Naša mjesta izgubila su dušu i toplinu koja nam je bila glavni adut. Gosti traže originalnost, a ne savršene kopije

Dosadašnji rezultati turističkog prometa u Hrvatskoj stvorili su sliku u domaćoj javnosti kako smo turistički šampioni oko kojih se vrti cijeli svijet, pa smo o tijeku sezone i sadašnjemu turističkom trenutku zemlje razgovarali s Nedom Pinezićem, predsjednikom Zajednice obiteljskog smještaja Hrvatske pri HGK-u.

– Radije bih bio malo suzdržan nego euforičan u vezi s ovogodišnjom turističkom sezonom jer mi smo često skloni pretjerivanju. Bilo je odavno jasno kako nam je lipanj idealno posložen s dva produljena vikenda i školskim praznicima u važnim emitivnim zemljama i sada ne treba od toga praviti spektakl. Sezona je odlična, sve teče po planu, ali imamo još puno prostora za rast i napredovanje. Mi smo lijepa i bliska zemlja, puno se uložilo u kvalitetu, predgrađe smo tržišta od pola milijarde ljudi u Europi, a svjetske sigurnosne i političke okolnosti nam idu naruku. I to su činjenice.

Što bismo sada, opijeni uspjehom, trebali učiniti da zadržimo goste za godine koje dolaze?

– Moramo hitno početi odgovorno upravljati svojim turističkim prostorom, a to se ne čini ni na jednoj razini, od državne do lokalne. Političke elite jedva se čekaju pohvaliti rezultatima koje pripisuju sebi i onda se u javnost šalje kriva poruka o tome kako smo savršeni u turizmu kad nam toliko svijeta dolazi. A nismo. Izgubili smo autohtonost, naša turistička mjesta su potrošena, izgubila su dušu i toplinu koja nam je bila glavni adut. Sve se više “uniformiramo”, dajemo konfekcijsku ponudu u turizmu koje se gosti brzo zasite jer je posvuda u svijetu ista. Gosti traže originalnost, a ne savršene kopije. A naša mala primorska mjesta postala su “copy paste” turizam bilo kojeg dijela svijeta. I to je loše.

Koliko je obiteljski i apartmanski turizam pridonio upravo takvom nekontroliranom rastu bez razvoja?

– Obiteljski smještaj počiva na privatnoj imovini pojedinaca i obitelji, a samo kroz poreze i paušalna davanja državi godišnje daje 400 milijuna kuna izravno, a da država u njega nije uložila ni jednu lipu. Dakle, bez obzira na trenutačne kapacitete od više od pola milijuna postelja u tom smještaju, prostora za njegov rast i dalje ima, čak i do dvostruko većeg broja od sadašnjeg. I to nije problem ako se turističkom destinacijom upravlja na pravi način, osmišljavaju razlozi dolaska, manifestacije, događanja koja će dovoditi goste cijelu godinu. Nemojmo zaboraviti da ovo iseljavanje naših građana u inozemstvo stvara također višak stambenog prostora koji se stavlja na tržište iznajmljivanja.

Mnogi su skloni tvrditi da je obiteljski smještaj postao biznis, a ne dopuna kućnog budžeta?

– Ne slažem se s tim, jer većina naših ljudi još uvijek iznajmljuje da bi školovali djecu, popravili nešto u kući ili stanu, promijeniti automobil... To je ipak kod nas prihod za podizanje standarda i ništa drugo.

Zašto onda Venecija, Barcelona, Berlin zabranjuju daljnje registracije apartmana za iznajmljivanje?

– Zato što nisu imali tradiciju obiteljskog smještaja, a špekulantski kapital iz inozemstva im je preuzeo kapacitete. Kupuje se po 50 stanova u nekoj zgradi za iznajmljivanje i oni to sada žele zaustaviti jer je to udar na lokalno stanovništvo. Europska komisija pokušava primjer registracije i legalnog rada hrvatskog obiteljskog smještaja implementirati u svoje zakone i primijeniti ih na svoje iznajmljivače jer kod nas to dobro funkcionira.

Kako gledate na otpor poslodavaca povećanju boravišne pristojbe za jednu kunu?

– Povećanje pristojbe za jednu kunu nije sporno i time nitko neće biti oštećen jer boravišna pristojba nije dio cijene smještaja, nju izdvojeno i namjenski plaća gost za poboljšanje uvjeta boravka u mjestu, a oni su svuda bitno bolji nego prije 19 godina, kada je sadašnja visina određena. 

Žalosno je da se protiv toga simboličnog povećanja bune poslovni subjekti kojima je u nekoliko godina turistička članarina drastično smanjena, čime su rasterećeni davanja, a sustav turističkih zajednica je izgubio značajan prihod.