Nitko neće u zidare, staklare i dimnjačare, traje juriš na gimnazije. Na popisu popularnih i dalje nema velikog broja strukovnih programa

Bez većih iznenađenja – tako bi se u najkraćem mogla opisati prva dva dana od početka prijava obrazovnih programa za upis u prvi razred srednjih škola u novoj 2020./2021. godini.

I ove godine, barem prema prvim rezultatima prijava programa, borba će se voditi za mjesto u nekoj od gimnazija, dok od strukovnih programa prednjače oni četverogodišnji te petogodišnji program za medicinske sestre/tehničare opće njege – privremeni su podaci od jučer, koje je ustupilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja.

Podsjetimo, osmaši su od srijede počeli s prijavama željenih obrazovnih programa za upis u prvi razred srednjih škola, jedan učenik može aplicirati na najviše šest programa (ili škola), poredanih prema prioritetima.

Prema podacima MZO-a, u sustav se dosad prijavilo oko 38 tisuća učenika osmih razreda, od njih ukupno 39.094, koliko ih je ove godine, prema podacima baze školski e-Rudnik MZO-a, bilo u završnim razredima osnovnih škola.

Učenici će redoslijed programa moći mijenjati sve do 22. srpnja, konačne ljestvice poretka bit će objavljene 25. 7., a dostava upisnica (ove godine prvi put će to biti moguće i elektroničkim putem) je od 27. do 31. srpnja.

Pucaju 'visoko'

Interes učenika i ove je godine najviše usmjeren prema općim gimnazijama, za koje je dosad stiglo čak 24.331 prijava, slijedi program ekonomist (9588 prijava), program jezične (7659 prijava) te prirodoslovno-matematičke gimnazije (7221).

Tehničar za računalstvo zasad je odabir 5446 kandidata, medicinska sestra/tehničar njih 5308, a među prvih deset programa s najviše prijava su i hotelijersko-turistički tehničar, fizioterapeutski tehničar, elektrotehničar, tehničar za mehatroniku i upravni referent.

Pojedinačno, u cijeloj zemlji najviše prijava zasad je stiglo za program opće gimnazije u X. gimnaziji “Ivan Supek” iz Zagreba, njih čak 1252, a predviđena upisna kvota za taj program ove je godine 156 učenika. I u Splitu je zasad najpopularniji program opće gimnazije u IV. gimnaziji “Marko Marulić”, za koji su stigle 753 prijave, a u prvi će razred biti primljeno 144 učenika.

Treba napomenuti da svi ti programi nisu nužno i prvi odabir učenika te će se oni na kraju opredijeliti samo za prvi izbor za koji ostvare pravo upisa, ali svakako je pokazatelj trendova. Prema njima, mladi u Hrvatskoj i dalje se najviše opredjeljuju za zanimanja koja ih vode prema visokom obrazovanju.

Jakov Prkić/Hanza media

Na popisu popularnih, naime, evidentno i dalje nema velikog broja strukovnih programa, a osobito onih obrtničkih i industrijskih u trajanju od tri godine. Iz Ministarstva nisu dostavili podatke o programima za koje je zasad stiglo najmanje prijava jer, obrazlažu, još je prerano i “dalo bi krivu sliku”.

Slabe prijave

Međutim, situacije su itekako svjesni u strukovnim školama, a podaci kojima raspolažu govore da se i dalje nastavlja praksa slabog odaziva u, uvjetno rečeno, radnička zanimanja.

Primjerice, u splitskoj Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju, koja školuje učenike za 4-godišnja umjetnička i grafička zanimanja te 3-godišnja graditeljska, za razliku od prva dva, graditeljsko područje (izuzev za zanimanje keramičara-polagača) jedva da ima interesa.

Ta škola jedina u Dalmaciji školuje za zidare, a za deset predviđenih mjesta zasad je stigla samo jedna prijava, dok se za dimnjačara (osam mjesta) i staklara (također kvota 8) nije prijavio nitko.

- U zadnjih 30 godina nikada nismo imali više prijava za zidara od predviđene kvote, dimnjačara nijednog nismo upisali u zadnjih 15-ak godina, a tesare i armirače u zadnjih deset, iako ih stavljamo u natječaj. Sve je to u glavama i mentalitetu. Dok ne sazrije svijest kako zidar i keramičar mogu živjeti bolje od doktora, imat ćemo ovakvu situaciju – kaže Ivan Kovačević, ravnatelj Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju iz Splita.

Pojedina trogodišnja zanimanja “preživljavaju” u školama tako što se u jednom razredu školuju učenici i po dva do tri različita zanimanja, a afirmaciji tih struka ne pomaže ni to što, kao deficitarna, mogu računati na stipendije i naknade za stručnu praksu već od prvog razreda.

Ravnatelji ukazuju i na odgovornost prosvjetnih vlasti, ali i poslodavaca koji tim radnicima isplaćuju znatno manje plaće od onih koje mogu dobiti na inozemnom tržištu rada.