Virske mažoretkinje napravile su krš i lom na regionalnom Prvenstvu Hrvatske (južni dio) u mažoret plesu održanom prije dva dana u Marini kod Rogoznice osvojivši tri zlatne medalje, jedno srebro i četiri bronce u konkurenciji 130 natjecateljki iz dalmatinskih i primorskih mažoret sastava. Zaslužena slava nije pripala samo Virankama, već i njihovim trenericama Željki Vitlov i Izabeli Bobić, koje su skupinu od osam mažoretkinja s otoka Vira u kratkom vremenu upoznale s mažoret tehnikama i obučile za nastup.
Zlatne medalje s više od 20 bodova za demonstraciju tehnike, koreografije i ukupni scenski nastup dobile su Viranke Fabijana Peša (kategorija prvi korak od 4 do 9 godina), Saša Ruško (također prvi korak) i Ema Škorić (kategorija viši korak od 10 do 25 godina), odnosno bile su najbolje među najboljima.
- Prekrasan je osjećaj dobiti zlatnu medalju! Bolji je nego kad dobiješ igračku - kaže nam osmogodišnja Fabijana, ali se potom nakon kraćeg razmišljanja ipak ispravlja:
- Zapravo, medalja nije bolja od igrački, ali je svejedno lijepa.
Fabijana je učenica drugog razreda Područne osnovne škole na Viru, baš kao i njezina vršnjakinja Saša s kojom dijeli školske klupe i uspjeh iz rogozničke Marine. Sve su to virske curice ostvarile tek nakon tri-četiri mjeseca treniranja s trenericama iz Zadarskih mažoretkinja, ili samo nakon tri tjedna uvježbavanja zadane natjecateljske koreografije. U rukama mladih Viranki mažoret štapovi letjeli su precizno i u skladu s plesnim koracima, pa su prvi korak i viši korak - kategorije natjecanja - bili uspješno odrađeni.
- Nije to tako teško. Problem je samo što od drvenih štapova ostaju žuljevi - kaže Fabijana pokazujući sa Sašom žuljeve na rukama dobivene od intenzivnih vježbi. Kako su Viranke tek krenule s vježbanjem, još nemaju uniforme i odgovarajuće štapove. Njihovi štapovi su za vježbu, no oni koji su u subotu na natjecanju sudili o vještini prognozirajući po izgledu, nisu bili dobri u prognozi.
- Nismo baš izgledale kao da ćemo osvojiti zlatne medalje. Druge cure su imale uniforme i malo su izgledale važne, ali mi smo super odradile vježbe. Bilo je bez greške - priča Fabijana koju su na natjecanje, kao i sve druge cure, vodili ponosni roditelji.
Ovih će dana tri Viranke sigurno biti zvijezde među svojim prijateljicama i prijateljima, pogotovo Fabijana i Saša čiji je školski kolega, popularni Bartol, već bacio oko na zlatni sjaj mažoretskih medalja.
- Odmah ćemo svima pokazati medalje. Otkad smo ih dobile, nismo ih skinule - uglas govore prijateljice i zlatne virske mažoretkinje. Najstarija u ovoj zlatnoj ekipi bila je trinaestogodišnja Ema iz sedmog razreda Osnovne škole Privlaka, koja je u svoju savršenu mažoret koreografiju ugradila i višegodišnje iskustvo iz zumba plesa kojim se bavila na Viru.
- Sigurno je pomoglo, ali je najvažnije da smo se zabavile i stekle nove prijateljice među mažoretkinjama. Lijep je osjećaj stjecanja novog iskustva, a također sam jako zahvalna našim trenericama koje su nas zahvaljujući strpljenju i vještini dovele do ovog uspjeha. Mažoret ples mi je ipak draži od zumbe, jer zahtijeva uspravan stav i savršenu preciznost tehnike - ističe Ema.
Mažoret ples svidio im se odmah čim su ga vidjele uživo, ali im je jednako privlačan bio i na malim ekranima. Ljubav je brzo rođena, pa još brži uspjeh nikoga nije iznenadio. Prva je s treninzima krenula Saša.
- Vidjela sam nastupe mažoretkinja i odmah mi se svidjelo. Poželjela sam probati, a kada smo došle na natjecanje ruke su mi se oznojile od treme. Još su nam i trnci bili u nogama - kaže Saša čijim je stopama potom krenula i Fabijana. Uz svu ovu silnu priču o zlatu i stečenoj slavi, Fabijana nam je skrenula pažnju na neke mukotrpne momente od kojih je utaban svaki uspjeh.
- Moraš sve lijepo napraviti, plesati i izvesti cijelu koreografiju, ali te poslije bole usta jer stalno moraš biti nasmijana. E, to je nagore - govore Fabijana i Ema, zlatne virske mažoretkinje te - posebno napominju - odlične učenice.
- Bile smo iznenađenje na ovom natjecanju. Druge su cure imale uniforme, željezne štapove i svoje grupe, pa nitko nije očekivao da ćemo mi s drvenim štapovima osvojiti zlatne medalje. Tek smo zapravo počele - zaključuje Ema ostavljajući ne jednu, već tri točkice na kraju ove priče.