Nakon što Dinko Mešin, sudac splitskog Županijskog suda, u četvrtak ujutro i službeno obznani presudu fra Šimi Nimicu i bivšoj bankarici Jasmini Bilonić, napokon će biti, izricanjem uvjetnih osuda, završen desetogodišnji proces koji je izazvao veliko zanimanje javnosti.
Na završnoj raspravi u srijedu, nakon što su deset godina poricali krivnju i tvrdili da nisu krivi za to što ih se teretilo, i fra Nimac i nekadašnja direktorica Sektora privatnog bankarstva Splitske banke za Hrvatsku Jasmina Bilonić su priznali svoju krivnju i pokajali se. Time su "zaslužili" kaznu koju je sudu predložila Rene Laura, zamjenica ŽDO-a, a to je da se svatko do njih kazni s jednom godinom zatvora uz rok kušnje od četiri godine te da u roku od dvije godine moraju nadoknaditi prouzročenu štetu. S obzirom na blokirani novac i oduzete pokretnine, procjena je da će morati vratiti još nešto više od polovice od gotovo 10 milijuna kuna.
Izmjena optužnice
Da bi se ovaj dogovor tužiteljstva i obrana mogao i ostvariti bilo je potrebno izmijeniti pravni opis i kvalifikaciju djela, pa se njih dvoje više ne tereti za zlouporabu za što je po starom Kaznenom zakonu bila predviđena kazna zatvora od jedne do deset godina, već po izmijenjenom KZ-u iz 2013. godine za zlouporabu za koju je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.
– Smatram se krivim i izražavam žaljenje zbog svih ovih djela, u ovih deset godina moj je život mogao biti drukčiji i ići drugim smjerom. Tražim oprost od svojih nadređenih i svih onih kojima sam nanio štetu, jako mi je žao. Poučen ovim iskustvom mogu sa sigurnošću reći da više nikad neću počiniti nikakvo kazneno djelo – kazao je fra Nimac, koji od izbijanja afere, kako je rekla njegova odvjetnica Nela Pedišić, živi povučenim životom u samostanu, izoliran od javnosti, skromno i bez prihoda, baveći se samo poljoprivredom i obrađivanjem maslina.
– Smatram se krivom, žao mi je što je došlo do ove situacije i što sam na neki način povrijedila one koje nisam htjela. Dovela sam u nezavidnu situaciju i moje nadređene i moje kolege – kazala je Bilonić, koja, pak, kako je rekla na početku ponovljenog suđenja, nakon odlaska iz banke radi kao konzultantica za plaću od 20 do 30 tisuća kuna mjesečno.
Podsjetimo, optužnica ŽDO-a teretila je fra Nimca da je bez znanja i pisanog odobrenja Nadbiskupijskog ordinarijata Splitsko-makarske nadbiskupije u travnju 2012. godine sklopio ugovor o kupoprodaji oko 40 tisuća četvornih metara crkvenog zemljišta u Baškoj Vodi, gdje je bio župnik, za milijun i 300 tisuća eura. Nakon uplate 9,8 milijuna kuna na račun Župe, tvrdila je optužba, Jasmina Bilonić je nagovorila fratra da prebaci novac na svoj osobni račun.
Od tog novca su, po stavu tužiteljstva, kupili jahtu "Lucky me", luksuzni automobil i zatvorili stara dugovanja prema bankama, a na računu bankarice je kasnije pronađeno 2,3 milijuna kuna, što je onda i blokirano. Na prvom suđenju 2014. godine oboje su bili nepravomoćno osuđeni, i to fra Nimac na dvije godine, a Bilonić na godinu i devet mjeseci. No, Vrhovni sud ukinuo je tu presudu danas pokojnog suca Slavka Lozine krajem listopada 2019. godine i predmet vratio na ponovno suđenje pred novo sudsko vijeće suca Dinka Mešina.
Brojni svjedoci
U novom je postupku, uz brojne druge svjedoke, svjedočio i monsinjor Marin Barišić, nadbiskup splitsko-makarski, koji je kao svjedok bio pozvan i u prvom postupku, no tada se prvo opravdao brojnim obvezama, a kasnije je pisao sudu pojasnivši da nema nikakvih saznanja o konkretnom slučaju, da nikome nikad nije dao pisano ili usmeno odobrenje za prodaju bilo kakve nekretnine te je zamolio sud da ga više ne poziva oko tog slučaja. Tadašnji sudac to je uvažio, no kako je odvjetnica fra Šime Nimca inzistirala na tome i u ovom ponovljenom suđenju, sudac Dinko Mešin odredio je da se nadbiskup ipak mora pojaviti kao svjedok.
– Taj novac pripada župi. Mi u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji smo donijeli odluku s koliko novca mogu samostalno raspolagati župnici, a to je do 25 tisuća kuna. Biskup može samostalno raspolagati do 100 tisuća eura, a ako se prelazi milijun eura, tada nam za raspolaganje treba odobrenje od Svete Stolice. Dijecezanski svećenici koji se nisu zavjetovali na siromaštvo imaju pravo na svoj osobni račun, a redovnici to ne bi smjeli. Šime je redovnik i on ne bi smio imati račun jer se svega odrekao. Sa stopostotnom sigurnošću mogu reći da generalni vikar nije dao odobrenje za prodaju zemlje jer da jest, sigurno bi me informirao, a nikad mi nešto takvo nije spominjao – rekao je tada, uz ostalo, u svom svjedočkom iskazu monsinjor Barišić.