Nije dopustio susjedima da grade uz njegov zid, od tada je za njih ‘đubre bosansko‘, prijete mu i huškaju psa na njega. Žalio se i Milanoviću...

Upomoć, imam susjede iz pakla! – vapi Drago Kuzek s Brodarice, a njegov je krik dospio do predsjednika RH i vratio se u šibensku redakciju Slobodne Dalmacije kao faksimil dokumenta u kojem iz Ureda predsjednika obavještavaju ministra Davora Božinovića o Kuzekovu podnesku i traže mjerodavno postupanje MUP-a.

To nam je mailom poslao Kuzek, žaleći se na napade susjeda. Dobro zna da njegov slučaj nije u mjerodavnosti predsjednika RH, no ako se nešto dogodi njemu, obitelji ili imovini, želi da se zna kako su s njegovom mukom bile upoznate najviše instance u zemlji.
U Partizanskoj ulici, gdje njegova obiteljska kuća graniči s manjom stambenom zgradom u kojoj je osam etažnih stanova, "ofenziva" za njega i obitelj traje dvije godine, otkako nekolicini susjeda iz tog objekta nije dopustio da izgrade svoje ostave uz njegov zid.

Nije im zapravo omogućio da krše propise o građenju i odredbe Prostornoga plana grada Šibenika za taj dio naselja, koji određuju razmak od četiri metra.
Otada su se četvero njih, s ulazom u zgradu na strani njegova zemljišta, udružili i kao čopor vukova, kada god se sjete, teškim, groznim riječima i postupcima provociraju njega i članove obitelji, zaprječuju mu svojim automobilima više sati izlaz iz dvorišta, postavljaju kante za otpad nasred puta do kuće, huškaju na njega psa vučjaka prijeteći mu smaknućem, zatvorom, paljevinom kuće...

Devet puta u posljednje dvije godine intervenirala je policija na njegov i na pozive susjeda, održana su dva prekršajna postupka zbog remećenja javnog reda i mira, pri čemu, poznato je, svi snose krivnju i plaćaju globe.
Kuzek je, priznaje, platio 500 kuna globe zato što je u ruci držao kamen kada je susjed vrijeđajući ga pokušao nasrnuti na njega preko ogradnog zida. Držao, ne i bacio.

Svega je bilo, srećom ne i fizičkih obračuna, a njegov sin, sada 20-godišnjak, prije dvije godine bio je toliko u šoku nakon prijetnje susjeda da će njegovu ocu prerezati vrat, da mu je trebala psihijatrijska pomoć, pokazuje Kuzek dokument s nalazom liječnika Opće bolnice Šibenik. Vidno je uznemiren kada o tome govori: riječi mu teku kao slapovi, na trenutke ga je gotovo nemoguće prekinuti s potpitanjem, koliku mu muku pričinja vrzino kolo koje se pune dvije godine vrti oko njegove obitelji.

– Jest da propis od četiri metra premašuje onu uobičajenu odredbu od minimalnih dva metra razmaka od susjednog terena, no tako je određeno planom za ovu još uvijek neizgrađenu zonu i ja se toga otpočetka pridržavam. Uostalom, da sam dopustio ikome, isto bi od mene tražili i budući vlasnici koji će se doseliti za godinu-dvije, dočim se i desno od moga zemljišta izgrade objekti. Zar bismo trebali jašiti jedni na drugima mimo propisa i uljuđenog ponašanja među susjedima!? – pita se Kuzek prebirući po građevnoj dokumentaciji.

No, to što nikome nije dopustio izgradnju ostave nije smetalo bračnom paru iz Slovenije da to ipak učine i prilijepe omanji objekt tik uz njegov zid dočim je otišao u posjet obitelji u Njemačkoj, gdje mu je supruga već dugo vremena zaposlena kao medicinska sestra, a tamo su veći dio godine i djeca, dvije kćeri i sin. Kuzekovi su, inače, podrijetlom iz BiH.
– Kada sam se vratio iz Njemačke, imao sam što vidjeti. Odmah sam pozvao građevinsku inspekciju, međutim oni nisu poduzeli ništa, a ja sam angažirao odvjetnika i pokrenut ćemo privatnu tužbu.

Ti su se Slovenci naprosto razbjesnjeli kada sam pozvao inspekciju, ostali kojima nisam dopustio gradnju su im se pridružili, a Slovenka, inače pravnica, grozi se da neće stati dok me ne strpa u zatvor, a tada će svi izgraditi dvorišne zgrade na međi. Prijeti i da će organizirati potpisivanje peticije protiv mene.
Otada za njega i obitelj počinje pakao, a druga strana surađuje i lažnim svjedočenjima na Kuzekovu štetu.

Kuzek je inače u Njemačkoj bio kuhar, poslije se prekvalificirao za zaštitara, no korona je ugrozila poslove i radna mjesta te je odlučio ostati u Hrvatskoj. Ne samo zato, nego strahuje i za imovinu, jer prijetnje shvaća vrlo ozbiljno, naročito od spomenutog susjeda koji mu je priprijetio "rezanjem vrata". Protiv njega je Kuzek DORH-u putem odvjetnika podnio kaznenu prijavu, no odbačena je zbog nedostatka dokaza.

– Taj se pobrinuo za lažnog svjedoka tijekom kriminalističke istrage, a razmeće se time da je časnik HV-a te da mu je u policiji zaposlena bliska rodbina, tako da može raditi što hoće! – iznosi naš sugovornik i tvrdi da mu se sada osvećuje kada god može zato što je, na njegovu prijavu da ga neovlašteno snima videokamerom postavljenom na svoj prozor, prenoćio jednu noć u istražnom pritvoru.

I ta je njegova prijava bila odbačena zbog nedostatka dokaza.

Od mirnog čovjeka koji nikada nije upadao u probleme, Kuzek je, govori, za susjede postao "đubre bosansko" samo zato što je štitio propis i svoje pravo, a sada je došao do toga da se vlastitim dvorištem kreće kao sjena, oborenog pogleda samo da ne izazove kojeg od njih – a oni, navodi, jedva čekaju.

Teško se oteti dojmu da bi do ičeg došlo da je građevinska inspekcija obavila svoj posao kako treba i naredila uklanjanje ostave susjeda iz Slovenije. Je li i policija, premda je intervenirala svaki put, kako se navodi u njihovu priopćenju, trebala ozbiljnije razgovarati sa susjedima, naročito s državnim službenikom koji se na sav glas bahati položajem vojnog časnika i rodbinskim vezama u policiji, kako tvrdi Kuzek. Inicirati zajednički sastanak i pokrenuti postupak mirenja?

– Policija izda prekršajne naloge i to im je najlakše – rezigniran je naš sugovornik.
Drugim riječima, riješilo bi se sve drukčije da folklor u nas nije jači od propisa i pravne države. U dio folklora spada i zanimljivost da strani državljani, poput ovih za Kuzeka "paklenih" susjeda Slovenaca, pa i drugi stranci, spremno krše propise u Hrvatskoj. Davno su shvatili da u nas mogu nesmetano raditi sve ono što im u vlastitoj zemlji ne bi palo na pamet...