Neumoljiva dijagnoza – možemo čak tako reći – nakon indikacija Državnog zavoda za statistiku po pitanju malomišćanskih brakova glasi: netko muti Vodu Bašku!
Naime u tom mjestu na Makarskoj rivijeri više je bilo razvoda nego vjenčanja u protekloj godini. U čemu je kvaka, zašto je sklopljenih brakova bilo šest, a razvoda trideset posto više, dakle devet? Kuda teče Baška Voda, gdje to vodi?
Pokušali smo saznati na uličicama tog mjesta, a prije svega zatražili smo audijenciju kod važnog čimbenika društvenog, prvenstveno duhovnog života mjesta – župnika.
Fra Filip Budić kao “prvi pastir” Baške Vode naslijedio je prethodnika, fra Petra Vrljička, koji je svojedobno mračno izjavio da u mjestu “ima više pasa nego male djece”.
Dakako, demografski trend ne mora nužno ići pod ruku sa statistikom sklapanja brakova, Bog ljubi i izvanbračnu djecu jednakom očinskom ljubavlju, no kako fenomen – ili dijagnozu – vidi župnik Budić? Ima li u župi i crkvenih razvoda sukladno Kanonskom pravu?
Odbio nas je primiti uz obrazloženje da ima “misu, pa ispovijed”, baš kao što nas je odbio primiti i načelnik mjesta koji je bio “na sastanku”.
Ipak, fra Filip nam je naknadno barem poslao poruku na WhatsApp, u kojoj veli da “podaci DZZS-a nemaju logike ili su netočni jer ne može biti više rastavljenih nego sklopljenih brakova.”
Piše i da mu je “žao svakog braka koji se morao razvrgnuti”, te da su se, iz njegova iskustva, međutim svi brakovi sklopljeni crkveno u župi i – održali. Bogu hvala.
- Molimo dragog Boga i Svetu Obitelj da čuvaju naše obitelji i da ne dolazi do razvoda, nego da do kraja životnog vijeka supružnici požive zajedno u slozi i s blagoslovom – poručio je pisanim putem župnik baškovodski.
A što kaže narod, onako na prvu?
Puno je toga čudno, ali i tužno
Na ulicama Baške Vode, na rivi i plaži koju miluje predsezonsko sunce (nešto zubato, doduše), malo je ljudi. Usamljeni hodač Dragan Magazin (za fotografiranje je sramežljiv) ima lijepo bračno iskustvo: njemu je 63, u braku je 37 godina, i ima troje odrasle djece. Za potpunu harmoniju nedostaje još samo unučad, ali ima vremena i za to.
- Inače sam iz Konjica, u Baškoj Vodi sam zadnjih petnaest godina. Radim kao noćni čuvar kafića u sezoni, i mogu vam reć da je puno toga u ovom mjestu čudno, ali i tužno. Mladi odlaze; sve više prijatelja mog sina danas živi u Irskoj, najmanje pedesetak ljudi se iselilo u ovih petnaest godina otkad sam tu. Možda i sto – turobno kalkulira Magazin.
Ipak, ima i onih koji se u Bašku Vodu vraćaju, doduše tek u zlatnoj, umirovljeničkoj dobi. Jedan od povratnika iz Njemačke je Slavko Pleić (63), koji je u Dortmundu imao nekoliko restorana, da bi se u zrelim godinama počeo rasterećivati, više okretati sebi, unutrašnjem miru, zdravlju. Penziji i Baškoj Vodi.
- Puno se ljudi ovde miješa, dolaze, odlaze; zato je malo čudna ta statistika. Momci žene strankinje: Čehinje, Poljakinje, Ukrajinke... Ja sam davno oženio našu – smije se povratnik Pleić, otac tri odrasla sina.
Domaći ljudi nisu iznenađeni čudnovatom statistikom, informirani su, no furešti su u blagom šoku.
- Really? Ozbiljno? - šire oči turisti, supružnici Audingri i Ketih Lenning iz Hemsedala, grada blizu ski-zone u dalekoj, hladnoj Norveškoj. Već godinama ljetuju na Makarskoj rivijeri i nalaze je više poticajnom za ljubav nego za razvode, prekide, srcolome, brakolome...
- Mi ovo mjesto doživljavamo predivnim, tako je toplo i ugodno! Norveška je zemlja divna, s prozora našeg doma često vidimo čak i polarnu svjetlost, ali je jako hladno; zato dolazimo ovdje već prije ljeta, volimo vašu klimu u rano proljeće, ugodno nam je dok još nema puno turista.
Lani smo sa cijelom obitelji baš kod vas proslavili pedeset godina braka. Naš zlatni pir – pričaju nam na plažnoj šetnici ugodni “Norveđini”, umirovljeni inženjer i socijalna radnica u mirovini, visokoobrazovani “predsezonci” i supružnici koji imaju troje djece i osmero unučadi.
Šećući rivom dolazimo do jednog od dva kafića koji rade; Bascia ima odličnu kavu i ljubazno osoblje, a ni gosti nisu za baciti.
Za osunčanim stolom se kofeinom krijepe dva mladića u trlišu; onaj stariji zove se Bojan Divić, ima 43 godine i zanimljivu teoriju vezanu uz razvode brakova u “Baškovodi”.
Liti rade, zimi se razvode
- Lako je za lito, liti ljudi rade i nemaju vrimena za ludosti, svađe, rastave. Ali zima, e zima je fatalna! Zaradi se dobra lova, obijest udre u glavu, puno je slobodnog vrimena. Liti rade, zimi se razvode – sažima Divić tezu na tragu drevne narode mudrosti koja uči da je “besposlen um đavolje igralište”.
Srećom, njegovo je iskustvo ugodnije.
- Ja sam u braku 23 godine, imamo dvoje dice. Valjda smo opstali jer radim cilu godinu, vidite – smije se Divić, pokazuje trliš.
Pitamo ga što radi.
- Knauf – uozbilji se on.
I konobar Dino Beroš drži da “sezona opali po mentalitetu”.
- Zimi mozak ode na krivu stranu. Nikad dosta, uzme se dobra para, ali opet fali kad dođe crna zima! I onda se ulazi u kredite, sto problema nastane – korijenje razvrgavanja brakova na svoj način demistificira 21-godišnji konobar, zasad još uvijek statusa “slobodan”.
- Nije u redu da se mladi tako rastavljaju olako. Svako malo; ranije su brakovi trajali cijeli život – sjetno će gospođa Ivanka (Ivica) Mendeš iz Makarske, koja je u društvu brata skoknula do Baške Vode.
- Sve je to normalno. To je život – lepršavo zaključuje njezin brat koji se predstavio imenom “Giovanni della Prca”.
Srećom pa ne živi u Baškoj Vodi, frcalo bi perje prcino.