- Mazga nije zaštićena poput magarca ili konja, nju zapravo nitko niti ne spominje, a nama u Velebitu doslovno život znači. Kod nas je i poskok i vuk zaštićen, ne smijete ih ubiti niti kad napadaju mazge, a mazgama se nitko ne bavi i sve ih je manje. Bojimo se da ih uskoro nećemo imati gdje niti kupiti, jer one se ne razmnožavaju prirodno već se moraju kupiti tamo gdje nastanu između konja i magaraca. Postoje magareće farme, najviše zbog mlijeka, postoje i ergele konja, ali mazgi je sve manje. Zato bih apelirao na Ministarstvo poljoprivrede i stočarstva da odrede za mazgu neku vrstu zaštite ili poticaja za uzgoj, jer nestane li mazge, nestat će i čovjeka s Velebita – „zavapio” je ovoga ljeta Nediljko Matak zvani Buble, koji se s obitelji u selu Matak blizu Starigrada Paklenice, bavi stočarstvom na Velebitu, a mazge, odnosno mule, glavno su im „prijevozno sredstvo” i osnova preživljavanja u tako surovim uvjetima.
Prije su se nabavljale na jugu, u Šestanovcu, zatim na Braču, Novom Vinodolskom, a cijena bi im bila oko 2,5 tisuće njemačkih maraka. Uzgajivača koji prodaju mazge i mule sve je manje i trebalo bi sve učiniti da ne nestanu, upozorio je Matak čijih je šest mazgi u dobi od 3 do 15 godina. Znaju živjeti i do 30 godina, s redovnom ishranom i pažnjom, a nitko još do sada nije pokrenuo nikakvu inicijativu da ih se sačuva, pa se Nediljko ponadao da će njegov apel uroditi plodom i da će se mazge sačuvati. Kaže kako primaju poticaje za uzgoj jaradi i goveda, ali ne i za mazge, a dobro bi došao i njima i uzgajivačima.
- Na taj bi se način spriječio nestanak mazgi. One su „velebitski taxi”. I dan danas nama s mazgama treba oko dva sata da dođemo do naših imanja u Velebitu. Koriste se i za opskrbu Planinarskog doma u kanjonu Velike Paklenice. Nikada im nikakva zasluga nije priznata, iako su veliku ulogu imale su i u Domovinskom ratu i to od ličke strane pa sve do Dinare. Imala je najbolje osobine od konja i magarca, a ne priznaje joj nitko ništa – upozorio je Nediljko Matak i apelirao na Ministarstvo poljoprivrede i stočarstva da zaštiti mazge i mule na bilo koji način.
Zatražili smo odgovore od Ministarstva na njegove apele, evo što su nam kazali:
- Uvidom u Središnji registar kopitara Republike Hrvatske pri Ministarstvu poljoprivrede registrirano je sveukupno 26 mula i 6 mazgi koje su u vlasništvu 21 vlasnika. Navedeni podaci ukazuju na povećanje brojnog stanja navedenih kopitara u odnosu na 2020. godinu.
Uloga i značenje mula i mazgi u Republici Hrvatskoj u najvećoj je mjeri od individualnog značaja za obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja dio svoje djelatnosti provode njihovim korištenjem na obiteljskim gospodarstvima i u turizmu.
Iako je broj mula i mazgi relativno mali, one su također od interesa praćenja u Ministarstvu poljoprivrede, no obzirom da njihova reprodukcija nije moguća, ne mogu ih pratiti uzgojni programi i organiziranje uzgajivača u uzgojna udruženja putem kojih bi ostvarivali daljnje ciljeve i interese.
Ministarstvo poljoprivrede s ciljem pomoći uzgajivačima kopitara (za vrstu konji i magarci) osigurava niz potpora koje su vezane za očuvanje izvornih i zaštićenih pasmina, potrošnju plinskog ulja obojanog plavom bojom, tzv. „plavi dizel“ te uzgoj toplokrvnih konja i razvoj konjičkih natjecanja. Isto tako, vlasnici kopitara su od 2019. godine oslobođeni troškova koji se odnose na sredstva za označavanje životinja i propisane obrasce u jedinstvenim sustavima označavanja i registracije.
Nadalje, kako bi se uzgajivačima kopitara omogućilo što konkurentniji uzgoj, Ministarstvo poljoprivrede je od 2019. godine uvećalo pojedinačne iznose novčane potpore za očuvanje uzgojno valjanih izvornih i ugroženih pasmina domaćih životinja. Uz navedeno, mule i mazge prihvatljiva su uvjetna grla za ostvarivanje potpore za livade i pašnjake – stoji u odgovoru Ministarstva poljoprivrede.