Dok je ćaća Radojko Šegović iz Drača u pelješkoj općini Janjina ranom zorom brižno i spretno povezivao lozu zbog najavljenog jakog juga, njegovi sinovi, 34-godišnji Ivo i četiri godine mlađi Anto, pogledavali su prema Malom moru, kako oni zovu Malostonski zaljev, dvoumeći se hoće li isploviti do svoga morskog podruma, piše Slobodna Dalmacija.
Tamo negdje, na tajnoj lokaciji, zapravo na njih nekoliko, na dvadeset metara dubine, u potopljenim amforama Šegovići čuvaju svoje vino, napravljeno od grožđa upravo iz onog vinograda u kojem je tog dana, od pet ujutro, ćaća Radojko, u miru i tišini, nastavljao tradiciju svojih predaka.
– Vina dolaze iz našeg vinograda na Pelješcu, točnije iz petnaest tisuća nasada na kojima raste plavac mali s čuvenog položaja Dingača, te pošip i rukatac. Manji dio grožđa nabavljamo od peljeških kooperanata, najviše Tome Radovića iz Dingača. Vinima se naša obitelj bavi već nekoliko generacija, pa je bilo logično da i mi to nastavimo. Živjeli smo od trgovine, pekare, svačeg pomalo, a ova priča s amforama i ekskluzivnim vinom došla je sasvim slučajno, i to iz čiste zaljubljenosti u more i ronjenje i kao nastavak tradicije naših pradjedova vinogradara – u novootvorenom vinskom baru "Edivo", u Dračama, dočekuje nas Ivo.
Ukusno uređeni prostor od tisuću metara četvornih, sa šankom i stolovima oko kojih se može okupiti šezdesetak ljudi, nova je akvizicija braće Šegović i kolege im Edija Bajurina iz Dubrovnika. Nametnula se ona doslovce kao potreba za poslovne pregovore i degustaciju jer otkako se proširila vijest o tajanstvenim vinima koja se pune dvije godine čuvaju u potopljenim amforama, Šegovićima ne prestaju zvoniti mobiteli, stizati upiti od domaćih i stranih zaljubljenika u kvalitetnu, vrhunsku kapljicu s pričom.
A priču "Edivo vina" definitivno imaju.
– "Edivo" dolazi od spoja imena Ivo i Edi. Edi je danas, nažalost, spriječen, ali on je u ovom od početka. Prvi put sam s njim zaronio s bocama vina 2011. godine, gdje smo boce položili u kaveze. Propalo je tad dvjesto boca jer je more probilo plutene čepove. Pokušali smo čepove obložiti dodatnim slojevima voska, ali morske struje su ga "pojele". Poslije smo boce stavili u amfore, osigurali ih s tri sloja voska, dodali zaštitni premaz i tek iz četvrtog pokušaja smo uspjeli da vino ostane hermetički sačuvano u bocama, točnije u glinenim amforama. Poslije je išla i zaštita patenta i industrijskog dizajna – kazuje nam Ivo, pokazujući nam certifikate SAD-a, Kine, Europske unije i Hrvatske, koji potvrđuju njegove riječi.
No, prije nego se vinske amfore polože u savršene uvjete, u tišinu i tamu podmorja, na idealnu temperaturu za vina od petnaest stupnjeva, koja je na Malom moru uvijek konstantna na dubini od dvadeset metara, vino nakon jematve treba odležati godinu dana u bačvama, zatim nekoliko mjeseci u bocama, a onda ide slaganje glinenih amfora. Svaku od njih, jednu po jednu, polože u morske kaveze, gdje ostaju dvije godine. Amfore se poput kakve dragocjenosti čuvaju u morskim kavezima, uredno složene kao da su u ljekarni, puštajući vremenu i tami da učini svoje, da vino odleži i postigne vrhunski okus zahvaljujući konstantnoj temperaturi mora.
Unatoč jakom jugu, do njih je zaronio i naš fotoreporter Božo Vukičević, negdje u zaljevu nedaleko od Drača. Zaron do ovakvih lokacija uistinu je poseban doživljaj, što nam je posvjedočio i naš Božo, zaljubljenik u podmorje.
– Položimo mi i same boce u kaveze, a posebnost nam je ipak vino u amforama koje mora tu odležati dvije godine. Nazvali smo ga "Navis Mysterium", ili "Brodska tajna" – iz luksuzne drvene škrinjice Ivo nam vadi malu amforu s bocom od sedam i pol decilitara.
Na njoj vidljivi su tragovi morskih algi i kamenica koje su se uhvatile za nju. Poput dragocjenog blaga iz dubina.
Šegovići objašnjavaju kako tijekom dvije godine ležanja u podmorju, amfore treba uzeti u ruku oko sedamdeset puta, pa je baš tog jutra, kada smo ih posjetili, bila jedna od "provjera" potopljenih amfora, odrađena unatoč jugu koje se "dizalo". No, pravi posao počinje tek kada izrone amfore, obično negdje u siječnju ili veljači.
– Amfore se nekoliko sati, ručno, čiste od morskih algi i školjaka. Nekad to zna biti zaista mukotrpno, pa se u jednom danu očisti tek deset komada. Slijedi im desalinizacija i sušenje u tamnoj prostoriji s ventilatorima, pa se tek onda pakiraju u drvene kutije i kao takve spremne su za distribuciju. Kad se sve zbroji, oko deset posto bude loma boce, a ukupno nekih tri tisuće amfora i boca godišnje – veli Ivo.
Očekivano, i cijena jedne ovakve boce je prilično ekskluzivna: 2100 kuna, a kupaca za ovaj unikatan pelješki suvenir s vrhunskim vinom u ambalaži amfore itekako ima.
– Tek krećemo s poslom za javnost, a već nas zovu sa svih strana. Turističkim agencijama smo vrlo zanimljivi jer bi kod nas dovodili turiste na zarone, restorani su već dobili svoje zalihe, dok su narudžbe već isporučene u SAD, Švicarsku, Češku, Njemačku, Crnu Goru, a trenutno pregovaramo i s Kinom. Ideja je bila da to bude vrhunski, originalni suvenir, a u našem vinskom baru moći će se kušati naša vina po pristupačnijim cijenama. Cijena "Navis Mysteriuma" jest visoka, ali takve boce neki ljudi mogu sebi priuštiti.
Nedavno nam je došao neki Kinez da bi kušao vino. Pijucka on i sve nešto se raspituje... Na kraju me pita bi li ja prodao cijelu seriju vina iz amfore iz 2012.?! Ispalo je da je on kolekcionar vina, poslovni čovjek koji proizvodi mobitele, a htio je otkupiti sve boce za dar svojim poslovnim partnerima. Morao sam ga odbiti jer kad bih prodao cijelu godinu, što bih rekao vlasnicima restorana u Dubrovniku, Hvaru, Zagrebu i drugdje koji naručuju od mene?! – lojalan je Ivo svojim hrvatskim partnerima.
Govori nam kako je "Navis" zaista poseban jer mu cijeli proces proizvodnje daje posebnost. Konačno, kvaliteta vina u amforama je bolja nego onog koji odleži samo u bocama, a riječ je zapravo o istom vinu!
– Na Sabatini smo 2012. za plavac mali iz podruma dobili srebro, za vino iz boce koje je ležalo u moru zlato, a riječ je o istom vinu. "Navis" još nismo dali na ocjenu, ali iskusni znalci dobro su ga nahvalili kako je profinjenije i pitkije, a okus drukčiji. Sad će to vino prvi put na ocjenu na sajam u Bordeaux, a uvjereni smo da će dobro proći. Njemu cijela ta morska tehnologija dobro čini – smiju se braća Šegović, koji priču o vinima iz amfora nastavljaju dalje.
Cilj im je baviti se sto posto ekološkom proizvodnjom vina, a nedavno su "potopili" rose i šampanjac, pa će vidjeti kako će se taj eksperiment pokazati.
– Moglo bi i bijelo vino ići u more, ali za njega treba veća dubina, veći je izazov. Treba dobro odrediti mikrolokacije za vino u dubini jer nisu isti uvjeti na otvorenom i u zaljevu. U Malom moru uvjeti su za ovo idealni.
Kako to izgleda u moru, zainteresirani mogu vidjeti preko ronilačkoga kluba "Barbara" iz Žuljane, koji vodi goste na zarone do potopljenog leuta s amforama. Za one bez ronilačke licencije, osigurano je discovery ronjenje na jednoj plitkoj lokaciji.
– Dosta Amerikanaca nas zove za zarone. Cijena je 60 eura po osobi za zaron, a nakon toga dolaze kod nas na degustaciju. Svi kući ponesu kakvu bocu, ne nužno onu najskuplju, nego i neke druge. Imamo u ponudi devet vrsta naših vina, likera, a u wine baru posjetitelji mogu kušati domaće sireve, pršut, inćune i školjke iz Malostonskog zaljeva. Baš smo imali jednu Amerikanku koja je nakon zarona popila sama bocu "Mysteriuma" i otišla s osmijehom na licu – dobacuje Ivo, kojem u vinski bar stižu prvi gosti, poput biciklista, motociklista, šetača, slučajnih namjernika koje je zaintrigirala priča o "tajanstvenom" vinu iz morskih dubina.
Čuli su o tome preko raznih medija u Meksiku, SAD-u, Slovačkoj, Španjolskoj, Kini... Ova priča prenosi se sama od sebe, poput legende o potopljenom blagu starih jedrenjaka.
Za potrebe morske vinarije, Šegovići i Bajurin rješavaju koncesiju za dvadesetmetarski jedrenjak u kojem bi položili vinske amfore kao u pravom podrumu. Ronilo bi se između uredno posloženih amfora prizivajući neka davna vremena, kada je Malostonski zaljev tamo prije nekih dvjesto, tristo godina bio vrlo prometan za prijevoz vina i maslinova ulja u amforama koje su morskim putem plovile do odredišta diljem Jadrana i dalje.
Vinari ronioci namjeravaju se povezati s drugim vinarijama na Pelješcu kako bi promovirali vinske ture. Raduje ih, kažu, što se sve više stanovnika Pelješca okreće samostalnoj proizvodnji i prodaji vina, posebice nakon što su propale velike zadruge.
– Kvaliteta grožđa i vina na Palješcu je poznata, ali pokretanje ovakvog posla nije jednostavno jer nema baš domaćih potpora, a izvlačenje novca iz EU fondova mnogima je još nepoznato. Mi smo uložili velik novac u ovaj naš projekt, a tek sad se to počelo vraćati. Želimo polako graditi cijelu priču, pa ne žurimo – govore nam vinari iz Drača, čija je svaka boca "Brodske tajne" jedinstvena, pravi unikat, proizvod velike ljubavi, truda i vremena, kako joj tepaju, piše Slobodna Dalmacija.
U njoj je vrhunski plavac mali, berba 2012. iz Janjine, a dolazi u amfori od gline koja se peče u Petrinji, s postoljem od kovanog željeza iz Siska, borovine za kutije koje se rade u Varaždinu, a staklo, pluto i ostalo sve je također hrvatski proizvod.