Službeno, jedan od najromantičnijih u Europi je Nin. Okitio se prestižnom titulom "European best romantic destination" još 2015., i aktualna je još i sad. Možete li zamisliti prigodnije mjesto za proslavu Valentinova, Dana zaljubljenih?
Idemo tako vidjeti "stanuje" li romantika doista tu, vozimo se "uzbrdo", autoputom pa lokalnom cestom ususret laguni, Ninu smještenom u plićini i boćatom močvarnom tlu, sa starim gradom na otočiću okruženim morem plićim i od onog na Bačvicama, uokvirenim pješčanim sprudovima na kojima ljeti gosti-kupači odmaraju kosti, a zimi šeću galebovi, kriče u sretnim jatima.
Uokvirenom vizurama nad kojima se ponekad diže izmaglica (kao za našeg posjeta u ranijim jutarnjim satima), koju je i fotoaparatom moguće uloviti kao, recimo, polarnu svjetlost ako "ubodete" pravi trenutak i malko vam se posreći; zato je nižepotpisana "popila" i pokoju beštimju od kolege-fotoreportera Cropixa Joška Šupića jer mu je skrivila drevnu kletvu, fotografima najmržu: "snimit ćeš kasnije".
Ah, Kairos, taj Bog sretnog trenutka, ponekad samo proleti i kasnije mu možeš - staviti soli na rep...
Soli, međutim, u Ninu ne nedostaje, upravo je nevjerojatno da je tako sićušan grad uspio udomiti čak dvije "industrije nježnog tipa" (kako se lijepo izrazila Marija Dejanović, direktorica tamošnje Turističke zajednice): solanu i mrijestilište riblje mlađi. Skoro pa romantično, arhaično kao ribnjak na ladanjskom imanju, ta preteča bazena, renesansni pojam luksuza.
Volonterska srca
Nin je puno stariji od doba renesanse, tamo su stolovali hrvatski kraljevi još u doba romanike, ona je najviše ostavila traga i na (sakralnoj) arhitekturi, da, Nin je pun povijesti, ljepote, priča. Osebujnosti, kojoj eto možemo pridodati i prefiks "romantičan" što je dalo dobar vjetar u leđa tzv. suvremenom brendingu.
Je li romanika tlapnja, ili je ipak vidljiva, opipljiva? Nadu nam je već na parkiralištu ulio pogled na drvenu šetnicu koja premošćuje močvaricu između starog gradića na malenom škoju i novog Nina, ništa većeg. Drveni most ukrašen je crvenim trakama, fjokima, a vodi skoro direktno u - prostorije Turističke zajednice.
I ispred te zgradice je klupa uokvirena crvenim srcima, a prema nama hrli čovjek koji nosi u naramku također nekoliko sličnih srdaca. Pa, dobro nam došao, čovječe! Je li se to svetac Valentin možda u čeljade prerušio, među nas sišao?
- To je naš volonter Dalibor Lovrić iz Zagreba, s adresom u Ninu, vlasnik luksuzne "Ville Dalibor"! Puno nam pomaže zimi i ljeti, kad zapravo i nema vremena, nađe ga za opće dobro! Sad nam je dovezao ova srca iz trgovačkog centra u Zagrebu. Hvala, Dalibore - ozareno će spomenuta direktorica TZ-a Nin, simpatična Marija.
Dalibor je iz Zagreba, veli, u Nin "emigrirao" zbog korone i potresa, i ne mili mu se vraćati. Uživa u manjoj sredini, u slobodno vrijeme bavi se fotografiranjem i volontiranjem, kad mu što zatreba od ozbiljnijeg šopinga skokne u Zadar ili u Zagreb. Za Valentinovo u svom objektu očekuje mnoštvo "golupčića".
- Kak i ne bu došli kad za 400 kuna dobiju apartman za tri osobe, jacuzzi i saunu! Tak nešto u Krapini košta po 1200 kuna - veselo navodi Dalibor, pozira Jošku Šupiću pored "srčeka koje je kupil i dopelal".
- Slika mi bu na stranici Playboya? - zanima ga.
On je jedan od iznajmljivača u najromantičnijem europskom gradiću, dio statistike od nevjerojatnih 18.382 ponuđena kreveta u gradu koji broji - skupa s nekoliko okolnih mjesta - tek oko dvije i pol tisuće stanovnika! Pa to je trećina gradskog kotara Žnjan, jednog od najmanjih kotareva Splita grada. Velegrada!
- Da, administrativno tu ulaze i Zaton, Ninski Stanovi, Grbe, Žerava i Poljica Brig - osmjehuje se čelnica turizma Nina, Marija.
Nekako nam čudno govori, da nije možda i ona iz Zagreba?
- Ja sam iz Lepoglave, i živi primjer da je Nin uistinu romantičan, za ljubav poticajan. Ljubav me zadržala ovdje, tu sam već desetljećima zahvaljujući suprugu kojega sam upoznala jednog davnog, nezaboravnog ljeta tu, na divnoj Kraljičinoj plaži.
A Grgur Ninski, manja verzija vašeg splitskog, ispunio mi je želju kad sam mu pogladila palac - sjetno će naša sugovornica, podsjećajući nas da doista osim onoga našeg, velikog Grgura, postoje još dva manja.
Vjenčanje Geme i Jamesa
Jedan od njih postavljen je kod najstarije katedrale u Hrvata, one svetog Anselma, u Ninu. Doista, iako smo se malko narugali da "prema onom splitskom, ovaj Grgurčić izgleda kao iz kinder-jajeta", i ovaj ima jednako blistav palac.
Uglačan brojnim dodirima, toplim od želja, tuge i nade koju takvi mali rituali uvijek nekako probude; a Bog je blizu, ulaz u Njegov hram je samo na korak, malo biskupova zagovora neće škoditi. Uostalom, možda ovaj manji Grgur Ninski to bolje radi? Statistički valjda ipak ima manje zahtjeva nego u Splitu? Vidjet ćemo hoće li nama ispuniti želje, pa vam javiti.
- Meni je, eto, ispunio želju, donio ljubav. Nikad nisam požalila odluku da ostanem ovdje, u maloj sredini. Nin ima sve što treba za lijep, miran život.
Počnimo od ljepote: vidjeli ste, sam otočić ima divan srcoliki oblik. Izlasci sunca, kao i zalasci nevjerojatni su, pogotovo ako gledate prema Velebitu, mijenja boje i pokazuje svu svoju divlju ljepotu kojoj je pogled na snenu pješčanu lagunu protuteža.
Kulturna baština također je senzacionalna, ovo je kolijevka hrvatske kulture i prvi spomenik neovisnosti proglašene još 879. godine, tijekom stolovanja kneza Branimira.
Nažalost, naši preci nisu dugo uživali u neovisnosti jer su se uskoro našli pod čizmom mnogih osvajača: Mletaka, Austro-ugarske, Italije. Čak su i Turci bili blizu, do Maškovića Hana su se dobacili...
Doduše, svako zlo za neko dobro, Austrija je u Ninu izvela značajne zahvate na uređenju infrastrukture, zahvaljujući tome suzbila se malarija koja je nekoć ovdje desetkovala stanovništvo više i od kuge!
Ipak je ovdje tlo močvarno, ali sada je to komparativna prednost, ogledalo bioraznolikosti i ornitološki rezervat uz samo more - zaneseno će direktorica Dejanović, inače doktorica znanosti, s disertacijom na temu novije povijesti Sveučilišta u Zadru. Svaka čast!
A mi se želimo vratiti na romantiku, zanima nas koliko su je ljudi doista prepoznali, dolaze li u Nin zbog toga cijelu godinu.
- Dolaze, pogotovo domaći gosti! Neki se dolaze ovdje vjenčati u crkvi. Prije godinu dana vjenčali su se ovdje Gema i James iz Engleske i doveli su pedeset Engleza na svoje vjenčanje. Svi obavezno posjete crkvu Svetog Križa, između ostalog. Mnogi su se, pak, baš u Ninu zaručili, razmijenili prstenje, popili svoju prvu zdravicu u to ime - ponosno će turistička čelnica.
Pitamo je je li Nin "gay friendly" grad kao, recimo, Dubrovnik. Malko se lecnula.
- Čuli ste da je ovih dana unutar dubrovačkih zidina otvoren prvi gej-bar? Na koncu, ako slavimo ljubav i romantiku, ne možemo ignorirati činjenicu da postoji i istospolna ljubav - podsjećamo je.
Svi su dobrodošli
- U pravu ste, ljubav je najvažnija i svi su gosti ovdje dobrodošli. Naš brending i turistička strategija ima profiliranu ciljnu skupinu. Mi smo prvenstveno family friendly zbog plitkih pješčanih plaža za malu djecu, eko friendly, pet friendly, bike i camping friendly destinacija.
Da, imamo najpoznatiji hrvatski Kamp Zaton, ekološki je Nin također ogledalo uščuvanosti i ljepote, a zbog blizine tako vrijednih i starih hrvatskih crkvica mogli bismo reći da ima krasnu povijesnu patinu. Ovo je idealno mjesto ne samo za uživanje sa svojom srodnom dušom, nego i nalaženje vlastita unutrašnjeg mira te unaprjeđenja zdravlja. Naše ljekovito blato nadaleko je poznato - diplomatski zbori, hvali svoje okružje direktorica.
Podsjetimo, na europskoj ljubavnoj mapi još su i Venecija, Rim, Pariz, Budimpešta... Hej, kakvo društvo, i u njemu Nin!
- Dubrovnik se nekako podrazumijeva u toj priči, njemu nikakav brending ne treba - skromno domeće direktorica.
- Vidite kako divne gradove mi imamo: uz Split koji je možda više dinamičan nego romantičan tu je barokni Varaždin u kojem sam se rodila, Zagreb naravno, naši otočni gradovi puni ljepote, Trogir... Teško je sve i nabrojiti. Eto, mi isto pripadamo elitnom društvu i to nas čini ponosnima - ne krije dr. sc. Dejanović.
Šećemo Ninom u potrazi za romantikom, ta je najvidljivija u kolovozu kad se službeno održava Romantični tjedan. Sad je hladna ali sunčana veljača, ali gradić je doista ogledalo mira, nekog spokoja, kao da je u njemu vrijeme stalo, kao u nekoj zaboravljenoj bajci. Možda onoj o Trnoružici, koja baš sad spava stoljetni san među zidinama.