Sve hrvatske političke stranke imaju problem sa sastavljanjem lista kad moraju ispoštovati žensku kvotu, osim na Korčuli. Dapače, na tom otoku neke stranke i koalicije muči obrnuti problem. Nema muških!
Na predstojećim lokalnim izborima u gradu Korčuli Nika Silić Maroević nosi listu SDP-a i kandidira se za gradonačelnicu Korčule, Vinka Lozica nosi listu Platforme Možemo, Nove ljevice i Srđ je grad, Marija Klisura listu SDP-a i kandidira se za načelnicu Lumbarde, dok Fani Kršinić vodi LS i HSLS, u Smokvici se za načelnicu kandidira Petra Tomašić ispred HDZ-a, u Blatu listu HDZ-a nosi Franciska Jurišić Bačić, Katarina Gugić u Veloj Luci vodi listu SDP-a i HNS-a...
- Borba je to bila, ali uspjele smo, nas je trinaest na listi, a od toga smo trebale šest muškaraca. Već smo bile spremne platit kaznu. Nismo baš htjele bilo koga na listi samo da popunimo broj. Olakšalo nam je što se građani EU koji imaju boravište mogu kandidirati, a Talijan Antonio je s nama aktivan već neko vrijeme, inače je tu naš korčulanski zet – smije se Vinka Lozica.
Ona je već godinama aktivna u društvenom životu otoka, a počela je s već čuvenom emisijom na Radio Korčuli "K'o žena", zajedno s Gordanom Šuperak, Dorom Lozica i Katarinom Slejko.
S njih četiri te s aktivisticom Vandom Iveljom, poznatom glazbenicom i slobodnom umjetnicom, te Igrom Šain Kovačević, članicom Izvršnog odbora Nove ljevice, a pridružila nam se i Nika iz SDP-a.
Sve su se one školovale izvan otoka i potom se na njega vratile da bi mu danas svaka na svoj način pridonosila. Zanimljivo je da ćete svaki put kada se u većim gradovima održavaju nekakvi prosvjedi, posebno ako su za ženska prava, vidjeti fotografiju barem njih desetak iz Korčule s transparentom. Ima nas i ovdje, poručile su tako u prosjedima "Pravda za djevojčice", za kurikularnu reformu, za prosvjed "Spasi me" organizirale su autobus do Dubrovnika... Osnovale su i uspješno organiziraju KAP – Korčula after party, odnosno forum za raspravu o izazovima i nasljeđu ljevice, te vrlo uspješan LAG, lokalnu akcijsku grupu, koji se može pohvaliti projektima u vrijednosti preko 15 milijuna kuna...
Ali kao da je, osim njihova dugogodišnjeg aktivizma, sve dobro i korisno što one čine na neki način dodatno pokrenula i radijska emisija koja je u početku bila kao bomba u eteru malog radija i grada. A počelo je tako što je Goga 2014. godine uočila natječaj Fonda za pluralizam Agencije za elektronske medije, i to kategoriju za ravnopravnost spolova, predložila ostalima da pokrenu emisiju, one su prihvatile i tako danas broje preko 200 emisija i preko sedam stotina minuta u eteru. Emisija "K'o žena" emitira se svaki drugi petak u mjesecu, dobitnice su nagrade Zlatni mikrofon, a bile su nominirane i za nagradu Večernjakova ruža.
- Naziv se može shvatiti kao Korčulanska žena, ali i kao Koalicija žena. U početku smo htjele promovirati lokalne žene i njihove probleme, ali vrlo brzo počele smo ugošćavati žene i muškarce iz cijele zemlje, pa i šire, sa svih područja života. Osnovni cilj je osvještavanje problema žena pa smo radile intervjue s nizom feministkinja - govori Goga.
Imale su goste poput poznate sestre benediktinke Terese Forcades, fra Drage Bojića, Rade Borić, Sanje Sarnavke, Slavenke Drakulić, Danijele Trbović, Ide Prester, glazbenika Marina Jerkunice, lokalnoga ginekologa Miodraga Marovića, Vedrane Rudan...
- Jelena Veljača nam je bila, nju, molim vas, napišite!
- Ajme, kad nam je bila Vedrana Rudan, a emisija je išla oko Velike Gospe, možete misliti kako je to odjeknulo. Mene su poslije napali u Lumbardi, bilo je neugodno. Vikali su mi "ti si guska i one tvoje, oćeš sad vidit šta je nasilje..." - priča Goga, ali ne nervira se jer imale su niz neugodnosti na otoku. Kad su počele govoriti o nasilju nad ženama, mnogi su komentirali da su one sigurno to same proživjele. Jer kako bi došle na tu ideju ako ih doma netko ne maltretira.
- Nije lako koji put hoditi po gradu poslije emisije – govori Dora, a ostale se nadovezuju:
- Svi muški su ugroženi tom našom emisijom. Nitko ne sluša, a svi znaju – kaže Goga.
- Neki su indiferentni, a najveći muški šovinisti najviše slušaju i, da se razumimo, oni jedini imaju za reć - Vanda će jasno i izazivački.
- Čula sam od svojih prijateljica da im muževi kad se svađaju doma govore jesu li to čule od "K'o žena", to su ti one napumpale glavu - kaže 36-godišnja Dora, inače najmlađa među ovom ekipom, a diplomirala je, kao i Goga, na Fakultetu političkih znanosti.
- E, i onda ih muževi pitaju da jesu li ko one, ko žene, ti misliš ko one, a one odgovaraju "što je tu čudno", je li, a što si ti sada, jesi feministica, pita je on, a ona odgovara "neeee, bože sačuvaj, nisan, al san za prava žena" – ironična je Vanda.
- A to nam je vrhunac kad pitaš žene bi li se izjasnile kao feministkinje, a one kažu da ne bi, ali da bi trebale imati jednaku plaću, da bi trebale imati pravo na izbor. E, a neće javno reći da je feministkinja.
- Zato šta su ružne, imaju brkove, nemaju djecu, a ako ih imaju, sigurno ih mrze, hahaha...
- I onda kad ideš složiti izbornu listu, tih muških nigdi nema!
Pričaju nam kako su isprašile Aleksandra Stankovića kad ih je snimao u sklopu svog dokumentarnog serijala "Vjetar u kosi".
- On je zamislio da mi budemo njegove domaćice i mislio je da će nas ispljusketati, ali nije mu se svidjelo to što je čuo pa je samo nas odrezao iz emisije. Počeo je govoriti da bi legalizirao prostituciju i zabranio pobačaj, a Vinka ga je bila raščeputala na sitne komadiće. On nas je podcijenio, bidan, nije znao di je došao. To su svi portali prenijeli.
- Najvažnije je da su u ovako maloj sredini te rasprave o pravima žena na stolu i da se o problemima govori - mudro će Šain.
K'o žene kao da su tako pomalo odgojile publiku u Korčuli, a očito se, kako same kažu, potrefila i dobra generacija kojoj nije problem izići iz privatnosti u javni prostor, čime ohrabruju ostale, prvenstveno žene, ali i muškarce.
Igra je, recimo, sretna što su uspjele osnovati i uspješno organizirati KAP.
- Uvijek se pričalo da smo tu imali čuvenu Ljetnu korčulansku školu i praksisovce, ljudi govore, ah, kakav smo mi bili grad... Ali Korčula nije izgubila otvoreni duh, htjeli smo dovesti ljude čije tekstove i knjige mi čitamo, da drže predavanja, ali interaktivna, da ljudi sudjeluju i postavljaju pitanja i onda smo gledajući pobožno svake godine šibenski Fališ, rekle ajmo i mi nešto slično napraviti - govore Igra i Vinka.
- Nije to lako, mi po mjesec dana intenzivno radimo pripreme, nosimo stolice... Jer nema muških dovoljno, hehe... Predavanja traju od pet popodne do jedan ujutro, ljudi uživaju, trgaju se za mikrofon da bi raspravljali - kažu Igra i Vinka, koja dodaje da imaju i muziku i bogati šank i izlete i smijeh i sve je na otvorenom... A slušaju pametan svit i to uživo!
Katarina Slejko je voditeljica LAG-a od 2014. godine, a Vinka je koordinatorica projekta od 2019. u LAG-u, koji sada ima preko stotinu članova, a trenutno ih je 39 zaposlenih. Povlače novac iz više izvora financiranja, a provode programe iz ruralnog razvoja kroz koji zapošljavaju žene ranjivih skupina.
- Recimo, taj projekt "Zaželi" vrijedan je preko šest milijuna kuna i financira se iz Europskog socijalnog fonda. Zaposlile smo žene koje više godina nisu bile na tržištu rada kao gerontodomaćice i sada rade za preko 180 korisnika. Raspisujemo razne natječaje, imamo projekte prekogranične suradnje, kao i za javnu infrastrukturu, poput uređenja dječjih vrtića i igrališta ili Kneževa dvora u Stonu... - nabraja Katarina. Ona je ekonomistica koja se svojedobno natjecala za jedan posao u Gradu, ali nije dobila posao iako je bila najbolja. Zato je ogorčena i smatra da sredinu u kojoj bi njezino dijete to isto sutra moglo doživjeti treba mijenjati.
- Neki ljudi imaju bolje prilike i to oni koji su bliži trenutnoj vlasti – protestira Kate.
Sve naše sugovornice financijski ne ovise o državi, Igra kao pravnica radi u obiteljskoj firmi, a Nika kao voditeljica proizvodnje u jednoj vinariji. Za nju kažu da je mala Račiška, iako je majka dvoje djece i gradska vijećnica u već nekoliko mandata. Govori nam da su baš u njenome Račišću žene izuzetno snažne jer su im muževi kroz povijest uglavnom bili pomorci i ribari.
- Iz obitelji sam s tri starije sestre i normalno je bilo da žena može sve, nikad nije bio u pitanju spol. Ako si dobra i trudiš se, možeš sve. Žene se ovdje ne boje govoriti, pogotovo mi koje smo se vratile sa školovanja – kaže Nika, koja je otok napustila još kao srednjoškolka. Danas je ljute podjele i netrpeljivost ne samo među pojedincima, nego i među otočnim općinama. Ljuti je i što se stvara atmosfera u kojoj ljudi misle da promjene nisu moguće i štufi su politike. A ona misli da može nešto promijeniti i zato se bori za mjesto gradonačelnice.
Možda će, ako uspije, bolje razmotriti ideju da se u Korčuli izdvoji novac za čak dvije opere, što je plan aktualnoga gradonačelnika Andrije Fabrisa. Da, opere, dobro ste čuli.
- To je smiješno za poludit jer upravo se u jednoj od opera radi o tome da se sadržaj izruguje muškarcima! Oni su pobjegli su otoka i ostavili žene preobučene u muške da brane grad od Turaka - govori Igra i dodaje kako je besmislica da se izdvaja novac za takvo scensko djelo, a u gradu ne postoji ni kazalište ni operna kuća, ma nikakva infrastruktura, a gradonačelnik govori kako će to cijela proslava koštati oko milijun kuna.
- To je u povodu 450. obljetnice obrane grada od Turaka, opera se zove „Opsada Korčule“, a izvela bi se povodom ovogodišnjeg blagdana Velike Gospe - pojašnjava Vinka. Informiraju nas kako je opera napravljena prema rukopisu irskog autora, ali je tekst izmijenjen pa, umjesto Engleza, Korčulu spašava Velika Gospa.
- Opet žena! - zaključismo uglas pa sad muški dio otoka neka misli što hoće. Dileme nema, nakon pola tisućljeća Korčulu bi od svakog jada, čini se, opet mogle obraniti žene, ali u žensko i odjevene!