

Tradicionalne Saljske užance

Jure Mišković/Cropix

Od kraja lipnja do početka rujna traje Saljsko ljeto, što znači da gotovo nema dana bez nekog koncerta, klapske večeri, gastro-noći, veselih igara, street-balla, utrka zavezanih nogu u vrećama, potezanja konopa, izložbi, regata tradicionalnih brodica, vatrometa... Ukratko: fešta i feštica svake vrste. Dvije vjerojatno najpoznatije saljske atrakcije su Tovareća mužika i trke magaraca.

Tovareća mužika je veseli sastav svirača na nemogućim instrumentima poput rogova, starih glačala (šumpreša), pješčanih udaraljka i slično, što – odjeveni u ribare, ali na starinsku, te predvođeni veselim, razmahanim kapelnikom – obilazi mjesto, obično kao uvod ili završetak nekog drugog događaja večeri.

Bitan instrument u sastavu je ipak volovski rog – priča kaže da je prvi takav rog nekom prilikom sa svojih pomorskih putovanja donio Saljanin Rino Mihić. Obilazeći Kamerun vidio je, naime, mnogo volova pa je, tko zna što pri tome misleći o svojim sumještanima, za 40 starih rogova zamijenio svoje sapune, par starih cipela i jednu noćnu posudu te ih je donio svojemu mjestu na dar. Tko zna tko se potom sjetio da bi se moglo u njih puhati. I tako je nastala mužika.

Kako zvuči? Dođite pa čujte i vidite! Možete ih možda nagovoriti da i vas prime makar za pridruženog obožavatelja, jer za postat član mužike sluh uopće nije uvjet, ali ritam jest, kažu pravila. U svakom slučaju, možete se na kraju zajedno sa svima bacit u more, jer tako završavaju svi njihovi nastupi.

Sigurno ćete Tovareću mužiku naći na Saljskim užancama, trodnevnoj ludoj fešti svakog 7., 8. i 9. kolovoza. Tada se na rivi održava i čuvena trka magaraca (trke tovarov, kažu Saljani). I na njima možete nastupiti ako se uklapate u dobne granice za natjecatelje, jer pravila kažu: sudjelovati mogu domaći i furešti od 16-116 godina, a na zahtjev Društva za zaštitu životinja i ljubitelja ptica pjevica određuje se da se ne smiju mučiti tovari stavljajući im pod rep papriku, papar, cimet, vaniliju, klinčiće, oraščić i prašak za pecivo te razne kemikalije organske i anorganske...